Nakon smanjenja broja prometnih nesreća i poginulih osoba u njima od 2012. do 2014., posljednjih godina ponovno raste njihov broj. Krivac za te nesreće najvećim je dijelom čovjek, no ne zna se koliko njima pridonose prometnice jer se u Hrvatskoj ne pregledavaju ceste nakon nesreće. Projekt koji je zagrebački Fakultet prometnih znanosti u sklopu Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa 2011.-2020. lani proveo prvi put u Hrvatskoj trebao bi dati odgovore i na to pitanje.
Fokus izvan gradova
Riječ je o projektu “Tehnički pregled lokacija prometnih nesreća s poginulim osobama u funkciji identifikacije opasnih mjesta”, a u sklopu kojeg je pregledano 207 točno pozicioniranih lokacija prometnih nesreća s poginulim osobama u 2016.
Te je godine u Hrvatskoj u prometu život izgubilo ukupno 307 osoba. Voditelj projekta dr. Željko Šarić napominje da je fokus pregleda bio na lokacijama koje su se dogodile izvan gradskih središta te da, zbog kompleksnosti i sigurnosnih razloga, nisu pregledavane lokacije prometnih nesreća na autocestama kojih je u 2016. bilo 25. Od 207 pregledanih lokacija prometnih nesreća s poginulim osobama, na 142 lokacije pronađen je barem jedan nedostatak, što je udio od čak 69 posto.
Šarić pritom ističe da uočeni nedostaci nisu nužno uvijek bili uzročnici prometnih nesreća, nego su zamijećeni kao nedostaci ceste ili njezine opreme na konkretnoj lokaciji. Od 142 pregledane lokacije na kojima je uočen barem jedan nedostatak, najviše uočenih nedostataka odnosi na slabu vidljivost, oštećenost ili nedostatak horizontalne signalizacije – 36 posto. Slijedi slabo vidljiva, oštećena vertikalna signalizacija – 29 posto – koja, kaže Šarić, uz vožnju neprimjerenu uvjetima na cesti te uz nedostatak horizontalne signalizacije vrlo često može biti uzrok prometnih nesreća.
Smanjena horizontalna preglednost zbog prepreka koje se nalaze s unutarnje strane zavoja na trećem je mjestu uočenih nedostataka (23 posto). Šarić kaže da je posebno zabrinjavajući podatak da na 17 posto pregledanih lokacija geometrijski elementi ceste nisu adekvatni, što može negativno utjecati na sigurnost i odvijanje cestovnog prometa. A to, primjerice, znači da širina prometnog traka nije adekvatna ograničenju brzine te je bilo slučajeva da je na kolniku širine 2,75 metara dopuštena brzina od 90 kilometara na sat iako ne bi smjela biti veća od 50 km/h.
Peti nedostatak je oštećenje kolnika (12 posto), a slijede nedostaci ili nepostojanje potrebnog nogostupa i zaštitne ograde, što ima, napominje naš sugovornik, direktan utjecaj na posljedice prometnih nesreća koje bi vrlo vjerojatno bile manje da se uklone ti nedostaci. Od 207 pregledanih lokacija, 116 ih je bilo na državnim cestama, 33 na županijskim cestama, a 14 lokacija bilo je na lokalnim cestama. Preostale 44 lokacije bile su unutar gradskih područja.
Državne ceste
Od 116 lokacija koje su bile na državnim cestama, na njih 40 (34 posto) nije uočen nedostatak, dok od 33 lokacije na županijskim cestama samo na dvije lokacije (6%) nije uočen nedostatak. Od 14 lokacija prometnih nesreća s poginulim osobama na lokalnim cestama, na tri lokacije (21%) nije uočen nikakav nedostatak, dok od 44 lokacije na gradskim ili nerazvrstanim cestama nedostatak nije uočen na 20 lokacija (45%).
– Često ne znamo što je pravi uzrok prometnih nesreća u Hrvatskoj jer kod nas ne postoji praksa kao u skandinavskim zemljama da stručnjaci obave tehnički pregled ceste nakon prometne nesreće.
Kod nas se rijetko obavlja i tehnički pregled vozila nakon nesreće – objašnjava Šarić, koji sa svojim timom na istom projektu trenutačno pregledava lokacije proetnih nesreća s poginulim osobama u 2017. godini.
>> Tri prometne nesreće u Zagrebu. Najteže na Ilici, nakon sudara jedno se vozilo zapalilo
Konačno da netko poćne pisati o problemu cesta po kojim se vozimo, do sada kriv je uvijek vozać ili je mlad ili star, pijan, itd. Svi se vozimo po tim i takvi cestama vjerujte ima takvih po kojim i pješke bilo bi opasno, od rupa, loše zakrpanih, zavoja koji krivo leže te auto jednostavno guraju van ceste, ulegnuća koje su napravili teški kamioni, mogao bi napisati knjigu o losim cestama po kojim se vozimo ali državi je jednostavnije okriviti vozaće