Ni Pelé, ni Ferenz Puškaš, Cristiano Ronaldo, ni Leo Messi... Svi oni, ustvari svi koji su u životu šutnuli nogometnu loptu, moraju se pokloniti nekome za koga vjerojatno nisu čuli.
Ronaldo je zadivio nogometni svijet nakon što je postigao 500., jubilarni pogodak u karijeri, usput rušeći mnoge rekorde, ali čak i pod uvjetom da nastavi zabijati u tom ritmu zvijezdi Reala trebalo bi još dvadesetak godina da dostigne najboljeg strijelca u povijesti nogometne igre, čovjeka kojeg nije uspio nadmašiti ni najbolji svih vremena.
U "klubu 1.000" je pet nogometaša, a na vrhu Čeh Josef Bican. Stao je na 1468 golova (uz one i na prijateljskim utakmicama), gotovo 200 više nego što ih je Pelé stigao zabiti za svoje karijere!
Nestvarnu brojku "Zlatne lopte 20. stoljeća" službeno je potvrdio Institut za nogometnu povijest i statistiku, a Bicanu je za rekord bilo potrebno tek 918 utakmica. Nitko nikada otkako se nogomet igra nije zabio prvoligaških golova koliko je zabio Bican – njih 806 u austrijskoj i češkoj ligi.
Bio je jedan od prvih nogometnih megazvijezda i u svoje doba, između dva svjetska rata, vjerojatno i najbrži nogometaš koji je 100 metara trčao za svega 10,6 sekunda što je bilo na razini najboljih svjetskih sprintera u povijesti! Uostalom, legendarni Jessie Owens je sa svega 0,3 sekunde bržom utrkom osvojio zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Berlinu 1936.
Nepodnošljiva je bila lakoća kojom je zabijao, a zabijao je puno, pogodak u prosjeku svakih 56 minuta koje je proveo na terenu. Karijeru koja je trajala četvrt stoljeća zaključio je s prosječnih 1,6 golova po utakmici!
– Naslušao sam se priča kako je u moje vrijeme bilo lakše zabijati golove. Ali, šanse za pogodak bile su iste i prije sto godina i bit će iste i za stotinu godina. Kada sam imao pet šansi, ja sam zabijao pet golova, kada sam ih imao sedam – zabijao sam sedam golova – objašnjavao je Bican lakoću svoje egzekucije.
Bijeg od nacizma
Odrastao je u Beču, u siromašnoj obitelji čeških emigranata, no majka Ludmila nije imala razumijevanja za Josefovu ljubav spram lopte, ne bez razloga. Jer njegovu je ocu nogomet došao glave! Josef je imao samo osam godina kada mu je početkom 1921. otac František, tada nogometaš bečke Herthe, kobno stradao nasred travnjaka. Nakon jednog starta zadobio je tešku i po život opasnu ozljedu bubrega, no tvrdoglavo je odbijao operaciju sve dok se stanje nije u toj mjeri zakompliciralo da mu na koncu nije bilo spasa.
Majka ipak nije imala izbora kada su njezinu Pepiju već sa 12 godina, četiri godine nakon suprugove smrti, iz Herthe ponudili šiling za svaki gol koji zabije. Već prije punoljetnosti zarađivao je 150 šilinga tjedno, a sa 20 pravo bogatstvo – 600 šilinga u tjedan dana. To je bilo 20 prosječnih radničkih plaća u predratnoj Austriji!
– To je u to vrijeme bio ogroman novac, dobar radnik tada je zarađivao svega 25 do 30 šilinga – prisjetio se poslije.
Ipak, unatoč Bicanovoj slavi, njegovoj je majci trebalo dugo da se odluči otići na stadion i pogledati utakmicu svoga sina. A kada je prvi put došla, napravila je spektakl o kojemu se i danas priča. Na njezina je Pepija, što je bio Bicanov nadimak, grubo startao protivnički igrač, a dok joj se sin previjao na travnjaku, bijesna je Ludmila, inače kuharica, upala na teren s kišobranom u rukama i počela mlatiti nesretnika koji joj je krvnički pokosio sina.
S austrijskom je reprezentacijom na Mundijalu 1934. u Italiji stigao do polufinala u kojem su grubo pokradeni u utakmici protiv kasnijih prvaka Talijana. Bio je to njegov, poslije će se ispostaviti, jedini nastup na svjetskim prvenstvima. Bečka idila nije bila dugog vijeka, uspon nacizma zagorčavao mu je život pa se potkraj 1937. odlučio vratiti u pradomovinu, potpisao je za prašku Slaviju svega nekoliko mjeseci prije nego što je Hitlerova Njemačka anektirala Austriju. Nakon Anschlussa Nijemci su od Bicana zahtijevali da nastupi za njihovu reprezentaciju, no imao je dovoljno hrabrosti i odbio ih je te zatražio čehoslovačko državljanstvo. Papirologija ipak nije bila gotova na vrijeme za njegov nastup na SP-u 1938.
Zadovoljština pred smrt
Ako je u Beču bio voljen, u Pragu je onda bio obožavan do te mjere da je Slavia, tada jedna od najboljih europskih momčadi, naplaćivala ulaznice za trening na koje su dolazile tisuće navijača samo da bi Bicana vidjele na djelu. Za razliku od ostatka momčadi, Bican je bio oslobođen rada na treninzima, ionako na utakmicama nije bilo nikoga tko bi ga mogao zaustaviti, a njegovo je bilo samo da zabavlja mase.
– Osjećao sam se kao cirkus – priznao je, a njegove "cirkuske točke", dok bi ostatak momčadi radio, uključivale su boce koje bi poslagao na gredu, a potom jednu za drugom rušio loptom.
– Predsjednik kluba Valoušek uvijek je govorio da Slavia ima 14 sekcija i da Pepi mora zaraditi novac za sve njih – ispričala je Bicanova supruga.
Samo u dresu Slavije zabio je više od 550 golova, a u dresu slavnog praškog kluba osvojio je i tada cijenjeni Mitropa kup koji su igrale momčadi središnje Europe, uključujući i Italiju. Nogometa se nije odrekao ni u ratnim godinama, preživio je II. svjetski rat i okupaciju tako što je nastavio zabijati za Slaviju, a to je poslije skupo platio.
Imao je 34 godine kada mu je 1947. Juventus nudio bogatstvo, 6,5 milijuna kruna, no odbio ih je u strahu od rastućeg komunizma u Italiji. Ironično, komunisti su godinu dana poslije preuzeli vlast u Pragu, a Bican je pao u nemilost nakon što se odbio staviti u službu partije. Igrao je još do svoje 42., no luskuza je nestalo. Po završetku karijere zarađivao je minimalac i to kao običan fizički radnik na željezničkoj stanici Holešovice u Pragu. Tek s praškim proljećem 1968. dobio je priliku napustiti zemlju pa je otišao u Belgiju gdje je preuzeo četvrtoligaša Tongeren i odveo ga sve do druge lige.
I kada je svijet slavio Peléa nakon njegova tisućitog gola kao najboljeg strijelca u povijesti, Bican je šutio, iako je po svojoj evidenciji zabio 5.000 golova.
– Nitko mi ne bi vjerovao da sam zabio pet puta više golova od jednog Peléa – rekao je Bican.
Sve do početka 21. stoljeća njegov rekord nije bio priznat, za nogometne anale rekorder je bio Pelé, no onda je Bicanu potvrđeno 229 ligaških pogodaka koje je zabio za vrijeme II. svjetskog rata.
– Što su oni mislili? Da je lakše zabijati golove u ratu – kazao je Bican nakon što je napokon dobio zadovoljštinu i u siječnju 2001. potvrđen za "Zlatnu loptu" 20. stoljeća. Deset mjeseci poslije je izdahnuo.
Preminuo je u 88. godini, dva tjedna prije Božića 2001. Njegov spomenik na praškom Vyšehradskom groblju, na kojem počivaju posmrtni ostaci najpoznatijih Čeha, omotan je šalom Slavije.
>>Ronaldo: Nisam se nadao rekordima kada sam došao u Real; Benitez: On može još bolje
