Kad jednom ova bolest uđe u zemlju, ostaje tu jako dugo vremena. Pitanje je može li se i kada teritorij uopće osloboditi od virusa. Problem nastaje, kako je objasnio doc. dr. sc. Dean Konjević sa Zavoda za veterinarsku ekonomiku i epidemiologiju Veterinarskog fakulteta, nakon što afrička svinjska kuga usmrti najveći broj divljih svinja. Tada ostaje jedan mali broj svinja koje su u tzv. fazi endemije – te svinje uvijek imaju virus u sebi, nose ga, izlučuju i ne obolijevaju, odnosno stalni su izvor virusa. Kako afrička svinjska kuga utječe na divlje svinje objašnjavao je Konjević u TV studiju Večernjeg lista, ali i komentirao trenutne epidemiološke mjere, usporedio ih s mjerama koje se provode u drugim europskim zemljama te predvidio moguće scenarije razvoja bolesti. Kao europski veterinarski specijalist iz zoološke medicine koji se bavi 99 posto isključivo divljim životinjama njegovo osobno mišljenje je da divlja svinja nije rezervoar bolesti.
- Ona može biti izvor bolesti iz razloga što je to jedna populacija u kojoj se nalazi uzročnik, međutim definicija rezervoara bi bila da ta životinja ima uzročnika u sebi, da ne obolijeva u težim simptomima i da uzročnika prenosi dalje no divlja svinja obolijeva vrlo teško i u pravilu, ako pogledate novije radove iz područja Bjelovjeske šume, europske prašume na granici između Poljske i Bjelorusije, ili podatke iz Belgije – vi tamo imate rapidnu smrtnost nakon što se pojave prvi slučajevi ASK. Nisam u potpunosti upoznat s najnovijom situacijom kod nas pa ne mogu u detalje, ali s prošlim mjesecom zabilježili smo nekakvih devet pozitivnih divljih svinja. O smrtnosti nemam podataka, ali bilo bi za očekivati da je smrtnost jako velika. Ukoliko nije, moguća su u pravilu dva scenarija: da nas sad tek čeka velika smrtnost kod divljih svinja i to u vrlo kratkom roku te da se virus kroz sve ove godine malo modificirao i možda se pojavio u nekoliko sojeva, a ne samo u jednom, i da zato kod divljih svinja možda neće uzrokovati tako tešku bolest. Ovaj drugi scenarij je lošiji jer u tom slučaju bi divlja svinja stvarno mogla biti rezervoar koji će održavati uzročnika i prenositi ga dalje – govori Konjević te dodaje da se bolest u zemlji zadržava jako dugi niz godina i ide u dva ciklusa - u prvom usmrti veći dio svinja nakon čega se malo primiri i iza toga ide sljedeći ciklus u kojem usmrti ostatak svinja.
Bolest se proširila Europom, objašnjava, na način da su u Gruziju došli brodovi koji su imali kuhinjske otpatke koji su u sebi zadržavali virus afričke svinjske kuge. Svinje su potom hranjene s tim kuhinjskim otpadcima, to je bilo oko 2007. godine, i otuda se virus dalje proširio po ostatku Europe. Konjević smatra da je Covid i ograničenje kretanja ljudi malo usporio ASK, inače bi, prema svim pretpostavkama, kod nas došla puno ranije. Bolest je to koja izaziva smrtnost kod oko 95 posto divljih svinja.
- Dakle ako imate 100-tinjak svinja na nekom području možete računati da ćete nakon njene pojave imati otprilike pet do šest svinja u tom lovištu – kaže i dodaje da divlje svinje prenose bolest brzinom od 0,39 do 2,5 kilometara mjesečno, što je iznimno sporo. Onaj tko prenosi je - čovjek, on je, kaže Konjević, najveći problem, jer može u jednom danu bolest prenijeti 200, 300 km, s hranom, proizvodima životinjskog podrijetla koji su od svinja, a koje su bile u inkubaciji pa kad se njih baci sa strane ili se ostave omoti od sendviča koje divlje svinje mogu prožvakati i pokupiti virus.
- Prema podacima Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA), najveći broj izbijanja ASK u Rumunjskoj je uz prometnice, bolest je stoga vrlo teško kontrolirati u današnjim uvjetima globalizacije i slobodnog transporta – govori. Što se tiče mjera kako se s ASK bore u drugim zemljama, poznata su tri modela:
- Sardinija, recimo, radi po principu da tamo gdje se ASK pojavi na farmi, oni eutanaziraju sve svinje na toj farmi i onda stanu. Onda se ASK pojavi na drugoj farmi, onda isto to naprave na toj farmi i tako idu cijelo vrijeme u krug. Drugi model je onaj koji su primijenili Česi i Belgijanci, u sklopu kojeg su okružili kompletno zaraženu zonu s duplim ogradama, ali ne električnim pastirom već punim ogradama, ušli unutra, napravili odstrjel svih svinja koje su se unutra nalazile i sve su neškodljivo uklonili. Time su u tom trenutku zaustavili virus. Koliko znam, bolest se u međuvremenu pojavila u nekom drugom dijelu Češke. No ta je mjera iznimno skupa i zahtjeva vrlo velike resurse, gledajući i na novac i na ljudsko djelovanje tako da je to poprilično teško provesti. Treći model je onaj koji trenutno mi provodimo – proglašavamo zaražene i ugrožene zone, u tim zonama se provodi eutanazija svinja, odnosno vezano uz divlje svinje, provodi se određena vrsta odstrjela i prihrana da ih se zadrži na tom području i pokušava se, što se divljih svinja tiče, smanjiti ih na broj koji je podnošljiv, a to je trenutno 10 posto matičnog fonda – govori Konjević. Moraju se provoditi i preventivne biosigurnosne mjere u lovištu, koje su se počele provoditi, kako je rekao Konjević, i puno prije pojave bolesti u organizaciji Ministarstva poljoprivrede.
VEZANI ČLANCI:
- Uložili smo velike napore da obučimo lovce kako se ponašati vezano uz ASK. Svi koji dolaze u lovište u lov moraju proći kompletne dezinfekcijske barijere prije i nakon izlaska iz lovišta, moraju biti svi uvedeni u evidenciju, divlje svinje ne smiju se vući kroz lovišta nego se nose u lodnama, odnosno u posebnim posudama da ne bi ostavljale krv. Kad sa svinjom dođu do lovačke kuće treba se redom eviscerirati, odnosno da se svinje ne evisceriraju paralelno sa srnama ako se radilo o lovu koji nije isključivo na divlje svinje nego općenitom i da se sve to nakon toga dezinficira, očisti po posebnim procedurama. Svinje prevoze točno određena vozila koja su evidentirana po oznakama registracije, divlje svinje se pojačano traže u lovištu, a o svakoj nađenoj svinji mora se izvijestiti nadležna veterinarska služba – govori.
Konjević je ujedno i dio stručnog tima koji rješava problem prekobrojnosti divljih svinja u Gradu Zagrebu. U suradnji s Gradom Zagrebom, u sklopu Programa zaštite divljači koji provodi zagrebački Zoološki vrt, postavljaju hvataljke na mjesta koja odredi Grad, a na mjestima gdje je to moguće, provodi se i odstrjel. Uz Veterinarski fakultet, u cijelu je priču uključen i Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, te dvije institucije imaju savjetodavnu ulogu, a već su vidjeli i prve rezultate, primjerice na dijelu grada iznad naselja Gajnice, gdje su izlovili jedan dio svinja, ostavili hvataljke još tjedan dana te aktivirali kamere i niti jedna divlja svinja u tom periodu se tamo nije pojavila. Problem divljih životinja u gradovima, kaže, složen je i s njime se suočavaju svi gradovi, u Europi i svijetu, a jedan od boljih sustava kontrole ima Barcelona. Ukoliko se divlja svinja uoči, savjetuje, najbolje je držati razmak, ali dok ste dovoljno glasni da vas one čuju, kako kaže, opasnosti nema.
- One su vam čudnovata stvorenja, međusobno se koškaju cijelo vrijeme, pričaju, tuku, svađaju i onda se dogodi da im možete prići relativno blizu da vas uopće ne primijete, još ako je krivo okrenut vjetar neće vas niti osjetiti, a u područjima kao što je grad, gdje se ne love, onda gube strah od ljudi tako da im se može prići prilično blizu – kaže Konjević i zaključuje da divlja svinja u pravilu - nije agresivna.
On nije 'strucnjak za Vecernji' vec za veterinarstvo. He,he...