Premda je izjava Davora Stiera o tome tko je klerikalac, a tko ne u politici, služila slanju unutarstranačkih poruka, ona je ipak otkrila i mnogo toga drugoga.
O utjecaju Katoličke crkve na hrvatsku politiku uvijek se govori prije izbora, pri čemu se s jedne strane snaga Crkve precjenjuje, a s druge podcjenjuje. Mnogi misle da Crkva funkcionira poput sovjetske Crvene armije, pa kada neki maršal, tj. biskup namigne, cijela mu se pastva klanja do poda i misli isto kao i on.
To nije istina, jer Crkvu čine i desni i lijevi, i moderni i konzervativni vjernici. Crkvu čine i političari, tj. oni ljudi koji se bave politikom kao svojom glavnom djelatnošću, a u isto vrijeme su i praktični vjernici, tj. žive po načelima evanđelja, žive sakramentalno, odlaze na misu, ispovijed, pričest... Njima vjera nije privjesak ili nakit kojim se žele okititi, nego način i stil života, pa ta svoja životna načela nastoje unijeti i u politiku.
Aktualna svjetonazorska pitanja otvorila su nužno i ova.
Zapravo, budimo iskreni, ona se uvijek otvaraju prije spomenutih izbora, kada je političarima važno da se vidi i to koliko su bliski Crkvi, da su „dobri vjernici“ i napose bliski s crkvenim vrhom, zamišljenim maršalima-biskupima.
Mnogi preko noći postaju pobožnjakovići, pa „ližu oltare“, vjerujući kako je i to dio njihova političkog programa, u koji moraju upregnuti sve snage kako bi pobijedili na političkoj sceni, jer ako treba biti veći katolik od pape i to će biti. Ni sada, u ovom svjetonazorsko-političkom srazu, ništa nije drukčije.
Klerikalizam je izravno upletanje crkvenih struktura u politiku, tj. izlaženje crkvenih službenika iz okvira Crkve i uprezanje u politička kola. Sam po sebi je negativan. Crkva u Hrvatskoj doista nema takvu klerikalnu mašineriju koju može upotrijebiti kako bi nametnula neke svoje političke ili ine stavove.
Postoje političari koji su vjernici baš kao i svi drugi. I oni nisu klerikalci, kao što je rekao Stier, ciljajući na hinjenost onih politpobožnjakovića kojima Crkva služi samo kao sredstvo u postizanju političkog cilja.
Jednom prilikom u jednoj poznatoj bazilici kad sam vidio u prvom redu rezervirana sjedišta za političare, došlo mi je da sjednem na jedno od tih mjesta, ali kako ne bih izazvao skandal u crkvi, odustao sam. Danas mi je žao zbog toga. Trebao sam sjesti na rezervirano mjesto. Pitanje crkvenim poglavarima, zašto političari imaju rezervirana mjesta u prvim redovima? Kao katolik izjavljujjem da je ovo crkvena sramota, jer političari mogu od svojih gorila biti čuvani u bilo kojem redu. Uostalom od kazne božje ih ne mogu sačuvati sve gorile cijelog svijeta.