Krvava Nuša, fatalna Jelena, ledena Smiljana, majka iz pakla... Mediji u Hrvatskoj ženama koje su činile najteže od svih zločina – ubojstva – oduvijek su voljeli davati nadimke. Iako kod nas nije bilo slučajeva poput onih u, primjerice, susjednoj Srbiji, gdje su počiniteljice tijela svojih žrtava betonirale u zidove ili ih rezale motornom pilom, neka od “domaćih” ubojstava svejedno su plijenila pažnju svjetskih medija.
Chiara Pašić
Majka iz pakla ubila je svog trogodišnjeg sinčića i bacila njegovo tijelo u more kako bi mogla otputovati za praznike. Upravo tako je glasio naslov britanskog The Suna koji je zajedno s Mirrorom, Guardianom i praktički svim tamošnjim medijima prenio vijest koja je u svibnju 2017. došla iz Hrvatske. Tada 32-godišnja Chiara Pašić i 14-godišnja maloljetnica na bešćutan su način ubile Chiarinog sina, trogodišnjeg Denisa.
“Imao je svijetlu kosu, tamne oči, bio je dječje umiljat, da ti se odmah uvuče pod kožu. Često se smijao, jurio na sve strane i bio razigran”. Tim su ga riječima opisivali susjedi. Ubojstvo su Chiara i maloljetnica počinile u pulskom stanu u kojem je Denis živio s majkom. Dječaku su prekrili glavu jastukom i tako ga gušile dok se njegovo tjelešce nije stalo micati. Maloljetnica je držala jastuk, a Chiara je svog sina držala za noge. Dogovorile su se da će to tako učiniti. Zatim su tijelo zamotale i pod okriljem noći bacile u more. Kako bi policiju odvela u krivom smjeru, Chiara je iza ponoći prijavila nestanak. Tvrdila je da je sina izgubila iz vida između 18 i 19 sati i da ga je do dolaska u postaju sama tražila po gradu. Policiji je kazala da se Denis igrao u parku, a ona ga je čuvala tako što je gledala što radi kroz prozor stana na drugom katu. U vrijeme ubojstva maloljetnica iz popravnog doma – čije će ime ući u anale zločina počinjenog u Hrvatskoj jer je nezabilježen slučaj da dijete na tako okrutan i podmukao način ubije dijete – bila je desetak dana u bijegu iz institucije.
Epilog priče bio je taj da je Chiara Pašić pravomoćno osuđena na 33 godine zatvora, dok je maloljetnica upućena u Odgojni zavod u kojem je morala ostati do svoje punoljetnosti.
- Chiara je jako loše, nema ni 50 kilograma. Ima noćne more, zove me kad god može pa mi priča kako se muči. Odlazim joj nekad i u posjet. Već je nekoliko puta završila u Vrapču, triput je pokušala samoubojstvo – govorila je svojevremeno Chiarina majka Rita Rojnić o tome kako izdržavanje kazne u zatvoru u Požegi podnosi njezina kćer.
Smiljana Srnec
Dok je priča o Chiari Pašić punila stupce svjetskih medija, za tzv. “slučaj Škrinja” u kojem je Smiljana Srnec (47) tijelo svoje mrtve sestre čak 19 godina skrivala u škrinji za meso usred obiteljske kuće u kojoj se uvijek vrzmalo više ljudi čak se bio zainteresirao i Netflix koji je razmišljao snimiti dokumentarnu seriju o cijelom događaju kojeg se i danas u Hrvatskoj sjećaju praktički svi.
Prema pravomoćnoj presudi kojom je Smiljana Srnec osuđena na 15 godina zatvora, ta je domaćica tijekom ljeta 2000. godine u obiteljskoj kući u Palovcu u Međimurskoj županiji svojoj sestri Jasmini Dominić (23) tupo-tvrdim predmetom zadala najmanje pet snažnih udaraca u lijevu stranu glave. Djevojka je umrla od višestrukih prijeloma kostiju svoda i baze lubanje s ozljedom mozga. Ozljede upućuju na to da je odmah izgubila svijest, a smrt je nastupila za najviše deset minuta. Nije se branila i vjerojatno je ležala. Smiljana je tijelo ubacila u škrinju, prekrila ga smrznutim voćem, povrćem i ribama, te zalijepila poklopac jakim ljepilom. Tijelo je tako stajalo smrznuto gotovo 20 godina sve dok kćer i zet Smiljane Srnec nisu prilikom nekog pospremanja pokušali pomaknuti i otvoriti škrinju u kojoj su zatim ugledali stravičan prizor. Smiljana Srnec tvrdila je da je njezina sestra otišla prvo u Zagreb na fakultet, a zatim i u inozemstvo s dečkom. Da bi stvar izgledala uvjerljivije, čak je stizala i pošta koja je trebala biti dokaz da je Jasmina Srnec samovoljno otišla jer više nije htjela imati veze s obitelji. Tijekom suđenja obrana Smiljane Srnec pokušala je dokazati da je njezinu sestru mogao ubiti i njihov otac koji je preminuo 2013., ali sud toj tezi nije povjerovao.
A tko je Smiljana Srnec? Domaćica bez dana radnog staža. Prema pričanju svjedoka, odlazila je u kockarnice i ima jednu uvjetnu presudu iz 2016. jer je lažno prijavila kazneno djelo. Izmislila je da su je na putu kući napala trojica muškaraca i opljačkala. Kao srednjoškolka zatajila je roditeljima da se ispisala iz srednje škole zbog izostanaka. Psihijatrijski vještaci zaključili su da zna za sebe ishoditi najbolju poziciju, ne libeći se pri tome optužiti druge, pa čak i do razine da počini kazneno djelo. Ne pokazuje emocionalnu patnju, kajanje ili empatiju. Zamijetili su kod nje sklonost prebacivanju krivnje na druge i nepreuzimanju odgovornosti.
Jelena Kovačević
Jelena Kovačević počiniteljica je jednoga od najokrutnijih ubojstava koja su se dogodila u Vukovaru od reintegracije do danas. Vukovarac Borislav Kovačević (33), koji je radio u građevinskoj tvrtki, umoran od posla, spavao je na kauču. U susjednoj sobi spavalo je njegovo dvoje malodobne djece. Njegova tada 29-godišnja supruga Jelena Kovačević i njezin ljubavnik Matija Bašić iz Zemuna stajali su iznad Borislava. Upoznali su se samo četiri mjeseca prije, a sada su pokušali jastukom u snu zadavati Borislava. No kako se on počeo vrtjeti i boriti za zrak, dvojac ga je počeo bosti po tijelu unaprijed pripremljenim noževima i odvijačem.
Te listopadske večeri 2011. zadali su mu ukupno 27 rana po tijelu, od kojih su 23 bile ubodne. Rane su mu zadali Bašićevim skakavcem, kuhinjskim nožem i odvijačem. Ipak, nijedna od tih rana nije bila smrtonosna pa je Borislav iscrpljen sjeo na krevet obilno krvareći. Umjesto da pozovu Hitnu pomoć i pokušaju mu spasiti život, oni su ga ostavili u tom položaju da iskrvari i umre. Ne računajući na takav razvoj događaja, Bašić je odjeću natopljenu žrtvinom krvlju bacio uz Dunav, koja je poslije pronađena. Odjenuo je Borislavovu odjeću i tako odjeven uputio se u Zemun. Jelena je sačekala da joj se Bašić javi telefonom kada stigne u Zemun te je tek potom, odnosno šest sati poslije ponoći, telefonom pozvala majku i brata tvrdeći da su imali provalu u stan. Pozvana je i policija. Istražitelji su ubrzo sklopili mozaik i uhitili Jelenu, koja je prvi puta osuđena na 30 godina zatvora, a potom joj je u ponovljenom postupku kazna smanjena na 25 godina.
Nuša Bunić
“Moje ime je Nikola Turek, vozim se s Drave prema Hitnoj, cura me pičila u vratnu venu”. To su bile posljednje riječi koje je tada 30-godišnji Nikola uspio izreći nakon što ga je 15. lipnja 2017. na livadi u predjelu Pri Beli Kipi pokraj rijeke Drave kod Varaždina usred noći nožem s 9,5 centimetara dugom oštricom ubola djevojka Nuša Bunić, tada 21-godišnjakinja, te mu prerezala karotidnu arteriju. On i Nuša bili su u vezi, prekinuli su, on je imao novu djevojku, ona novog mladića. Odlučili su se naći, i završilo je kobno po 30-godišnjeg poduzetnika i predsjednika bajkerskog kluba “Baroker”. Svi napori liječnika da mu spase život bili su uzaludni. Od obilnog krvarenja Nikola Turek doživio je i moždani udar. Preminuo je 17. lipnja u varaždinskoj Općoj bolnici.
Nuša se ispočetka branila šutnjom, no kasnije je, nakon 15 mjeseci, iznijela pisanu obranu, odbivši odgovarati na pitanja. Psihijatrijski vještak primijetio je da na pitanja odgovara bez emocionalnog angažmana, a kad je spomenuo tragični događaj, ostala je ravnodušna. Utvrdio je da ima granični poremećaj ličnosti. Prvo je govorila da je napadnuta, potom je spomenula pokušaj silovanja i silovanje. Tvrdila je da ju je Nikola bacio na haubu automobila, da su se valjali po travi i da se pokušala obraniti nožem na koji je Nikola naletio kad je navalio na nju. Sud u to nije povjerovao jer je jedina rana na vratu nastala zamahom noža. Nije mogla dokazati da ozljede koje je imala potječu od Nikolina napada. Mogla si ih je, smatra sud, i sama nanijeti nakon događaja. Spomenuto je i to da je otrčala do portirnice tvrtke Aquatehnika i od portira zatražila da nazove njezina oca, ne spomenuvši da Nikola krvari pola kilometra dalje.
- Šljivančanin je dobio pet godina za Ovčaru! – vikao je Danko Bunić nakon što je njegova kći nepravomoćno osuđena nepravomoćno na 12 godina zatvora. Prozivao je medije da se njegovu kćer sotonizira, da joj se daju nadimci poput “krvava” i “nemilosrdna”. Vrhovni sud mu nije dao za pravo jer je kaznu njegovoj kćeri podigao na 14 godina. Trenutno ju služi u Požegi, a jedno vrijeme su ćelije dijelili ona i Smiljana Srnec.
Božica Nišević
Čak 76 ubodnih i reznih rana nožem zadala je tada 41-godišnja Božica Nišević svom izvanbračnom suprugu Draženu Pavloviću (53) kojeg je brutalno ubila samo nekoliko dana nakon što je izašla iz zatvora u Remetincu u kojem je provela tri mjeseca jer je vlastitoj majci prijetila ubojstvom. Njih dvoje bili su u njezinom zagrebačkom stanu, oboje poprilično alkoholizirani. On ju je počeo vrijeđati i tući te ju je u jednom trenutku bacio na pod gdje ju je nogom udario u lice. Vukao ju je za kosu, a pokušavajući se obraniti od njegovih napada ona je uzela nož kojim ga je izbola. Nakon što je ubila Pavlovića sama je nazvala policiju. Tražila je da odmah dođu a tvrdila je i da je silovana. Nakon provedenog dokaznog postupka sudsko vijeće došlo je do zaključka da se optuženica branila od fizičkog napada svog partnera, ali da je pritom prekoračila granice nužne obrane. Osuđena je na šest godina zatvora.
VIDEO Filip Zavadlav na sudu: 'Pa ja ne znam talijanski! Otkud bih ja uopće znao govoriti talijanski?'
I sad nas maltretirajte i dalje sa woke ideologijom.. luđaci su luđaci, a ima ihi među muškima, ali i te kako i među ženama. Jedina "prednost"muških je to što su fizički snažniji. No vidimo da woke ima odgovor i na to..🙄