Gotovo ni na jednom području potezi američkog predsjednika Donalda Trumpa ne odražavaju dosljednije pogled na državu kao korporaciju kao u vanjskoj politici. Trumpova praksa zavrtanja ruke, nakon čega slijede slatke riječi, pogled na svijet koji uključuje samo “dobitnike” i “gubitnike” te fokus na bilateralne dogovore umjesto međunarodnih institucija, nepogrešivo navode na taj zaključak. Tako je Trump na jučer završenom zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda osudio Iran, rekavši da njegovo vodstvo “sije kaos, smrt i razaranje”.
– Ne poštuju svoje susjede, granice ni suverena prava nacija. Umjesto toga, iranski čelnici koriste nacionalne resurse za vlastito bogaćenje i za širenje zločina diljem Bliskog istoka i šire – rekao je Trump, a onda je u istom tom govoru, nekoliko minuta kasnije, zahvalio toj zemlji i Rusiji što su spriječili krvoproliće u sirijskoj pokrajini Idlib.
Neprijatelji Trumpa
Trump je u svojim nastupima jasno definirao tri najveća neprijatelja ili protivnika SAD-a – Kinu, EU, Iran i Rusiju. U njegovu svjetonazoru Iran je najveći ideološki neprijatelj SAD-a, ali i država koja je zagospodarila Bliskim istokom, područjem koje za SAD ima enormo geopolitičko značenje zbog Izraela i nafte. Europska unija je gospodarski rival koji se “pretjerano” drži procedura i zalaže za “imaginarne” ciljeve, poput onih klimatskih, a Kina, prema kojoj je Trump otpočetka najkritičniji, čista konkurencija.
Rusija je pak vojna prijetnja. Trump odbacuje diplomatske skrupule i govori sve što mu padne na pamet čime u međunarodnu arenu unosi sve više neizvjesnosti. Politički je analitičar Davor Gjenero njegovu nepredvidivost nazvao odsutnošću dobrog upravljanja.
No, valja spomenuti i drukčije interpretacije – one koje govore da Donald Trump zapravo bez rukavica govori ono što veći dio američke javnosti misli. I što je mislio i puno prije nego što je Trump došao na vlast. Te da je ta javnost upravo i čekala lidera bez skrupula koji će to izreći.
Iran, prema kojem je Trump upro svoju oštricu, već je dugo babaroga američke politike te to nikako nije postao zbog retorike Donalda Trumpa. Još u povodu 30-godišnjice Iranske revolucije 2009. profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti Dejan Jović pisao je u članku “Iran u središtu svjetske politike” za časopis “Politička misao” da je nakon kraja hladnog rata Iran postao “glavni ideološki kontrapunkt i antipod liberalno-demokratskoj globalnoj ambiciji”.
Jović je napisao da bi, tada još uvijek novi, predsjednik SAD-a Barack Obama postigao najveći mogući uspjeh normalizacijom odnosa s tom zemljom. Obama je to 2015. i uspio, postigavši s Iranom nuklearni sporazum, protiv kojeg je otpočetka bio dio američkih konzervativaca. Zbog toga je Trump u svibnju ove godine i povukao SAD iz tog sporazuma.
Ni carine s Kinom nisu novi koncept ni Trumpov izum. Američki ekonomist i nobelovac Paul Krugman im se itekako protivi jer govori da će one najviše naštetiti američkim farmerima, na čije je izvozne prehrambene proizvode Kina uzvratila istom mjerom, carinama. No, taj isti Krugman, kada je na vlasti u SAD-u bila opcija koja mu je bila bliska, zagovarao je baš to – carine. Tako je 2010. napisao da bi kinesko ponašanje valjalo promijeniti.
Osude Macrona
“U ovom trenutku teško je pretpostaviti da bi Kina mogla promijeniti svoje mišljenje osim ako se ne bi suočila s prijetnjom slične akcije (uvođenja carina), ali bi ovaj put taj porez trebao biti veći, recimo 25 posto”, napisao je u ožujku 2010. Krugman.
S Europskom unijom je SAD tradicionalno održavao vrlo bliske odnose te je na tom području sadašnja administracija te zemlje napravila najveće promjene. No, SAD je Uniji godinama držao lekcije zbog protekcionističke politike u poljoprivredi. Tako je “Washington Post”, inače vrlo kritičan prema Trumpu, napisao početkom lipnja da u njegovim napadima saveznika zbog nepoštene trgovine ima i ponešto istine.
Naveo je za primjer da SAD ima visoke carine na europske mliječne proizvode od 17,5 posto. No, to nije ništa prema Uniji koja američke mliječne proizvode carini 33 posto. Kako je Trump svojevoljno izgradio imidž rušitelja mnogih međunarodnih uhodanih praksa, ne čudi da ga je francuski predsjednik Emmanuel Macron opomenuo zbog Irana.
– Moramo zajedno pripremiti strategiju za upravljanje tom krizom koja se ne može svesti na sankcije i izolaciju Irana. Nacionalizam uvijek vodi u poraz – rekao je Macron koji nagovara europske lidere da se distanciraju od Trumpa.
>> Pogledajte video o mjestima koja baš nitko ne smije vidjeti preko Google Mapsa
EU je propala stvar i nije konkurencija nikom. E sad Kina je ozbiljan igrac...