Dražen Lučić postavljen je nedavno za predsjednika Vijeća Hrvatske agencije za poštu i elektroničke komunikacije (HAKOM) unatoč kaznenoj prijavi koja je podnesena protiv njega zbog sporne nabave uredskog namještaja dok je bio ravnatelj te iste agencije.
Kontrolira 14 milijardi kuna
Lučića se tereti da je nakon poništenog natječaja za uredsku opremu rascjepkao tu nabavu na manje iznose kako ne bi morao ići na javno nadmetanje te je izravno ugovorio poslove vrijedne otprilike 290.000 kuna. Usto, dok je Lučić bio ravnatelj HAKOM-a, ta se agencija preselila u skupe nove prostore za koje plaća najam masnih 24 eura po četvornome metru. Iako je hrvatska Vlada bila na vrijeme upoznata s Lučićevim grijesima, koje on, naravno, negira, ipak ga je Saboru predložila za novog ravnatelja HAKOM-a. Vladajuća većina u parlamentu rutinski je odradila posao i sporni kandidat postao je šef agencije koja kontrolira i nadzire tržište vrijedno 14 milijardi kuna.
Slučaj Lučić samo je zadnje u nizu spornih imenovanja Kukuriku koalicije na čelna mjesta u državnim institucijama, tvrtkama i regulatornim tijelima. Vlada premijera Zoran Milanovića, unatoč upozorenjima iz stručnih krugova i javnosti da neki predloženi kandidati za javne funkcije nisu prikladno rješenje jer nose grijehe prošlosti na svojim plećima, a često su upitne i njihove kompetencije, ipak se oglušila na ta upozorenja. Isto se, u pravilu, događa i kad za nekog od već imenovanih kadrova Kukuriku koalicije u javnost naknadno izađe njihov “prljavi veš”. Ostavke su u tim slučajevima znanstvena fantastika.
Ostavku je ipak na kraju morao dati Radimir Čačić, bivši prvi potpredsjednik Vlade, i to kad je već bio stjeran u kut pravomoćnom presudom i zatvorskom kaznom za prometnu nesreću u Mađarskoj. No, zbog suđenja u Mađarskoj za nesreću u kojoj je poginulo dvoje ljudi bio je sporan i Čačićev ulazak u Vladu, pogotovo na tako važno mjesto kao što je prvi potpredsjednik. Dok je bio u Vladi, Čačić je bio opterećen ishodom suđenja, što se odražavalo i na rezultate njegova rada. Nije uspio ostvariti nijedno svoje obećanje. Problematičan je bio i njegov mogući sukob interesa zbog suđenja u Mađarskoj i funkcije potpredsjednika Vlade i ministra gospodarstva u čijem je resoru i Ina, a čiji je suvlasnik mađarski MOL.
A dok je bio drugi čovjek Vlade, Čačić je, naravno uz blagoslov prvog čovjeka Vlade Milanovića, u svom resoru postavljao svoje ljude. Za šefa uprave Hrvatske elektroprivrede tako je instalirao Zlatka Koračevića. I dok se još nije bio formalno ustoličio na to mjesto, o Koračeviću su u medijima izašle priče o sumnjivoj privatizaciji tvrtke Lepa iz Lepoglave u kojoj je bio direktor, a koju je onda poslao u stečaj pa je otkupio njenim vlastitim novcem. Za Koračevića je otkriveno i da je otišao na jedan dan u saborsku mirovnu kako bi si prije izmjena zakona osigurao povlaštenu mirovinu. Zadnjih dana je otkriveno da će općina Bednja morati jednom svom zaposleniku platiti golemu odštetu jer ga je mobbingirao tadašnji načelnik općine – Koračević.
U upravi HEP-a završio je i Rodoljub Lalić iako je se znalo da je on suvlasnik tvrtke Projektni biro Split, koja posluje s HEP-om. Da stvar bude gora, Lalićeva tvrtka kad je on bio u proceduri imenovanja u upravu HEP-a, konkurirala je na natječajima koje je raspisala tvrtka u čiju upravu će uskoro zasjesti. Unatoč očitom sukobu interesa, Lalić je postavljen u upravu HEP-a, a na optužbe odgovarao je da je svoj udio u PBS-u prodao.
Vlada, i u ovom konkretnom slučaju glavom i bradom premijer Milanović, nisu odustali ni od imenovanja za šefa Croatije Airlinesa Krešimira Kučka za kojeg se, čim je njegovo ime predloženo na sjednici Vlade, otkrilo da ga je osudilo Etičko povjerenstvo te kompanije zbog vrijeđanja kolegica.
Psovao stjuardesi
Kučko, koji je bio šef predstavništva CA za Belgiju i Nizozemsku, usto je samo nekoliko mjeseci prije nego je imenovan glavnim direktorom CA dobio opomenu pred otkaz u toj istoj kompaniji jer je na letu iz Amsterdama za Zagreb psovao stjuardesi. Nije se mogao pohvaliti ni dobrim rezultatima poslovanja predstavništva koje je vodio, no unatoč svemu tome postao je šef Croatije Airlinesa, i to zahvaljujući osobnom poznanstvu s premijerom koji ga se ni pod koju cijenu nije htio odreći.
A premijer se nije htio odreći ni Zdenka Antešića, zamjenika ministra pomorstva, prometa i infrastrukture. Antešić slovi kao Milanovićev prijatelj, a njegovi grijesi isplivali su u javnost nekoliko mjeseci nakon što je iznenađujuće s mjesta gradonačelnika Raba ušao u Vladu.
Antešić je došao u središte pozornosti javnosti zbog umirovljenja na jedan dan kako bi osigurao povlaštenu saborsku mirovinu, pa nakon što je otkriveno da je Grad Rab, dok je taj imućni SDP-ovac bio gradonačelnik, plaćao smještaj u domu za starije njegovoj teti, a isplivalo je i da je pri izmjeni prostornog plana Raba prenamijenjeno i zemljište Antešića i njegove rodbine iz poljoprivrednog u građevinsko. No ništa od toga nije bilo dovoljno jako za premijera da smijeni svog bliskog suradnika ili ga barem natjera da podnese ostavku.
Premijer je Antešića tad branio kako se ipak ne redi o prvom ešalonu dužnosnika pa mu se, eto, može progledati kroz prste. A onda su isplivali na površinu grijesi dužnosnika iz prvog ešalona.
Dugovi prema državi
Ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina bio je mjesecima nakon dolaska u Vladu u sukobu interesa jer je i dalje bio direktor u svojoj tvrtki TJ Prom, što je po zakonu nedopustivo. TJ Prom pritom duguje ukupno 150 tisuća kuna, a od toga državi i Hrvatskim vodama, čijem Upravnom vijeću predsjeda upravo Jakovina, otprilike 13.000 kuna. Ministar poljoprivrede se nemušto branio kad je izbila afera, a zatim je tvrtku prodao, a da nije htio reći kome. No, iako su ga mnogi pozivali da podnese ostavku, on je uz potporu premijera koji se sve sporno u vezi svog ministra relativizirao, opstao u Vladi.
Ravnatelj Agencije za upravljanje državnom imovinom nije među prvim ešalonom dužnosnika pa je i imenovanje Erika Mohorovića na to mjesto po dolasku Kukuriku koalicije prošlo bez velike medijske pozornosti. No u ljeto 2012. godine je otkriveno da čovjek koji upravlja državnom imovinom vrijednom 42 milijarde kuna ima protiv sebe dvije tužbe za prijevaru koje su podnijeli njegovi bivši norveški poslodavci.
Tvrtka Verdispar optužuje svog bivšeg direktora u Hrvatskoj Mohorovića da je sâm sebi isplatio otpremninu nakon što je dobio otkaz i da je bez njihova odobrenja kupio zemljište u Županji. Ukupan iznos odštete koju Norvežani traže od šefa Audija je 16,5 milijuna kuna. Mohorović i dalje upravlja državnom imovinom.
Srećko Vuković, pak, kao šef Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje upravlja godišnje sa 35,7 milijardi kuna. On je bio ravnatelj HZMO-a i za Račanove vlade, a u tom mandatu u Zavodu se dogodila afera u nabavi uredske opreme koja je preplaćena 318.918 kuna. U 2003. i 2004. godini HZMO-a je ugovorio s tvrtkom NIBS nabavu uredske opreme po fiksnim cijenama, no fakturirane su cijene robe po višim iznosima od ugovorenih i to je Zavod bez ikakve provjere uredno plaćao. Odgovorni zaposlenici Zavoda zbog toga su završili na sudu.
Vuković je, unatoč tome što se u njegovu mandatu dogodila pronevjera novca Zavoda, bez problema ponovno postao ravnatelj.
Otpremninu vraća u ratama
Na top listu 10 biranih kadrova s grijesima Kukuriku koalicije ugurao se i Mladen Malić, kojeg su postavili za šefa tvrtke Odašiljači i veze. Naknadno je otkriveno da je Malić odlazeći iz te tvrtke 2008. dobio otpremninu od 200.000 kuna. Četiri godine poslije vraća se u OiV kao predsjednik uprave.
No, kukuriku vlada, koja kao da se inati svaki put kad se otkriju nečije afere, ni njega ne smjenjuje nakon što je u javnost dospjela informacija o spornoj otpremnini nego mu resorni ministar uvjetuje ostanak u fotelji vraćanjem otpremnine. Malić sad u ratama vraća tih 200.000 kuna.
>> Dražen Lučić kandidat za HAKOM i uz kaznenu prijavu?
>> Koračević gubi poziciju u HEP-u? Ne podržava ga ni vlastita stranka
kukuriku a sada je kukulele a sada je kukulele