Na godišnjem sastanku Kimberley procesa (KPCS), sporazuma o svjetskom tržištu dijamanata, 75 zemalja članica odbilo je mjere protiv Zimbabvea, unatoč tomu što je njegova vlada 2008. pobila 100 - 200 tragača za dijamantima kako bi ovladala nalazištima na istoku zemlje. Da stvar bude gora, 2010. predsjedanje KPCS-om preuzima Izrael, kojega UN kritizira kao zemlju koja se nije pretrgla u sprečavanju tranzita tzv. krvavih dijamanata preko svoga teritorija.
Riječ je o draguljima čijom se eksploatacijom i prodajom financiraju razne paravojske u građanskim ratovima i nezamislivo brutalni manijakalni ratni lordovi, mahom u Africi. U 27-godišnjem građanskom ratu u Angoli s pola milijuna pobijenih, organizacija UNITA zaradila je najmanje 3,72 milijarde dolara prodajom dijamanata južnoafričkoj tvrtki De Beers. U jeku građanskih ratova u DR Kongu u 90-ima otkriven je jedan od najvećih dijamanata na svijetu, Millenium Star, težak 40 grama, koji je prodan opet De Beersu, a kroz to je vrijeme DR Kongo preuzeo osam posto svjetske proizvodnje dijamanata.
Oružje, krv, droga i dragulji
Najgore stanje zabilježeno je u zapadnoj Africi, gdje su skupocjene, ali male i stoga praktične dragulje, kojekakve soldateske često mijenjale direktno za oružje. U Liberiji je građanski rat bjesnio od 1989, a nakon što se 1997. dočepao vlasti, predsjednik Charles Taylor, čuven po krvavu divljanju i ovisnosti o drogama, u zamjenu za dijamante vojno je pomagao Revolucionarnu ujedinjenu frontu (RUF), koja je provodila rijetko viđeno klanje u Sijera Leoneu. U Obali Bjelokosti proizvodnja dijamanata procvjetala je početkom 90-ih, a od puča 1999. i ona je postala tranzitnom zemljom za dragulje iz S. Leonea.
Od izbijanja građanskog rata u S. Leoneu 1991. dijamanti nisu bili samo izvor financiranja suludih pohoda RUF-a i drugih oružanih bandi nego su postali i predmetom sukoba. Novačila su se djeca, pobijeni su deseci tisuća civila, izbjegla su dva milijuna ljudi, a unatoč službenom kraju rata 2002., u toj zemlji 120.000 ljudi još uvijek ruje za dijamantima uz “plaću” od dvije šalice riže dnevno. U ratu im se prijetilo ubijanjem, odsijecanjem ruku i otimanjem članova obitelji, pa je pitanje što ih danas motivira na ovakav život.
Tiranin pao zbog Al-Qa'ide
Greenpeace Magazin, međutim, upozorava da se ropski posao odvija za račun privatnih tvrtki te da goleme količine dijamanata iz jedne od najbjednijih zemalja svijeta završavaju na Zapadu. Užas S. Leonea plastično je prikazan u filmu “Krvavi dijamant” iz 2006. s Leonardom di Capriom, koji je tvrtka De Beers oštro kritizirala. Kako bi se zaustavio sramotan biznis, 2000. je sklopljen sporazum u Kimberleyju u Namibiji. Sporazum je ubrzalo otkriće nakon bombaških napada na veleposlanstva SAD-a u Keniji i Tanzaniji iz 1998. da krvave dijamante kupuje i Al-Qa'ida. Godine 2001. uslijedile su sankcije Liberiji pod C. Taylorom, koji je 2003. pao s vlasti. Uskoro je zbog ratnih zločina završio i u Haagu, a uz sankcije su ubrzo završili i građanski sukobi koji su se vrtjeli oko dijamanata.
Stoga je bio strašan šok kad su UN-ovi stručnjaci pred nedavni sastanak KPCS-a u Namibiji ustvrdili da je izraelski poduzetnik Yuri Freund preko tvrtke Perry Diamonds poslovao s krvavim dijamantima iz zapadne Afrike. Zbog nedovoljne suradnje prozvani su i UAE, Mali te Gvineja, a spominjao se i Hezbolah. No, vlada Izraela zaključila je da optužbe ne stoje te je čak prosvjedovala zbog spominjanja obitelji Freund, koja je nastavila biznis nakon smrti glave obitelji prije nekoliko mjeseci. Definiciji trgovine dijamantima dobivenim uz nasilje odgovara i Zimbabve, no protiv tih se zemalja ne uvode sankcije, pa se čini da će proći još puno vremena dok svjetski gospodari ne shvate da (krvavi) dijamanti nisu najbolji prijatelji djevojaka.
pičke za kamenčiće... koja trampa... tako su nekad indijanci davali zlato za šarena stakalca...