Ovo je priča o nečemu što je vjerojatno san svakog djeteta, pa i onih u odraslom tijelu: živjeti u kućici na drvetu, ni na nebu ni na zemlji. Ali ovo je priča i o tome kako mladi ljudi, s dvije ruke i ponešto ideja u glavi, mogu stvoriti posao praktički ni iz čega. Glavni likovi ove priče ne grade samo kućice na drveću, nego grade i zanimljivu karijeru. Sve je počelo kad su imali 8 i 10 godina. Njihovi roditelji gradili su pravu kuću, pa je posvuda bilo viška materijala, od kojeg su dvojica dječaka sklepala sebi malu kuću za igru na drvetu u dvorištu. Danas, kad Bruno De Brabandere ima 25, a njegov brat Nicolas De Brabandere 27 godina, iza sebe imaju vlastitu tvrtku i tridesetak sagrađenih kućica na drveću u Belgiji i Francuskoj.
– Prva kućica koju smo napravili trajala je pet godina. Naš je ujak vidio kako to izgleda i pitao možemo li nešto slično napraviti za njegovu djecu, a on će nam platiti. Poslije su ujakovi prijatelji pitali tko mu je napravio tu kućicu u njegovu dvorištu, on je govorio “moji nećaci” i tako su nam dolazile nove narudžbe. Zahvaljujući usmenoj predaji, došli su nam i ljudi za koje smo napravili kućice čak i u Bordeauxu u Francuskoj – govori nam Bruno dok sjedimo u (pravoj) kući obitelji De Brabandere u jednom selu pokraj belgijskog grada Ghenta. Sve oko nas tipično je flamanski: selo s urednim kućama lijepe arhitekture, a vani pravi belgijski ljetni dan. Pada, naime, sitna ali gusta kiša.
Njihov stalni posao
– Kad sam imao 14 godina, napravili smo web stranicu da privučemo više klijenata. Prije dvije godine angažirali smo web dizajnera da nam profesionalno uredi web stranicu. Sada na njima imamo čak i tekstove u kojima klijenti opisuju svoje iskustvo. Gradili smo kućice dok smo studirali tako da je najviše posla bilo upravo ljeti. A kako sam netom završio studij arhitekture, sada imam vremena graditi kućice na drveću tijekom cijele godine. To će odsad biti moj stalni posao – objašnjava Bruno.
S obzirom na to da za ovakav “privremeni objekt” nije potrebna građevinska dozvola, prava je šteta što ovo nije preferirani oblik divlje gradnje u Hrvatskoj, umjesto masovno raširenog oblika divlje gradnje kakav poznajemo od Slavonije do Jadrana i prepoznajemo po neožbukanim ciglenim trokatnicama. Jedno je divlja radnja zbog divlje prirode u koju je smještena. Drugo je divlja gradnja zbog bezobzirnog kršenja zakona. Jedno se savršeno uklapa, drugo najčešće narušava prirodu. U Hrvatskoj se, koliko je poznato, nitko ne bavi ovim prvim, dok se stotine tisuća ljudi bavi ovim drugim.
– Dozvola? Mi obično pošaljemo e-mailom lokalnoj općini nacrte i to je to. Radi se o privremenom objektu, pa ne trebaju dozvole kao za pravu kuću – objašnjava Bruno De Brabandere kakva je u Belgiji procedura s njihovim kućicama u drveću. Ta privremenost objekta u slučaju kućica koje u krošnjama grade Bruno i Nicolas može biti i 15-ak godina. Prva kućica koju su napravili imala je rok trajanja 10 godina. Ali dvojica graditelja svake godine dolaze u inspekciju kućice koju su kreirali i sagradili. Drvo se stalno miče, pa redovito provjeravaju statiku i druge detalje.
Svaki dizajn drugačiji
Cijena je za sve, od dizajna do materijala i gradnje, oko tisuću eura po četvornom metru, kaže Bruno De Brabandere. Obično sve bude gotovo u mjesec dana. Sama gradnja traje od pet do 10 dana.
– Ne radimo stereotipne kuće. Dizajniramo izgled od slučaja do slučaja, od drveta do drveta, od obitelji do obitelji za koju radimo. Kad prvi put dolazimo na teren, prvo tražimo dobro drvo, zatim razgovaramo s ljudima da vidimo što žele. I s djecom i s odraslima. Naš je posao da njihove ideje preslikamo u dobar dizajn – kaže Bruno.
Kako pokazuju neki primjeri njihovih projekata, kućice u krošnjama drveća nisu nužno samo prostor za djecu. Dobro, mnoge to očito jesu, poput kućice u belgijskom mjestu Haasdonk koja je prava dječja gusarska utvrda ni na nebu ni na zemlji. Iz nje se djeca mogu spuštati niz sajlu, a kroz prozor primaju potrepštine spuštanjem i podizanjem košare privezane na uže. No, neke kućice poput one koju su Bruno i Nicolas sagradili u mjestu Zaffelare služe ne kao mjesto za igru, nego kao dodatni prostor, odvojen od kuće, u koji se može povući svaki član obitelji, mlad ili star.
– Djeca je stalno koriste, ponekad sa svojim prijateljima večeraju u njoj, dok mi uživamo u tišini u kući. Ponekad se i ja popnem u kućicu na drvo, katkad sa suprugom i prijateljima. To je mjesto u koje se volimo odvojiti od svakodnevne vreve i uživati u razgovoru. To je zaista bonus za cijelu obitelj – kaže otac belgijske obitelji kojoj su Bruno i Nicolas De Brabandere sagradili taj dragocjen prostor u krošnji drveta.
>> Barbara voli raditi u drvetu, kod kuće izrađuje tegle, lampe...
