Klerisa Zagorec, supruga nepravomoćno osuđenog generala Zagorca, došla
je iz Beča, gdje živi s njihovo dvoje djece i njegovim sinom Tomislavom
iz prvog braka, u drugi posjet suprugu otkako je prije pet mjeseci
izručen Hrvatskoj. Arhitektica koja se bavila unutarnjim uređenjima
kaže da teško živi te otplaćuje kredite, ali je uvjerena da će Vrhovni
sud ukinuti sedam godina kazne njezinu suprugu.
Ne želi se pomiriti s kaznom bez ijednog dokaza, kaže, i tvrdi da se
njezina supruga sustavno ocrnjuje te da nije napisan nijedan objektivan
tekst koji bi uključivao obje strane.
– Moja obitelj osuđena je prije
dvije godine, a presuda je samo potvrda moći – kaže. No bez sustezanja
kaže kako ne želi ulogu patnice jer je sama izabrala svog supruga.
• Imate li nakon presude suprugu vjere u hrvatsko pravosuđe?
- Nemam što drugo nego vjerovati da će Vrhovni sud RH postupiti u skladu
s činjeničnim stanjem i ukinuti presudu suca Pleše te spasiti dignitet
hrvatskog pravosuđa. Austrijske kolege smatraju da se na osnovi
nepostojanja dokaza ne može nekog privesti, a kamoli osuditi na toliku
kaznu. Naša odvjetnica u Beču kaže da su svi konsternirani tom odlukom.
• Jeste se intimno bojali ovakve presude?
- Naravno da jesmo. Prije četiri i pol mjeseca austrijski su mediji
pisali da je ovakva odluka donesena na jednoj drugoj instanci, tj. da
je politika donijela odluku da Zagorca treba osuditi na visoku kaznu.
To smo donijeli prije početka suđenja, no mediji u Hrvatskoj to nisu
prenijeli.
• Što ova presuda znači za vas i vašu djecu?
- Katastrofu. Vi ne znate što već dvije godine mi kao obitelj
proživljavamo. Godinama se razara naša obitelj. Nitko nikad nije
spominjao što je naš Tomislav proživio kad je otet, koji stres i danas
proživljava. Hrvatski narod ne zna da je Petrač držao to dijete oteto i
da su mu svaki dan davali smao pola litre čokoladnog mlijeka da ne bi
išao na WC. Punih pet dana s lisicama i pištoljem na čelu. Koga to
briga? Sada se brinem o dvoje male djece, koja moraju ići van, ne mogu
ih zaštiti i držati zatvorene.
• Znači, ne namjeravate se vratiti u Hrvatsku?
- To bi bila neodgovorna odluka od mene kao majke. Voljela bih svaki
dan posjćivati supruga, vidjeti ga i olakšati i njemu i sebi. No mi
imamo četiri minute za telefonski razgovor. Kao obitelj prolazimo dramu
i znam da će ona trajati. Mlađa kći nije praktički imala prilike biti s
ocem.
