Ukrajinski predsjednik čvrsto ustraje na međunarodno priznatim granicama svoje zemlje iz 1991., nakon raspada Sovjetskog Saveza, rekao je u četvrtak njegov savjetnik.
Takvom izjavom Oleksij Arestovič vjerojatno je želio jasno dati do znanja da predsjednik Volodimir Zelenskij nije spreman ni na kakve izmjene granica u pregovorima o prekidu vatre i povlačenju ruske vojske iz Ukrajine.
Rusija je 2014. anektirala poluotok Krim koji je bio dio ukrajinskog teritorija, a priznala je i neovisnost samoproglašenih republika Luhansk i Doneck u području Donbasa na istoku Ukrajine gdje su iste godine proruski nastrojeni vođe izveli pobunu protiv vlasti u Kijevu.
Te dvije regije i Krim dio su teritorija Ukrajine koju su u tim granicama priznali Ujedinjeni narodi 1991., nakon raspada Sovjetskog Saveza.
Zelenskij je opetovano govorio da neće trgovati "teritorijalnom cjelovitošću" svoje zemlje.
"Njegovo glavno stajalište nije promijenjeno", rekao je Arestovič za nacionalnu televiziju "Nikada se nećemo odreći naših nacionalnih interesa".
Video - Kina poručila da nikada neće napasti Ukrajinu. Medvedev: Zaustavit ćemo zapadnu rusofobnu zavjeru.
Drugi predsjednikov savjetnik Mihajlo Podoljak skicirao je za poljske medije ukrajinsko stajalište.
"Jedna od ključnih točaka (za mirovni sporazum) jest kako riješiti teritorijalno pitanje okupiranog Krima i Donbasa", rekao je.
"Ukrajinsko se stajalište nije promijenilo u vezi okupiranih teritorija: državne granice ne mogu se mijenjati. Međutim, vjerujem da moramo biti razboriti u procjenama. De jure, Krim, Doneck i Luhansk su dijelovi Ukrajine, ali nisu pod našim nadzorom, ondje je uspostavljena ruska administracija".
Ulažemo napore da pronađemo "zakonsku formulu", rekao je bez drugih objašnjenja.
Podoljak se osvrnuo i na stajalište ruske strane u pregovorima dajući naslutiti da su oni sada spremniji na kompromis.
"Mogu reći da je rusko izaslanstvo nedavno prilično ublažilo (stajalište). Sada procjenjuju svijet objektivnije i ponašaju se vrlo korektno. Nema grubosti ili grubosti svojstvene ruskoj vladi. Naravno njihov pogled na svijet iskrivljen je vlastitom propagandom", rekao je.
Hrvatska je od početka rata bila među najglasnijim zagovarateljima NATO saveza i protivnika Rusije. Kad kažem početak mislim na 2014. godinu kad je izvršen državni udar na Majdanu, i kad su nacionalisti preuzeli vlast. Nakon toga dvije republike, Lugansk i Donjeck, su proglasile nezavisnost od Ukrajine, na što je nova (nelegitimna) vlast u Kijevu poslala vojsku na njih. Gradovi u tim pokrajinama su se našli u okruženju ukrajinske vojske, topništva, i nacionalista iz bataljona Azov, među kojima je bilo i Hrvatskih dobrovoljaca. Civili su stradavali, od 6.000 do 13.000 njih, ovisno o izvoru. Dakle, to je bila potpuno identična situacija u Jugoslaviji 1990-ih, kad su se dvije republike (Hrvatska i Slovenija) odvojile od Miloševićevog nacionalističkog režima u Beogradu. Hrvatski gradovi našli su se u okruženju, bombardiranja su bila svakodnevna, civili su ginuli, isto kao u Lugansku i Donjecku. I sad u takvoj situaciji naš bahati premijer Plenković otišao je u Kijev i nudio „hrvatsku pomoć“ u vraćanju izgubljenog teritorija, jer Hrvatska kao „ima iskustva“ sa tim. To je učinio više puta, od 2016. i zadnji put 2021. Shvaćate li koliko je to pogrešno i koliko je to ozbiljno? Zamislite da je neki Europski političar 1991. išao u posjet Miloševiću i obećao pomoć u „vraćanju izgubljenih pokrajina“ Hrvatske i Slovenije? Kako bi Hrvati gledali na tu zemlju? Isto tako sada Rusi gledaju na nas. Ljudi padaju na propagandu, nevinih ljudi mi je žao.