Krunidbom kraljice Elizabete 2. lipnja 1953. godine ostat će u povijesti Velike Britanije upisan velikom slovima. Taj je datum velikim slovima upisan i u povijest Iloka jer su toga dana uzvanicima krunidbe na dvoru u Londonu posluživana vina iz Iločkih podruma. Uzvanici iz cijeloga svijeta pili su tom prigodom arhivsko vino traminac, berba iz 1948. godine, i zeleni silvanac. Gotovo 63 godine kasnije, iločka vina služit će se i engleskom prijestolonasljedniku princu Charlesu i njegovoj supruzi Camilli, vojvotkinji od Cornwalla, koji bi, prema najavama, u ožujku trebali posjetiti Hrvatsku.
– Još nemamo potvrdu za to, ali radimo na tome da i princ Charles, nakon njegove majke kraljice Elizabete, ima priliku kušati iločka vina. Ponudili smo za tu priliku vrhunsko vino traminac Principovac. Radi se o poluslatkom vinu iznimne kvalitete iz vinograda na Principovcu koji su jedan od posebnih položaja u našem vinogorju. Bio bi to još jedan naš veliki uspjeh kojim bismo samo potvrdili kvalitetu naših vina koja su neupitne kvalitete. Voljeli bismo kada bi u sklopu posjeta Hrvatskoj posjetili i Ilok – kaže voditeljica marketinga Iločkih podruma Kristina Lažeta.
Proizvodnja vina u Iloku neprekidno traje od 3. stoljeća kada je rimski car Probus podigao prve vinograde s plemenitim sortama potvrđujući tako iločko područje idealnim za uzgoj vinove loze i proizvodnju vina. Stoljećima potom proizvodnja vina je rasla i unapređivala se kako bi se dobila što bolja i kvalitetnija vina.
– Ovo naše područje je zaista bogomdano za proizvodnju vina. Imamo dovoljno sunca, ali i kiše. Tu su i brda, što odgovara vinogradima. Rezultat svega su sva ta naša kvalitetna vina o kojima cijeli svijet zna – kaže Iločanin Franjo Volf (69) koji je cijeli radni staž proveo u Iločkim podrumima.
Radio je u vinogradima, ali i kao podrumar u starom podrumu gdje je ostavio neizbrisiv trag kako u proizvodnji tako i time što je sačuvao iznimno vrijednu zbirku arhivskih vina. Prisjećajući se te 1991. godine, Volf kaže kako je sve ukazivalo na to da će Ilok biti okupiran, što se i dogodilo. U međuvremenu se aktivno razmišljalo i kako sačuvati najkvalitetnija vina koja su se nalazila u starom podrumu.
– Tadašnji direktor Ivan Juroš rekao mi je da sakrijem tu zbirku arhivskih vina kako bismo je sačuvali da se ne popije ili razbije. To su najbolja vina koja imamo i zaista bi bio grijeh da ih se samo tako uništi – započeo je svoju priču Volf pokazujući nam i danas impozantni podrum.
Arhivska vina Iločkih podruma, među kojima je bio i traminac koji je služen na krunidbi kraljice Elizabete, nalazio se u izdvojenom dijelu podruma koji je površine 20-ak kvadrata. Zajedno s radnicima tvrtke, koji su bili angažirani na radovima u podrumu, donesena je odluka da se taj dio zazida i tu skriju vina.
– Jedino smo to mogli napraviti. U dva dana podignuli smo zid koji je bio dug oko četiri metra, a visok i do pet metara, odnosno sve do stropa. Prethodno sam unutra složio oko 2100 boca arhivskih vina – kaže Volf.
Nakon što je zid podignut krenulo se u njegovo kamufliranje kako se ne bi primijetilo da se radi o tek obavljenim radovima. Kamuflaža zida obavljena je paučinom iz samoga podruma i nanošenjem zemlje. Ubrzo se novi zid nije ni po čemu razlikovao od ostalih zidova u unutrašnjosti podruma. Sve to dalo je rezultata jer su arhivska vina ostala netaknuta sve do mirne reintegracije i povratka Iločana u svoj grad.
– I sada kad se u mislima vraćam u to vrijeme prolaze me žmarci. Stjecajem okolnosti ostao sam sve vrijeme okupacije u Iloku, a nastavio sam i dalje raditi u podrumu. Nebrojeno puta su me uvodili u podrum i tražili vina. Kad god bih došao do zazidanog dijela probio bi me hladni znoj. Išli su kroz podrum, gledali, udarali tražeći neke šupljine. Nasreću, zid im nije bio sumnjiv, jer da je bio mislim da to ne bih preživio – prisjeća se Volf koji je i u vrijeme okupacije nastavio održavati podrum.
Vrata je zaključavao svakodnevno, ali su se svako malo događale provale i odnosilo se vino u bocama, kanistrima pa i cisternama. Volf kaže da je te 1991. godine, pa i dijelom 1992. radio tko je što htio te da je živa glava vrijedila jako malo. I sam je vođen na prinudne radove u Vukovar i Apševce, a bilo je i prijetnji pa i batinanja. Ipak, tajna arhivskih vina ostala je sačuvana.
O njoj je u to vrijeme u Iloku znao samo Volf jer su radnici koji su zidali zid napustili Ilok u konvoju. On sam o tome sve do trenutka mirne reintegracije nikada nije govorio ni svojoj supruzi.
Njegov nasljednik u starome podrumu Zoran Živković kaže kako je danas mnogo lakše raditi nego dok je podrume, u koje su nakon reintegracije postavljene nove drvene bačve izrađene od spačvanskog hrasta – održavao Volf. Pojašnjava kako se sada sve nadzire laboratorijski, dok je Volf sve to radio sam koristeći isključivo svoja znanja i umijeće. Prostorija s arhivskim bocama danas se čuva kovanom ogradom. Unutar nje nalaze se najkvalitetnija iločka arhivska vina među kojima ima još tristotinjak boca traminca koji se pio na krunidbi kraljice Elizabete.
– U London je te 1953. godine otišlo oko 11.000 boca vina, i to najviše traminca. Prethodno je Iločke podrume posjetilo izaslanstvo iz Velike Britanije koje je kušalo naša vina i potom donijelo odluku da upravo traminac i zeleni silvanac žele na krunidbi kraljice. I danas se svi mi u Iločkim podrumima ponosimo time – kaže voditeljica turizma u Iločkim podrumima Vesna Štajner.
Čisti se samo dio oko čepa
O vrijednosti arhivske kolekcije vina govori i da boca od 0,7 litara traminca koji je služen u Londonu košta 11.000 kuna. Zadnju takvu bocu popila je skupina švedskih turista u rujnu prošle godine. Arhivska vina služe se sa svom plijesni na boci, pri čemu se očisti samo dio oko čepa. Boca se umota u foliju i pakira u drvenu ambalažu i tako poslužuje. Tek tada se stavlja etiketa.
– Vina godinama tu leže i čekaju da budu popijena. Što manje ih se pri tome dodiruje rukama ili mućka. Čepovi se mijenjaju svakih 15-ak godina i to je jedina intervencija na tim bocama. Mikroklima, temperatura i vlaga su idealni za vina – pojašnjava Živković.
Inače, kapacitet staroga podruma je oko 150.000 litara vina. Treba znati i da su prvi njegovi metri sagrađeni još u 15. stoljeću pri gradnji dvorca. Nikola Iločki je tako ispod dvorca sagradio prvi arhitektonsko-tehnološki objekt građen u svrhu proizvodnje i čuvanja vina. Tijekom 18. stoljeća talijanska obitelj Odescalchi podrum je dodatno proširila, a cijelu proizvodnju vina unaprijedila.
Dar za 60 godina
– Sve ovo ovdje privlači veliki interes turista. Malo ljudi zna te podatke, kao i to da se traminac Iločkih podruma pio na krunidbi kraljice Elizabete – ističe Štajner.
Iločka vina pila su se i prilikom obilježavanja dijamantnog jubileja kraljice Elizabete, 2012. godine kada je obilježeno 60 godina otkako je postala kraljica.
– Iločki podrumi su tada svoja vina poslali u veleposlanstvo Velike Britanije u Zagreb gdje je također obilježen taj veliki jubilej. Poslali smo tada kao dar i jednu bocu traminca koji se pio na krunidbi. Stoga vjerujemo da će se naš traminac piti i za posjeta princa Charlsa – smatra voditeljica marketinga Lažeta.
Iločki podrumi godišnje proizvedu oko četiri milijuna litara vina, ovisi o godini. Obrađuju svojih 330 hektara vinograda, ali surađuju i s kooperantima koji s dodatnih 650 hektara vinograda donose grožđe na obradu. Iločka vina mogu se kušati u cijeloj Hrvatskoj, ali i u inozemstvu. Višestoljetno iskustvo u proizvodnji vina pridonijelo je i da su od 2000. godine Iločki podrumi najnagrađivaniji vinski podrum u Hrvatskoj.
Od tada je osvojeno na stotine nagrada, a traminac iz ledene berbe 2007. godine osvojio je 19. mjesto među najboljim svjetskim vinima. Na ocjenjivanje je tada pristiglo oko 550.000 raznih vina iz cijeloga svijeta.
>> Iločki podrumi nakon Pariza, osvojili i London
>> Vinkovo u Iločkim podrumima
Samo Kamila voli piti trebate nekoga osigurati da je pridrzi da oprt ne padne pod stol kao u Londonu kad se svadala sa kate