Akciju “Kruh za poslije” Portala dobrote provodi oko 400 trgovina u Hrvatskoj, od čega najviše u Sisačko- moslavačkoj županiji. Na vrh statistike osiromašeni kraj sa 22.000 nezaposlenih dospio je zahvaljujući velikom broju poslovnica u ovu inicijativu uključene tvrtke Lonia. Iako bi im donijela samo dobitak, mogućnost kupnje najvažnijeg pekarskog proizvoda za siromašne većina poduzetnika i obrtnika svojim kupcima - nije ponudila.
Desetak štruca dnevno
Izuzetak su pojedine pekarnice; kutinske Dodo, Kutinčanka i Suzy, Sajko u Novskoj, petrinjski zdravljak Edi... U županijskoj prijestolnici s oko 6.000 nezaposlenih i sve više korisnika pomoći Caritasa i Crvenog križa samo dvije pekarnice, uz trgovine Lonie, na ulaznim vratima i policama imaju oznaku ove akcije. Prvi u Sisku uključio se Martinaj.
– Ideju mi je još lani donio jedan prijatelj i kada je sve počelo, ljudi su masovno i uplaćivali i dolazili. Imali smo i do 40 komada kruha dnevno za sirotinju. Nakon Nove godine stvar je utihnula, ali barem desetak štruca mušterije i dalje ostavljaju - kaže vlasnik Nazim Martinaj. Gladnima i sam daje koliko može, a sav višak donira Caritasu. Prodavačice Renata Ešegović i Elmira Keranović odmah po uplati kruh s računom stavljaju u vrećicu i na stranu. Ističu kako mahom isti koriste uslugu - u oba smjera. Slučajeva je raznih, od plemenitih građana koji s drugog kraja grada dođu u njihovu pekarnicu osigurati osnovnu namirnicu siromašnima, do kupaca koji za štrucu imaju do određenog datuma u mjesecu, nakon čega i sami postaju korisnicima. Pekarnica u Strossmayerovoj ulici nedaleko od pučke kuhinje bilježi tek nekoliko dobrotvornih kupaca tjedno, dok onih koji kruh traže - znatno više. Prvi toga dana u Veneri osigurao je Tihomir Malnar.
– Ideja je odlična, nisam ni znao da ima ovdje, nego sam znao ostavljati u Martinaju-kaže Malnar. U potrazi za besplatnom koricom kruha, ističu djelatnice Mire Pnishi i Ana Viljevac, najčešće su umirovljenici i majke s mnogo djece. Na većini se vidi da nemaju i ono što je najgore – da su gladni, stoga se i same nekad sažale. Istu uslugu nudila je i obližnja trgovina Želja, no zbog sramotnog odaziva kupaca - ukinuta je.
– Imali smo dobru namjeru i u vrijeme blagdana funkcioniralo je. Sada ljudi stalno dolaze i traže kruh kojeg nitko ne uplaćuje. Ovo je socijalni kvart, ljudi nemaju ni za sebe, a rijeke njih svakodnevno idu prema Caritasu- kaže Marina Sušnik. Već joj je neugodno bilo odbijati one u potrebi. Ni na drugom kraju grada, u samome središtu, situacija nije puno bolja.
Dođu isti i kupe najjeftiniji
U prodavaonici Lonie nije bilo uplaćen još ni jedan kruh tog travanjskog dana. Datum je “visok”, većina nestrpljivo čeka mahom niske plaće i mirovine kojima treba prehraniti sebe, djecu, a najčešće i još barem jednog nezaposlenog...
– Ne svaki dan, dođu uvijek isti i uplate onaj najjeftinji po četiri kune. Ljudi nemaju novaca, a i oni koji imaju već s vrata pitaju što je na akciji-zaključuju trgovkinja Milena Smolko. Inače, uoči Uskrsa trgovine Lonie nude i mogućnost kupnje “šunke za poslije”.
