U dobro organiziranom spektaklu ruski predsjednik Vladimir Putin osigurao je mogućnost nastavka svoje vladavine čak do 2036. godine. Nakon samo nekoliko sati rasprave ruski je parlament prošloga tjedna promijenio ustav te izglasao amandman na temeljni zakon koji govori da prošli predsjednički mandati, prije usvajanja novog ustava što bi se trebalo dogoditi u sljedećih nekoliko mjeseci, jednostavno ne vrijede.
Svatko tko se kandidira za predsjednika 2024. kao da se natječe prvi put. Naravno, to ima utjecaja samo na Putina jer njemu, i samo njemu, ustav je branio da se natječe te godine. Ruski je predsjednik na čelu svoje zemlje 20 godina, od toga 16 kao predsjednik. Do 2036., odradi li još dva šestogodišnja mandata, na vlasti će provesti više vremena od Josifa Staljina, komunističkog diktatora kojeg svijet dobro pamti.
Konzervatizam na ruski način
Taj Putinov manevar dobro ocrtava dvije stvari oko kojih je dosad bilo više pitanja nego odgovora: najprije, nove ustavne odredbe definiraju ideologiju na kojoj počiva režim kao posebnu vrstu ruskog konzervativizma potpuno drukčijeg od klasičnog konzervativizma na Zapadu.
Također, odbacivanjem ograničenja njegove vlasti odgovoreno je na pitanja o budućnosti Rusije: ona je potpuno povezana s Putinom, jednim od najsnažnijih i apsolutno najkontroverznijih lidera u svijetu. Institucije koje su nekada bile protuteža bivšim predsjednicima, poput Borisa Jeljcina (parlament), Dmitrija Medvedeva (premijer Putin) ili pak koje su mogle prijetiti da će biti kočnica nekom budućem predsjedniku (opet Putin kao premijer ili pak šef Sigurnosnog vijeća), mahom su se uklonile s puta Putinu, kojeg cijeli svijet zove carem.
Cijeli proces nije započeo u siječnju kada je lider Rusije najavio promjenu ustava i raspustio vladu Dmitrija Medvedeva, već prije dvije godine, laganom pobjedom Putina na predsjedničkim izborima. Iako je on tada osvojio više od tri četvrtine glasova, uz visoku izlaznost od 67 posto, ruski politički sustav toliko ovisan o jednoj osobi već se počeo tresti. Ljudi bliski Putinu počeli su se brinuti zbog toga što bi se u pozadini mogla razbuktati borba za njegova nasljednika, a i samom činjenicom da se nazire kraj vlasti predsjednika njegova aura počela je slabjeti.
Tako je gradonačelnik Moskve Sergej Sobjanjin napisao na svojoj internetskoj stranici da “predsjednik koji se ne može natjecati za novi mandat po definiciji ne može biti snažna figura. Zabrana ponovne kandidature nositelju funkcije destabilizirajući je faktor u domaćoj i vanjskoj politici”.
Citat ovog moćnog političara kojeg su neki možda vidjeli i kao Putinova nasljednika dobar je primjer osjećaja ruske političke elite da je održavanje statusa quo ključno kako se ne bi poremetila stabilnost zemlje, koju Putin čuva, te kako sama ta elita ne bi ostala bez povlastica, koje ruski lider također osigurava. Zbog svega toga, konfuzija koja je proteklih mjeseci zahvatila Rusiju zbog različitih ustavnih prijedloga reorganizacije države kako bi se Putina ostavilo i dalje na vlasti, najlakše je bila riješena jednostavnim zaobilaženjem ustava, službeno njegovom promjenom, i “resetiranjem” Putinovih dosadašnjih mandata na nulu.
To je potez koji je mnoge podsjetio na odluku kineskog predsjednika Xi Jinpinga koji je prije dvije godine ukinuo ustavna ograničenja za svoju vladavinu i tako si omogućio da vlada dokle želi. To će njima dvojici pomoći da i građani, kao i njihovi najbliži suradnici, o svojim predsjednicima misle s više strahopoštovanja nego prije.
Koliko Putin svoju ulogu shvaća kao isprepletenu s državom svjedoči i njegovo objašnjenje zašto je promijenio mišljenje o svom ostanku na mjestu predsjednika nakon što mu isteknu trenutačno maksimalna dva mandata 2024. godine.
Naime, predsjednik je neposredno prije ustavnih promjena odbacivao svoju mogućnost kandidature za treći uzastopni mandat jer bi ga to, kako je rekao, podsjećalo na Sovjetski Savez 1980-ih kad su lideri umirali na položaju, a on sam zna da će 2036. napuniti 84 godine. No, na promjenu razmišljanja natjerala ga je, rekao je, globalna nestabilnost: pandemija koronavirusa, rizik globalne recesije te niz akutnih regionalnih konflikata.
– U ovim teškim godinama, stabilnost vlasti, čvrstina i konzistentnost vladavine imat će veliki utjecaj. U ovim će godinama neke države donijeti odluke koje će predsjednicima omogućiti da ostanu na vlasti – prenio je sažeto Putinove razloge za “doživotni mandat” glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov.
Putinu preostaju jedino tehnikalije: rekao je da njegov manevar legalnim mora proglasiti Ustavni sud te zatim građani referendumom moraju potvrditi cijeli novi ustav. Datum je referenduma 22. travnja, na 150. rođendan Vladimira Iljiča Lenjina, prvog komunističkog diktatora svijeta. Prema procjenama analitičara, Ustavni sud Putinu neće raditi probleme, a građani su čestim promjenama smjera ustavnih promjena jednostavno – zbunjeni. Istraživanje centra Levada pokazalo je da 64 posto njih kaže da ne razumije što će promjena ustava značiti. Mnogi misle da je nejasnoća upravo ono stanje u kojem se bivši KGB-ovac najbolje snalazi. Zbog svega toga, očekuje se da će Putin zaista uspjeti svu vodu usmjeriti na svoj mlin te da će ukloniti ograničenja svog mandata do 2036. godine.
Drugo je važno pitanje na koje je Putin odgovorio ovim ustavom ono o ideologiji njegove vlasti. Iako ju je glavni intelektualac u Putinovu uredu, koji je nedavno smijenjen, Vladislav Surkov svojedobno opisao kao “suverenu demokraciju”, pravi je izraz za nju konzervativizam. I to u ruskoj formi koja naglašava ulogu države i šefa te države, a administraciji osigurava ekonomsku moć. Nasuprot tome, zapadnjački je konzervativizam, pogotovo u Sjedinjenim Državama, puno skeptičniji prema ulozi vlade u gospodarstvu.
Vjera u Boga u Ustavu
Osim dopuštanja Putinu da se ponovno kandidira, u ustav je uvrštena cijela paleta konzervativnih vrijednosti, ali na ruski način. Ustav će istaknuti važnost vjere u Boga za Ruse, definirat će brak kao zajednicu žene i muškarca te zabraniti omalovažavanje sovjetske borbe u Drugom svjetskom ratu. Uz to će, kako bi privukao siromašne da glasaju za njega na referendumu, propisati povećanje minimalne plaće i mirovine s rastućim troškovima života. Ne čudi stoga što su poslovne novine Vedomosti ustav nazvale “konzervativnim manifestom” te tumače da manevar vlasti “u osnovi Putina pretvara u monarha”.
Financial Times prošli je tjedan donio priču o ruskom oligarhu Konstantinu Malofejevu koji vodi monarhističko društvo koje se zalaže za to da se Putina jednostavno proglasi carem.
– Te su riječi kao med za naše uši. Naš je poziv, kao i svih tradicionalista u Rusiji, uslišen – rekao je Malofejev.
i jeljcin je postao pijanac kad se suprotstavio krvoločnom zapadu koji je čerečio rusiju. i putin otkad vodi samostalnu politiku i u interesu rusije je postao diktator. čudo jedno kako niti jedan američki predsjednik nikad nije proglašavan diktatorom, a svaki od njih je uveo sankcije desecima država, dao ukloniti bar jednog stranog predsjednika... bitno je formirati društvo od nekoliko država, proglasiti se saveznicima, jer to automatski podrazumijeva da je njihov cilj plemenit, i razarati druge države se može početi. mediji su ionak njihovi i njima služe. kome smeta stabilna rusija? i zašto? ima li rusija uopće pravo na postojanje?