Odred za doping

Kontroliramo vrhunske sportaše, ali uskoro ulazimo i u teretane za rekreativce

05.11.2015., Zagreb -  Zoran Manojlovic ravnatelj Zavoda za antidoping sportasa.
Foto: Anto Magzan/Pixsell
1/3
10.11.2015.
u 22:30

Nenajavljeno smo upali na prvenstvo Hrvatske u body buildingu, a neki su sportaši tada postali agresivni

Doping skandali svakodnevno tresu svjetsku sportsku scenu. U Hrvatskoj je godišnje srećom malo slučajeva dopingiranih sportaša. Prošle godine šest, ove godine, zasad, pet. Ali, posljednji slučajevi u hrvatskom sportu odnose se na poznate sportaše i sportašice. Ne dolaze iz body buildinga, powerliftinga ili kik-boksa. Dolaze iz velikih sportova – vaterpola: Nikša Dobud (kriv jer je prekršio odredbu 2.3 – odbijanje davanja uzorka), nogometa – Arijan Ademi (kriv jer mu je u uzorku otkrivena zabranjena tvar) i atletike – Lisa Nemec (postupak u tijeku – u uzorku otkrivena zabranjena tvar).

Tko su ljudi koji u Hrvatskoj provode antidoping kontrole? Riječ je o osmero ljudi koji rade u Službi za antidoping Hrvatskog zavoda za toksikologiju i antidoping (HZTA) koja je potekla iz Hrvatske agencije za borbu protiv dopinga u sportu (HADA) osnovane u okviru Ministarstva znanosti 2007. godine. Osnovni cilj Službe za antidoping Hrvatskog zavoda za toksikologiju i antidoping je zaštititi temeljno pravo sportaša da sudjeluju u sportu bez dopinga i na taj način promovirati zdravlje, pravednost i jednakost za sve sportaše. 
– U Službi antidopinga radi ukupno osmero ljudi uz 12 zaposlenih u toksikološkim službama. Prostor u bivšoj vojarni Borongaj premalen je pa smo unajmili prostor u Novom Zagrebu gdje se nalazi savjetovalište, prostor za edukaciju i istraživanje – kazao je dr. Zoran Manojlović,
S obzirom na to da u Hrvatskoj ne postoji laboratorij s licencijom Svjetske antidopinške agencije (WADA), uzorci se na analizu šalju u laboratorij u Seibersdorfu kraj Beča.
Godišnje 700 testiranja

– U svijetu postoji oko 35 laboratorija, od kojih je čak 25 u Europi. Svaki taj laboratorij mora udovoljiti nekim kriterijima, a jedan do njih je da moraju imati 3500 uzoraka godišnje. Mi smo također razmišljati o svom laboratoriju, ali jednostavno ne možemo udovoljiti svim kriterijima. Godišnje analiziramo 500 domaćih i 200 međunarodnih uzoraka. Ni s uzorcima iz susjednih zemalja ne bismo dostigli brojku od 3500 uzoraka – istače Manojlović, predstojnik Službe za antidoping. 
I ove je godine predviđeno da obave 500 testiranja u nacionalnom programu. Postoje tri varijante biranja sportaša za kontrolu. Prva je po slučajnom izboru, druga po plasmanu na natjecanjima a treća je kada idu ciljano sumnjajući na nekoga. Svake godine određuje se i skupina koja se testira i izvan natjecanja. Riječ je o sportašima koji moraju slati podatke o tome gdje se nalaze. Oni moraju naznačiti najmanje jedan sat svog vremena u danu kako bi naš dopinški kontrolor mogao provesti testiranje na navedenoj lokaciji. Po novome rade im steroidni model, odnosno biološku putovnicu. Svakog tog sportaša testiraju otprilike triput godišnje. 
Što ako sportaš u najavljeno vrijeme nije na mjestu koje je prijavio?
– Onda dobiva opomenu. Tri opomene u 12 mjeseci znače dvogodišnju suspenziju. Kod nas se još nije dogodilo da jedan sportaš "skupi" tri opomene. Obično se zaustave na prvoj opomeni – objašnjava Manojlović, čija služba surađuje s 30-ak kontrolora.

Neki od njih su liječnici. Kontrolor mora govoriti dobro barem jedan strani jezik i moraju proći tečaj za doping kontrolora.  I njih se također kontrolira, ocjenjuje njihov rad. Odgovornost doping kontrolora je velika, a imaju ih u svakom većem gradu, tako da su dobro pokriveni.

– Lani smo najviše testiranja, 93, imali u košarci. Potom slijedi rukomet (91) i nogomet (71) – istaknuo je Manojlović. 
Prošle godine u Hrvatskoj je bilo šest sportaša koji su bili pozitivni – Martin Marić (atletika), Bruno Gelenčir (kik-boks), Luka Jurić (kik-boks), Siniša Hogač (hrvanje), Srećko Martinić (powerlifting) i Emanuel Kojundžić (powelifting). Ove je godine, zasad, pet sportaša "uhvaćeno" – trojica body bildera (Iner Čučković, Ivica Franjić, Dražen Vrbančič) te dvojica iz powerliftinga (Ivan Alar i Filip Ščukanac Hopinski). Od  1. siječnja 2015. godine na snazi je novi Svjetski antidopinški kodeks  u kojemu je jasno navedeno da je za prvi dopinški prekršaj propisana sankcija u trajanju od četiri godine. Sankcija se umanjuje prema tome ima li olakotnih okolnosti koje se mogu dokazati pred stegovnim povjerenstvom.
 – Dosad nismo imali nikakvih problema sa sportašima oko davanja uzoraka. Dobro, neki su bježali od kontrolora poput Inera Čučkovića. Najveći problem nekima je davanje uzorka urina. Imali smo slučaj da poneki sportaši nisu mogli šest sati dati uzorak. Bila je zanimljiva situacija prije nekoliko godina na prvenstvu Hrvatske u body buildingu u Zadru. Kontrola je došla nenajavljeno pa su poneki sportaši postali preagresivni – rekao je Manojlović.

200 zabranjenih supstancija

Popis zabranjenih sredstava je popriličan. Svjetska antidopinška agencija svaku godinu objavljuje novu listu. Lista se tiska u većem, ali i u džepnom formatu. Tiskani materijal distribuira se i preko HOO-a i direktno sportašima. Na popisu se nalazi okvirno 200 zabranjenih supstancija. Danas je s razvojem tehnologije teško umaći kontrolorima i prevariti sustav.

– Sve ono što se nekad nije moglo otkriti, danas se može – ističe Manojlović.
Koliko se često voze uzorci u Austriju?
 – Često. Nekad se vozi samo jedan uzorak.
Nije bilo slučajeva da se neki uzorak putem izgubi?

– Neeee. To se jednostavno ne može dogoditi – tvrdi Manojlović. 

Postoji i jasna procedura o objavi rezultata koji se znaju u dva tjedna.

– Kada dobijemo nalaz, sportaš se mora očitovati u roku od osam do 15 dana. Svaki sportaš može tražiti analizu B uzorka, ali to plaća iz svog džepa, a košta nešto više od tisuću eura. Još do sada nismo imali slučaj da je netko tražio B uzorak. Koliko sam pročitao u novinama, sad je Ademi tražio B uzorak. Šanse da B uzorak bude negativan su 0,02 posto. Sportaš se može žaliti našem Žalbenom vijeću. Naravno, može se ići i na Sportski sud u Lausanni, ali su to troškovi koji se mjere u desecima tisuća eura – kaže Manojlović.

Messi često na kontroli

Zanimljivo je da je Hrvatski zavod za toksikologiju prije mjesec dana potpisao ugovor o suradnji s Europskim nogometnim savezom (Uefa).

– Da, i to na njihovu inicijativu. Moram reći da je njihova antidopinška aktivnost respektabilna. Oni si zbilja daju puno truda. Dosta su racionalni, nikad ne idu pred rudo. Kod njih je sport u prvom planu, a antidopinška aktivnost stalno je prisutna. Znate li čiji su igrači najviše bili podvrgnuti testiranju na zabranjene tvari? Barcelone. Naime, ta momčad uglavnom igra u svim mogućim završnicama u kojima se može natjecati. Ne mogu si zamisliti koliko je puta Messi bio testiran – istaknuo je Manojlović.
Naš HZTA usko surađuje i sa sličnim zavodima u susjednim državama. 
– Imamo potpisan ugovor o suradnji s kolegama iz Bosne i Hercegovine. Sa Slovencima nemamo potpisan ugovor, ali dobro surađujemo. Sa Slovencima zajedno radimo na projektu prePLAY. Ovog trenutka educiramo dvadeset mladih ambasadora antidopinga. Ideja je u redu i u konačnici ćemo imati koristi od toga. Što se tiče Srbije, imamo dobre odnose. Njihova antidopinška agencija ima veliku podršku njihova Ministarstva za sport – rekao je Manojlović.
Uskoro bi se mogla testiranja provoditi i kod sportaša rekreativaca...
 – Jasno je da se u rekreativnom sportu, posebno u teretanama i fitness-centrima, uvelike upotrebljavaju ponajprije anabolici i stimulansi, čak i hormoni rasta. Čuo sam i neke priče o primjeni inzulina. To su sve neprovjerene informacije, ali očigledno da tu ima problema. Mi bismo pokušali uspostaviti suradnju s nekima od tih centara za rekreaciju u kojima bismo promovirati fitness bez lijekova (tvari) koji utječu na izgled i sportsku izvedbu. Htjeli bismo se na neki način približiti, ponuditi usluge, naravno besplatno, korisnicima teretana, fitness-centara i upozoriti ih na štetnost i nepotrebnost uzimanja takvih tvari. Najbolja antidopinška mjera je objasniti ljudima da se do dobrog izgleda može doći i bez korištenja dopinga. Treba malo dulje vremena, ali se smanjuje mogućnost da se dogodi nešto loše – istaknuo je Manojlović.
Ideja je da se održe i polusatna predavanja po srednjim školama.
– Već smo krenuli s predavanjima studentima medicine, doktorandima kineziologije, farmaceutima, liječnicima angažiranima u klubovima. Namjera nam je podići svjesnost o štetnosti dopinga u osjetljivoj populaciji mladih osoba između 14 i 18 godina kroz program edukacije po srednjim školama – zaključio je Manojlović. 

>> Bude li Lisa pozitivna, prijeti joj četiri godine zabrane natjecanja 

>> Bivši predsjednik IAAF-a Lamine Diack pod istragom za korupciju!

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije