U obilasku dijelova južnih pokrajina Afganistana helikopterom Krešimir Čosić otkrio je što se to promijenilo ili će se tek promijeniti u toj planinskoj i ratničkoj državi koju ne uspijevaju nadzirati ni deseci tisuća stranih vojnika. U posljednjih pet-šest godina, kao član Parlamentarne skupštine NATO-a, Čosić je boravio već nekoliko puta u Afganistanu.
– Puno se toga promijenilo. NATO je asfaltirao na stotine kilometara cesta koje danas u prstenovima povezuju udaljene dijelove zemlje s Kabulom, glavnim gradom – kaže Čosić.
I gradovi su dobili infrastrukturu pa napokon počinju nalikovati na urbane sredine. No, iz helikoptera američke vojske, čiji vojnici čine većinu stranih vojnika ovdje, lijepo se u moru kamenih pustinja vide zelene žile kucavice od kojih živi većina Afganistanaca. A s tih se zelenih polja širi smrtonosni opijum, pa derivirani heroin.
Zelena polja nedirnuta
Sve što je zeleno zapravo su nepregledna polja zasijana makom. I konopljom, dakako. Na njima se proizvede oko 7000 tona opijuma i 3000 tona hašiša (pretekli su u tomu i Maroko). Polja se šire upravo u južnim pokrajinama Afganistana jer klima je ovdje kao stvorena za biljke, a rijeke što tuda protječu osiguravaju im dovoljno vlage.
Kako je strancima od počeka bilo jasno da se uzgojem tih biljaka zapravo financiraju i njihovi najžešći neprijatelji, talibani, koji upravo ovdje pružaju najžešći otpor i vladaju pokrajinama, pokušavali su na različite načine uništiti tu zelenu žilu kucavicu. Zaprašivali su polja i iz zraka i sa zemlje, prskali ih otrovima, spaljivali, no iako su znali uništiti i 15.000 hektara plantaža (10 posto površina bilo je pod makom), veći uspjeh nisu postigli.
K. Čosić, u vrijeme Domovinskog rata general HV-a, a danas saborski zastupnik HDZ-a, iznio nam je novu taktiku NATO-ovih snaga, koje se pripremaju za veliku ljetnu ofenzivu protiv talibana na jugu Afganistana.
– Dvije južne pokrajine, Kandahar i Helmand, nikada nisu bile pod kontrolom središnje vlasti, ni snaga NATO-a. U tim se pokrajinama proizvodi 90 posto ukupne proizvodnje opijuma i hašiša u Afganistanu, a ostalih 20-ak pokrajina mak uopće ne raste. A udio Afganistana u ukupnoj proizvodnji opijuma na svijetu je 92 posto. Kandahar, a posebno Helmand, okosnica su gospodarskoga života Afganistana, ali i ključ rata u toj zemlji. I upravo zato NATO svojom velikom ofenzivom ovoga ljeta namjerava potisnuti talibane iz ovih njima najvrednijih provincija i krajeva koji se naslanjaju na Pakistan, iz kojih velik dio droge odlazi u svijet.
– Do sada su lokalni stanovnici, uplašeni kako moći talibana, tako i nemoći vlasti i stranih vojnika, s ogorčenjem reagirali kada su ometani u uzgoju maka. A talibani su se postavljali kao zaštitnici ove proizvodnje.
– No, ove su godine strani vojnici odlučili promijeniti taktiku – kaže Čosić.
Nitko neće dirati i ometati proizvodnju maka i ubiranje ljetine. Uoči velike i odlučujuće ofenzive NATO-a nitko od vojnih zapovjednika ne želi, osim talibana, na neprijateljskoj strani imati i lokalna plemena i stanovništvo. Koje, ne ubere li sa svojih polja tone opijuma, neće imati čime prehraniti djecu. Amerikanci su sada prešli na taktiku koju zovu "osvojiti srca i dušu lokalnih stanovnika". Još ove godine lokalci mogu posve slobodno ubirati opijum sa svojih polja makova. No, od iduće godine, afganistanske vlasti i stranci pokušat će uvoditi zamjenske poljoprivredne kulture.
– To će, dakako, ići teško jer od proizvodnje maka živi se nekoliko puta izdašnije nego od proizvodnje žita – kaže Čosić.
Prije nego što je Afganistan postao svjetski rekorder u proizvodnji opijuma, dakle prije agresije SSSR-a, zemlja je bila poznata kao poljoprivredno-povrtlarska. Povratak na takvu vrstu zelene proizvodnje bit će dugotrajan. UN procjenjuje da afganistanska proizvodnja droge na tržištu vrijedi oko 65 milijardi američkih dolara. Od tog kolača Afganistancima (stanovništvu, talibanima i korumpiranoj vlasti) pripada samo oko 2,2 milijarde dolara. Što, pak, čini i trećinu nacionalnog dohotka zemlje.
Pazite vi svoje granice
Čosić ističe da je parlamentarna delegacija NATO-a za razgovora s ministrima vlade sugerirala da bi Kabul trebao učiniti više kako bi se suzbili trgovina i tranzit droge preko granica.
– Da, trebali bismo, ali bi nam i vaše zemlje u tome mogle pomoći, i to zaustavljanjem većeg dijela te droge na vašim granicama – lukavo su odgovorili Afganistanci.
Jedan od uzroka slobodnog tranzita i izvoza droge preko granice bio je i taj što su afganistanski graničari i carinici donedavno mjesečno zarađivali oko 40 dolara, a krijumčari droge osiguravali su im 400 dolara na mjesec. Sada graničari i carinici primaju 200 dolara mjesečno.
Usto, prema britanskim procjenama, oko 60% policajaca u južnim pokrajinama i sami puše opijum. Tako da je u tim krajevima pozicija vlasti vrlo slaba. I dio vlasti dobro zarađuje na transferu droga. Bivši povjerenik UN-a, Amerikanac Peter W. Galbraith, čak je na odlasku iz Kabula optužio i afganistanskoga predsjednika Karzaija da je – "napušen od opijuma". Drugi izvori, pak, tvrde da se tom trgovinom bavi njegov brat. Droga je vječni problem i Afganistancima.
Dok god lokalni stanovnici ne budu subvencionirani do razine isplativosti njihove sadašnje proizvodnje temeljene na proizvodnji droga, Kandaharom i Helmandom će se i dalje zelenjeti polja maka. I pitanje je hoće li im se i dogodine strani vojnici usuditi uništiti ljetinu.
pa što misliš venlo zašto šalterske radnice imaju plaću 14000 kuna? jel za ispunjavanje uplatnica, ma moš mislit