Kada je umro Josif Visarionovič, od milja zvani Staljin, kažu kako su u njegovim osobnim bilješkama otkrili do koje je mjere ovaj bio posvećen izgradnji socijalizma.
Neumorni je sovjetski vođa bilježnice punio konkretnim naputcima o tome koliko šivaćih strojeva treba premjestiti iz jedne moskovske tvornice u drugu ili za koliko treba povećati normu u proizvodnji jabuka na nekom kolhozu kraj Rostova.
Kako nasljeđe ovog ekonomskog genija nije nestalo sa Sovjetskim Savezom, tako smo i pedesetak godina poslije mogli svjedočiti sličnoj domaćinskoj brizi za ekonomiju njegova nasljednika u Kremlju kada je uvodio kontrolu cijena hrane. Obrazloženje je bilo pomalo ekskulpirajuće, pa je rečeno kako je mjera "dobrovoljna", "uvedena na inicijativu proizvođača" te "privremena".
Toliko privremena da se održala sve do danas. Netko bi rekao "to je Rusija, a oni su uvijek bili pomalo nazadni u svojim ekonomskim politikama". A onda smo dobili oštar demanti takve predrasude u obliku nedavne uredbe hrvatske Vlade o izravnim mjerama kontrole cijena električne i toplinske energije te određenih prehrambenih proizvoda.
Nasljeđe ruskih giganata ekonomske misli nije samo zastarjelo nego i vizionarsko i predodređujuće i za nas na tzv. Zapadu. Tako će građani Hrvatske piti mlijeko s 2,8% mliječne masti po cijeni od 7,39 kn po litri, mijesiti kruh tipom 550 glatkog brašna po cijeni od 5,99 kn po kilogramu, sladiti kavu bijelim kristalnim šećerom po cijeni od 7,99 kn po kilogramu, dok će za nedjeljnim ručkom mrsiti svinjsku lopaticu po cijeni od 24,99 kn/kg, motati sarmu miješanim mljevenim od 32,99 kn ili peći cijelo pile po cijeni od 24,99 kn.
Naravno, ako nešto od toga nađu u trgovinama. Jer, kristalno je jasno svakom kako kontrola cijena direktno vodi u nestašice i sivu ekonomiju. Neopreznošću vlasti ispušteno je ono važno objašnjenje kako se kontrola cijena uvodi na dobrovoljnoj bazi i zahtjevom samih trgovaca i proizvođača, tako da je pitanje koliko će potrajati dok sva ta cjenovno kontrolirana živina ne dobije noge pred financijskom policijom. Ekonomska objašnjenja mogu biti različita, ali posljedice ovih mjera Vlade bit će sasvim konkretne.
Gledat ćemo dugačke redove pred trgovinama, namrštena lica onih koji nisu uspjeli doći do svog sljedovanja ulja ili šećera, o mesnim delicijama da i ne govorimo. A ljudi, kada se suoče s nestašicama hrane, znaju reagirati pomalo čudnjikavo. Zato je ovo prije svega političko a ne ekonomsko pitanje.
Koliko će ovakve mjere biti podržane u javnosti, bez obzira na medijska izvještavanja o tome, ovisit će, prije svega, o strukturi stanovništva, odnosno, o snazi srednje klase. Siromašniji slojevi će uvijek podržati kontrolu cijena, vjerujući kako će im ona omogućiti kakav-takav ručak, dok će na nestašice gledati kao na zavjeru gramzivih trgovaca, koji se žele obogatiti na račun njihovih punih stomaka. Zato je uvijek pitanje je li neka zemlja dovoljno siromašna za uvođenje socijalizma?
Filozofija socijalizma je stoicizam, beskrajno trpljenje. Gotovo da ne postoji granica do koje siromašni ljudi mogu trpjeti nevolje koje im prouzrokuje vlast svojim pogrešnim politikama. Siromašni se nikad ne bune. Revolucije uvijek pokreće srednji sloj koji je ostao uskraćen za svoj uhodani komfor, koji siromašnom čovjeku izgleda kao isprazni luksuz. Dok siromašniji slojevi prihvaćaju čekanje u redovima za hranu, dotle se od same pomisli na to srednjem sloju diže kosa na glavi.
To je i razlog zbog kojeg se socijalne kuhinje uvijek drže dalje od ulice, najčešće u dvorišnim zgradama ili zabačenim ulicama, kako bi se srednja klasa sačuvala od prizora gladi i bijede. Želuci srednje klase puno su osjetljiviji od želudaca najugroženijih. Stoga će pitanje koliko će zadnje mjere Vlade o kontroli cijena biti popularne i polučiti nekakav povoljan politički rezultat, ovisiti isključivo o tome koliko je u Hrvatskoj jaka srednja klasa. Utjecaj ima i vrijeme.
Na ovaj način svi ćemo s vremenom osiromašiti do granice potpune elastičnosti. Ali, promjene načina života koje nas uskoro čekaju previše su nagle da bi sve prošlo bez dramatičnih reakcija javnosti. Kalkulacija vlasti u ovoj situaciji vjerojatno je sadržana u tome da se kontrolom cijena i kupnjom socijalnog mira ublaži taj udar, dok svi ne postanemo jednako siromašni za socijalizam. Samo paket subvencioniranja cijena energenata stajat će nas blizu milijardu eura.
Novac na koji Vlada pritom vjerojatno računa su milijarde eura rezervi HNB-a koje će se osloboditi našim ulaskom u euro. Kakva će to samo ironija biti ako ulazak Hrvatske u eurozonu postane odličan izgovor vlasti za povratak socijalizmu i filozofiji ekonomskog siromaštva po receptu vladara s one strane kremaljskih zidina.
Ne bih se baš složio - jer najnoviji paket mjera Vlade je prvenstveno namijenjen tome da se ukloni faktor ustrašenosti na tržištima odnosno svi su krenuli nadizati cijene, preko svake mjere. Jest da je poskupio transport, energija, sirovine - ali smo bili svjedoci dizanju cijena i preko 120 posto na pojedinim prehramb. artiklima, zar ne? A toliko ipak nisu otišle gore ulazne cijene... I sad su cijene fiksirane na nekoj skoro duploj razini (npr. kg gl. brašna je sad blizu 6 kn) nego prije novonastale situacije - i to je nepovoljno za sve klase u Hrvatskoj jer korekcije su trebale biti trećinu ili tako neki iznos, realno gledano.