Kujica Mara udobno se zavalila na svoj ležaj, a oko nje Tara, Lorena, blizankinje Sara i Nika, Matija i Leon. U rukama drže istu knjigu, Planinu tri pećine autora Per Olova Enquista.
- Gdje smo zadnji put stali, tko se sjeća? - pitao je Željko Radović, voditelj programa Čitaj (o) psu. Nakon kratkog listanja došli su do poglavlja četiri, nastavka priče o avanturi djeda, Mine i njezine sestra Moe, sestrične La, bratića Marcusa i psa Miše. Krenula je Tara, čitali su baš kako su i sjedili, ukrug. Kujica Mara slušala ih je, gurala glavu da ju maze, lizala Taru po ruci, pokušavala joj dati i pusu. Riječi su ponekad teško silazile s dječjih usana, borila su se s njima, ali nisu odustajala.
- Mara te nije dobro čula, kako si ono rekao? - u jednom je trenu, dok je čitao Matija, upitao voditelj Željko. Matija je polako, razgovjetno ponovio i nastavio dalje. Ponekad bi ih voditelj prekinuo, postavio pitanje ili djeci objašnjavao što je tabor, veranda, što znači kad se za nekog kaže da ima kratak fitilj.
Pas koji pobjegne u ormar
Priča je stigla do dijela u kojem Miša pronalazi ubijenog vuka, ubili su ga lovci. Složili su se da lovce nitko ne voli, osim njih samih. Prolazilo je vrijeme, nizale su se pročitane stranice, nije im još bilo dosta, iako su čitali gotovo sat vremena. Kad smo ih nakon svega pitali vole li čitati, čulo se glasno da i jedno odlučno ne, izrekla ga je Sara. Kažu da vole knjige o životinjama i psima, a kod kuće pokušavaju čitati svojim kućnim ljubimcima.
- Čim počnem čitati, moj pas pobjegne u ormar - otkrio nam je Matija. Tara je dodala da njezina mačka odmah utone u san, a ni Lorena se nije mogla pohvaliti da njezin pas voli slušati dok čita. Složili su se da je Mara najbolja pa su dogovorili i zajednički izlet, negdje na planinu, da prohodaju sličnim putevima kojima su kročili glavni likovi iz njihove knjige.
Dok su se igrali s Marom, Željko Radović, filozof, sociolog i knjižničar, ispričao nam je da je program R.E.A.D., koji je 1999. godine pokrenut u SAD-u, otkrio pripremajući diplomski rad na temi “Biblioterapija i čitanja sa psom”. Odmah se prijavio sa svojom trogodišnjom mješankom Udruzi za pet therapy Indeficienter Vinkuran, koja taj program provodi u Hrvatskoj. Mara mu je postala desna ruka u volonterskom zadatku - pomoći djeci da se bolje nose s disleksijom.
Jačanje samopouzdanja
- Mara je udomljena iz azila, a 2015. postali smo 5018. član R.E.A.D. (Reading Education Assistance Dogs) tima. Od prošle školske godine provodimo R.E.A.D. – Čitaj (o) psu program u školi i knjižnicama. U knjižnicama se provodi bez specifično određenih ciljeva, a namijenjen je djeci s poremećajem pažnje i koncentracije, djeci koja imaju jezično-govorne poteškoće te onoj koja imaju strah od javnog nastupa, strah od psa i želju za druženjem sa psom. Kroz čitanje psu djeca jačaju samopouzdanje i vjeru u sebe, osvješćuju važnost čitanja u svakodnevnom životu te uče kako se ponašati prema životinjama - objašnjava nam voditelj. Dodaje da djeca sjede u krugu na strunjačama, a u sredini je Mara. Tako psa mogu i maziti, što im smanjuje stres, a pas ih može pažljivo slušati.
- Pas dopušta djeci da čitaju vlastitim ritmom, izvrstan je i pažljiv slušatelj, razumije boju i ton glasa, ne procjenjuje, ne kritizira i ne ruga se. Kada se dijete u čitanju umori, pogriješi, zastane ili preskoči koju riječ, djetetu kažem da ponovi jer pas nije dobro čuo. Time ga ne kritiziram ako pogriješi. Primijetio sam da djeca jako vole čitati knjige o životinjama, njihovim sudbinama i odnosu s ljudima. Na taj način razvijaju empatiju prema životinjama i drugim živim bićima te uče kako se bolje ponašati prema njima. Zbog ugodnog iskustva često samoinicijativno posežu za novim naslovima i iskazuju veliku želju za ponovnim susretima - ističe Ž Radović i dodaje kako ovaj program pokazuje da su psi savršeno društvo za čitanje, stvaraju pozitivnu i ugodnu atmosferu, a samo čitanje postaje zabavno. Pas je čovjekov najbolji prijatelj, kaže, ne omalovažava ga i ne ljuti se i uvijek mu se raduje.
Ovo je jako dobar program jer djeca povezuju čitanje i druženje sa psom i puno se lakše koncentriraju
I dok sam kaže kako su djeca iz grupe sada puno opuštenija nego kad su krenuli s radionicama, neki su savladali i sramežljivost, o pozitivnim učincima govore i knjižničari koji ih u svemu podržavaju.
- Ovo je jako dobar program, djeca povezuju čitanje i druženje sa psom i manje su sustegnuti, bolje se koncentriraju. Tu su sat vremena sjedili i čitali, što je fantastično - kaže prof. Marijan Malašić, knjižničar OŠ Grigora Viteza koju pohađaju djeca i koji im je stalna pratnja na radionicama. S njim se slaže i Ana Pavlek, knjižničarka Dječje knjižnice Marina Držića u Zagrebu i koordinatorica programa R.E.A.D. i Psi pomagači.
- Djeci koja imaju problema s čitanjem na ovaj način pokušavamo približiti i knjige i knjižnicu. I oni zaista nakon svega i samostalno dolaze u knjižnicu - ističe A. Pavlek. A Tara, Lorena, Sara, Mika, Matija i Leon s nestrpljenjem čekaju sljedeću radionicu. Doći će i Mara, zajedno će otkrivati što se dogodilo s malom vučicom koju je pronašla Miša.
