Kako bi se proveo onaj tko upadne u skupinu žestokih nogometnih navijača čiji je omiljeni klub upravo zabio gol, i kaže: Stišajte malo, što ste tako euforični? Između nogometne utakmice i početka pregovora s Europskom unijom ne može se staviti znak jednakosti, jer pregovori su malo važnija povijesna etapa u životu nacije. A za sportske antitalente, gol je samo gol.
Početak pregovora s Unijom popraćen je međutim sumnjičavošću različitih motiva i predznaka iako se opća atmosfera mogla usporediti sa svime prije nego s euforijom. U glavnom hrvatskom gradu svaki veći sajam počinje i završava vatrometom, no nikome valjda nije palo na pamet da svjetlećim raketama slavi pregovore s EU. Ne znam za velike partyje, niti za razbijene čaše. Ali mi se htjelo pokvariti osjećaj kakvim je ispunjen netko tko je bliže kraju nego početku, a prvi put jasno vidi okvire političke i ekonomske budućnosti barem za iduće tri ili pet godina.
Sve dosad, naime, uvijek je bilo moguće i jedno i drugo, i da stvari krenu naprijed, a i da netko opet sve pokvari. Investitori su savršeni pokazatelj posljedica neizvjesnosti. Istog dana kad su pregovori krenuli, financijska burza je eksplodirala, pa analogno tome i neki puno skromniji životni planovi dobivaju priliku iskoristiti pozitivnu fazu, razdoblje kakve-takve izvjesnosti. Zašto onda priječiti veselje, a upravo tako djelovala su brojna neizravna upozorenja o štetnosti euforije, teškoćama koje nas čekaju, pripremljenosti i nepripremljenosti za pregovore s Unijom. U engleskom za to postoji izraz "kill-joy", što bi opisno značilo "onaj tko drugima voli kvariti radost".
Taj iznenadni senzibilitet prema euforijama ne odnosi se samo na običan puk i na to da bi građani u zanosu zbog približavanja Europi trebali razbijati stakla te razbacivati konfete i zrna riže. Emitirana s političkih adresa, ta su upozorenja imala i precizniji cilj. Išla su ravno HDZ-u i Ivi Sanaderu. Da se, ionako pretjerano siguran u sebe, da ne kažemo bahat, ne bi dodatno osmjelio i svu zaslugu prigrabio sebi.
Racionalno gledajući, i u tome ima pretjeranosti. Što je Sanader trebao reći nakon što se vratio iz Luxembourga? Znate, ja sam zapravo jedan bezveznjak, i iskreno govoreći, samo koristim priliku što mi je na raspolaganju besplatni avion, pa se susrećem s drugim državnicima da bih s njima malo konverzirao na stranim jezicima, a to što je Hrvatska dobila pregovore, čista je slučajnost...
Samo bi totalno nesposoban i čudan političar propustio verbalizirati uspjeh Hrvatske, čak i ako je do njega došlo u okolnostima u kojima su veliku ulogu odigrali geostrateški interesi. Kad je prijašnji premijer, dakle u vrijeme SDP-ove koalicije, također u Luxembourgu parafirao Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju ili kad je u veljači 2003. godine u Grčku nosio molbu za punopravno članstvo u EU, to su također bili trenuci na ponos njegove vlasti i na radost onih hrvatskih građana koji znaju kako se živi u uvjetima međunarodne izolacije.
Vladajući HDZ možda neće s pregovorima zaraditi onoliko koliko se na unutarnjem planu možebitno nada, a kad pregovori doista počnu, sigurno će biti kudikamo izloženiji nego dosad jer će, osim opozicije, za vratom imati i brojne interesne skupine te nevladine udruge. Ali ni "kvaritelji veselja" neće ništa zaraditi time što su više zaokupljeni činjenicom da je početak pregovora pao u mandatu HDZ-a nego glavnom viješću da Hrvatska ipak neće ostati "zadnja rupa na Balkanu".
