Nema Facebooka! Zaključio je tako Željko Kerum kad je Splitom vladao, a onda zaposlenicima gradske uprave zabranio odlazak na društvene mreže. Puno su se tamo zadržavali te 2010., a gledanje što, tko i kada objavljuje, e to nije bilo u opisu njihova posla. Hoće li sad ipak koji put “virnuti”, kandidatu za gradonačelnika drugoga najvećeg grada u Hrvata dosta je važno, čini se, jer jedan je od onih koji svoju stranicu na Facebooku redovito održavaju. Dobro, radi to za njega određeni broj ljudi, koji ipak paze da sve izgleda nešto bolje nego što bi možda u stvarnosti bilo.
Vuco bez svoje stranice
Nisu, zato, u posljednjem opisu videa Kerumova gostovanja u “Otvorenom” odlučili staviti priču o, kako ju je on sam nazvao, njegovoj “kolegici sestri”, već su ostavili samo dio o tome kako je bivši gradonačelnik svoj saborski prihod podijelio “penzionerima i siromašnima”. “Žele samo naprid, ostali kandidati ti ni vode ne mogu donit”, napisala mu je jedna od 22 tisuće njegovih pratiteljica i pratitelja na mreži, na kojoj svoje stranice imaju i ostali kandidati za prvo mjesto Splita. Nešto su skromniji u lajkovima, pa HDZ-ov Vice Mihanović ima 4,1 tisuću fanova, SDP-ov Ante Franić tisuću, dok odnedavna uzdanica HSS-a Siniša Vuco svoju službenu stranicu nema, ali ima nekoliko njih koje su otvorili fanovi, njih ukupno oko osam tisuća. One se, međutim, ne bave izborima uopće, već su posljednje objave uglavnom iz 2016., pod parolom “burek sa sirom, ćevape s kapulom, janjetina za sve!”.
Između tisuću i otprilike pet tisuća fanova imaju i pretendenti na prvo mjesto Osijeka, pa SDP-ov Goran Kušec ima 1,7 tisuća pratitelja, Berislav Mlinarević, kojeg podržava Domovinski pokret, 1,1 tisuću, HDZ-ov Ivan Radić 5,1 tisuću te Vladimir Šišljagić iz Snage Slavonije i Baranje 4,5 tisuća. Što bi trebalo, što ne bi, uz pokoju čestitku nekom sportašu na uspjehu, od toga se uglavnom sastoje njihove stranice na Facebooku, a koliko je to uzbudljivo, govori i činjenica da, primjerice, od 5000 Radićevih fanova, pojedinu objavu lajka njih tristotinjak. Ne pomaže ni kad Šišljagić svojim sugrađanima poželi “laku noć uz pjesmu ‘Ne daj, Slavonijo,’” koja se svidi samo osamdesetak ljudi.
Nije taj Facebook mačji kašalj, znaju i u Rijeci, gdje najviše fanova ima Mostov Marin Miletić, njih 53,7 tisuća, pa onda nezavisni Davor Štimac, 2,1 tisuću, dok SDP-ov Marko Filipović broji 1,8 tisuća pratitelja. U ovom “troboju” pobjedu odnosi Miletić, koji svakodnevno po nekoliko puta dijeli s ekipom političke, ali i privatne brige te svojim fanovima redovito na komentare i odgovara.
Ažurni u tome baš i nisu zagrebački kandidati, od kojih trenutačno najmanje fanova ima Jelena Pavičić Vukičević iz BM 365. Ona, doduše, službeno svoju kandidaturu objavila nije, ali stranica na Facebooku otvorena joj je četiri dana nakon smrti Milana Bandića te je u nešto više od tjedan dana prikupila tisuću pratitelja. Nešto više od toga, 1,5 tisuću, ima HDZ-ov Davor Filipović, na 4,8 tisuća Mostov je Zvonimir Troskot, točno tisuću fanova više od njega ima nezavisna Vesna Škare Ožbolt, dok ih 6,3 tisuća ima SDP-ov Joško Klisović. Apsolutni je rekorder Miroslav Škoro iz Domovinskog pokreta, koji ima 125 tisuća pratitelja, ali, isto tako, i stranicu staru desetak godina kojom se koristio za promociju pjesama, svog vina, pa sebe kao političara. Rade li kandidati po Hrvatskoj dobar posao te koliko im Facebook može pomoći u prikupljanju glasova, pitali smo stručnjaka Petra Tantu, suvlasnika CTA komunikacija.
– Najkraće, ne može im pomoći nikako. Ili, ako već hoćete, broj fanova na stranici ne znači ništa, osim broja fanova na stranici – objašnjava nam komunikacijski stručnjak, pa kao primjer navodi upravo Miroslava Škoru. Više od sto tisuća ljudi veliki je broj, kaže, ali je i vrlo heterogen.
Najvažnija je vidljivost
– Ondje su fanovi koje je Škoro skupljao od stoljeća sedmog. To su ljudi od kojih dio voli “Ne dirajte mi ravnicu”, dio ga je želio za predsjednika, dio za premijera, a samo dio sad ga želi za gradonačelnika. Dio će ga vjerojatno htjeti i kad se kandidira za predsjednika kućnog savjeta u Mamutici – objašnjava Petar Tanta pa dodaje kako je broj fanova na stranici odraz ulaganja u oglašavanje na Facebooku. Upravo se na to i treba fokusirati, kaže, umjesto na sam broj ljudi koji nekoga prate.
– Najvažnija je vidljivost, a jedini dosad koji su bili konzistentni u ulaganju u oglase na društvenim mrežama jesu Možemo. Njihov kandidat za Zagreb Tomislav Tomašević stalno “iskače”, i to već neko vrijeme – spominje Tanta jedinog pretendenta na metropolu koji vlastitu Facebook stranicu ne posjeduje. I ne mora jer ga promovira stranka, objašnjava Petar Tanta, dodajući da je vlastitu dobro imati u slučaju da te netko “napenali”, a ti mu poželiš vratiti. Ako se vratimo na oglašavanje, kaže komunikacijski stručnjak, njime će popularnost kandidata po inerciji rasti.
– Mislav Kolakušić i Ivan Pernar dobro su radili s oglasima. Oni bi dali informacije koje su teško žutilo, oglasili ih, 20 tisuća ljudi vidjelo bi oglas, od toga bi polovica pomislila “u pravu su”, a pet tisuća ljudi tu bi informaciju i lajkalo. Tako se stvara “sljedba” – kaže Petar Tanta. A hoće li društvene mreže utjecati na izbore?
– One svakako pomažu u vidljivosti, ali samo su jedan marketinški kanal. Bilo bi glupo ne koristiti se njime jer je oko dva milijuna Hrvata trenutačno na Facebooku. Ali ako nemaš priču u novinama, na radiju i TV-u, neće ti društvene mreže nikako pomoći – kaže Petar Tanta.
Malo vas boli Škorinih 125000 pratitelja.