Koncert kakav još nije viđen. Tom je ocjenom dočekan prvi nastup dva člana novozelandske klape Samoana u Remetama polovicom kolovoza ove godine.
U Remetama, a poslije i u Makarskoj, Trogiru, na otoku Krapnju, pred crkvom sv. Vlaha u Dubrovniku i još ponegdje nastupili su Christian Malietoa Brown, frontmen klape Samoana, i njegov brat Austin izvodeći svoj repertoar hrvatskih pjesama s kojim su u Hrvatskoj do ovog ljeta nastupili već dva puta. I to 2013. i 2015. godine kada su Hrvatsku, pa i dio Bosne i Hercegovine, “prokrstarili” uzduž i poprijeko, i to u zajedništvu s Folklornim ansamblom Kralj Tomislav iz Aucklanda koji već godinama djeluje pod vodstvom Gorana Kačurova, negdašnjeg voditelja orkestra ansambla Lado.
Ne znam zašto, ali Hrvati imaju kratko pamćenje pa su tako potpuno zaboravili da je Christian Malietoa Brown u Hrvatskoj bio i 2011. godine, također s folklornim ansamblom iz Novog Zelanda kada je i počela hrvatska dionica njegove glazbene karijere. Ne znam kako se može zaboraviti da je klapa Samoana u punom sastavu u ljeto 2013. godine također nastupila na ljetnoj turneji ansambla FA Kralj Tomislav, i to čak i na Đakovačkim vezovima, a da je 2015. godine bila gost i velikogoričkog folklornog festivala te da je nastupila kao gost i na kulturnom mjestu, na omiškoj Pjaci kao gost tamošnjeg klapskog festivala. Nastupili su simpatični Samoanci koji su s najviše strasti izvodili pjesmu “Vilo moja” i po hrvatskoj obali, a dobili su i svoj trg u šarmantnom Zagvozdu, čija ih je publika također oduševljeno slušala.
Odličan su koncert održali i u krapinskoj dvorani u kojoj se održava Krapinski festival, kada su dokazali da znaju pjevati i na kajkavskom. U posljednjih sedam godina, Samoanci (i jedan Tongoanac) koji žive u Novom Zelandu otpjevali su po Hrvatskoj jako puno koncerata kakvi “još nisu viđeni”, ali su Hrvati to, čini se, zaboravili. Nova epizoda samoanskih klapaša dogodila se ovog ljeta kad su putem internetskih kanala u svijet pustili svoju obradu pjesme “Nije u šoldima sve” (koju u Hrvatskoj najviše vole pjevati oni koji imaju najviše novca) i tada je to za dio javnosti bila senzacija i apsolutna novost koja je produbljena njihovim odavanjem počasti preminulom Oliveru Dragojeviću.
Naravno, divno je da na drugom kraju svijeta netko pjeva hrvatske izvorne, ali i komponirane skladbe i da ih izvodi na klapski način na hrvatskom jeziku i hrvatskim dijalektima. Čudno je da klapa Samoana u Hrvatskoj nije snimila i nosač zvuka koji bi mogao biti zanimljiv suvenir hrvatske glazbe. Ali čudno je i da se Hrvati iščuđavaju klapi Samoana svaki put kad ona u punom ili ne baš punom sastavu pohodi Hrvatsku, i to danas kad se na internetu uz malo laganog surfanja mogu prikupiti dragocjeni podaci, pa i poslušati tonski zapisi s gotovo svih dosadašnjih hrvatskih nastupa klape Samoana koja u Hrvatskoj već odavno nije anonimna i nikad viđena.
Čemu takav negativan ton? Mnogo je ljudi u Hrvatskoj imalo sreću da ih uživo čuje i upozna, a još je više čulo pričati o njima. Sigurna sam da oni koji su ih čuli i vidjeli sigurno to neće zaboraviti nikad, a kamoli do sljedeće sezone. A to što je netko malo manje upućen negdje i jednom upotrijebio riječ "neviđen" meni koja ih slušam i pratim godinama ne smeta toliko koliko ovaj Vaš prozivački tekst. Šteta, gospodine Derk... A za nosač zvuka se svakako slažem :)