Za nabrojiti društva čijim se dionicama na Zagrebačkoj burzi lani trgovalo prosječno za više od milijun eura mjesečno ne trebaju vam ni svi prsti na jednoj ruci. Bila su samo četiri. Kolege iz Večernjeg lista, na temelju godišnjeg izvješća Zagrebačke burze, izračunali su također da je za otprilike 40 posto ukupnog godišnjeg prometa zaslužno samo deset dionica.
“Činimo velike napore na povratku povjerenja ulagača”, rekla je tim povodom predsjednica Uprave Zagrebačke burze Ibana Gažić. Ali, povjerenje ulagača u hrvatsko tržište kapitala Uprava Zagrebačke burze ne može nikako povratiti. Jedini koji bi to zaista mogli učiniti su Državno odvjetništvo i sudovi, a oni po tom pitanju, koliko je javnosti poznato, ne čine baš ništa. Od kupnje vlasničkih udjela u hrvatskim dioničkim društvima svatko pametan odustaje jer vidi da u Hrvatskoj ne postoji učinkovita državna zaštita manjinskih vlasničkih prava pa većinski vlasnici mogu grabiti imovinu zajedničkih poduzeća “k’o da im je ćaćina”.
Investicijskim žargonom rečeno, krupni i većinski suvlasnici mogu tvrtke u koje su uložili dio kapitala tunelirati, a da ih manjinski ni na koji način ne mogu u tome spriječiti u bilo kojem razumnom roku. Tuneliranje, dakako, nije samo hrvatski fenomen i problem. Ali, u Hrvatskoj je dosegnulo gargantuovske razmjere. Ovih dana čitamo kako je jedan (institucionalni) suvlasnik iz jednog poduzeća izvukao tri puta više novca nego što to poduzeće duguje svim svojim dobavljačima. Direktori tog društva dali su tom suvlasniku toliki kredit bez ikakvih osiguranja povrata, premda u društvu 15 posto kapitala drže i neke druge osobe, pa čak i država.
Tvrtka je otišla u predstečaj, a “manjinski” su dioničari izgubili sav svoj uloženi novac, pa ipak nismo čuli da se Državno odvjetništvo zainteresiralo za taj slučaj eklatantne “zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju” ili kršenja “dužnosti zaštite tuđih imovinskih interesa”, u ovom slučaju “manjinskih” dioničara. No, prema nekim ostalima, u ovom je slučaju riječ o pravoj sitnici. Direktori jednog drugog dioničkog društva (članovi uprave i nadzornog odbora), u tom trenutku s upisanim temeljnim kapitalom od 119 milijuna kuna, dali su samo jednom od dioničara, čak ne ni većinskom, bez ikakvog osiguranja ili protučinidbe, jamstvo za njegove kredite od 18,9 milijardi kuna ili 159 puta veće od jamstvenog kapitala, pa čak i 30 puta veće od ukupne dugotrajne imovine poduzeća povjerene im na čuvanje i upravljanje.
Tvrtka o kojoj je riječ zbog tog je jamstva likvidirana, sva njezina imovina prenesena je najvećem dioničaru (koji ju je upropastio), a svi manjinski su izgubili sav svoj uloženi novac. Potom je izbrisana sa Zagrebačke burze, kao i sve ostale s njom navodno povezane, čime je trenutno izbrisana četvrtina Crobexa, glavnog indeksa Zagrebačke burze. I opet, ni policija, ni Državno odvjetništvo, a ni Hanfa, ne nalaze u tome ništa nezakonito. I vjerojatno očekuju da će se povjerenje ulagača u hrvatsko tržište kapitala ipak nekako povratiti.
VIDEO - Marasova provokacija za avione
Velika tema koja je kao i mnoge druge trebala biti riješena još prije 25 g. ali nije. Ponešto zbog umreženih interesa, ponešto zbog nestručnosti i nerazumijevanja funkcioniranja tržišta kapitala. Danas se zato plaća cijena. Međutim, kako god bilo, dva naizgledd potpuno nepovezana pokazatelja najobjektivnije opisuju pesimizam u društvu. Broj novorođene djece i index burze. A znamo kako stoje.