Hrvatski laburisti – Stranke rada ocijenila je uoči Međunarodnog praznika rada da je Vlada svim svojim odlukama i mjerama do sada pokazala da ne poštuje i ne slavi nego grubo ponižava i obezvređuje rad i radnike.
"Svim svojim odlukama i mjerama do sada ova je Vlada pokazala da ne poštuje i ne slavi nego grubo ponižava i obezvređuje rad i radnike. Podilaženjem kapitalu, kao svojoj temeljnoj 'reformskoj' orijentaciji, ova Vlada Hrvatsku pretvara u zemlju posvemašnje socijalne nesigurnosti i negira njezinu ustavnu definiciju socijalne države", naveli su danas u priopćenju Hrvatski laburisti.
Ocjenjuju da je za Međunarodni praznik rada Vlada Domoljubne koalicije i Mosta svojim građanima "pripremila 'izdašne' poklone u vidu rezova i nove pljačke osiromašenog naroda, što ih predstavlja kao reforme".
"Zdravi će biti samo oni imućni, u zasluženoj mirovini uživat će samo oni rijetki koji je uspiju doživjeti, a Vlada se nada, umjesto da se posveti otvaranju novih radnih mjesta, da će se djedovi i unuci tući za isto radno mjesto, pri čemu još pokušava nametnuti i devetsatni radni dan", smatraju laburisti.
Tvrde da je Vlada od početka jasno naklonjena kapitalu i profitu.
"Ova antiradnička Vlada, s kojom postoji tek mizeran socijalni dijalog jer o suštinskim socijalnim i gospodarskim pitanjima jednostrano odlučuje, ruga se u lice radnicima i nezaposlenima, a klanja centrima financijske moći", naveli su u priopćenju.
Podsjećaju na ubrzan odlazak mladih i visokoobrazovanih iz zemlje, potplaćene radnike koje poslodavci dodatno iskorištavaju ugovorima na određeno vrijeme i zloupotrebom agencijskog rada, golem broj nezaposlenih bez izgleda da ikada više dođu do radnog mjesta te procjenjuju da će njihov broj samo rasti u najavljenoj privatizaciji državnih tvrtki.
Vlada Domoljubne koalicije i Mosta svojim nas odlukama, čini se, kažu laburisti, "želi baciti natrag u 19. stoljeće da ponovno povedemo istu borbu za rad i radnike".
"Stoga, sve što vam u ovom trenutku možemo poželjeti jest da izdržite i preživite “izazove” i “reforme” ove vlasti, u nadi da ćemo se zajedno izboriti za sigurnost posla, nova radna mjesta i poštene plaće", poručili su laburisti u povodu Međunarodnog praznika rada.
Sjećam se dobro vremena kad je zaposlenost bila puno viša i kad se imalo zahvaljujući zaduživanju u iznozemstvu, a sindikati su jednako, ako ne i gore kukali nego danas. Sjećam se tzv. sindikalnih košraica po novinama s debelo pretjeranim cijenama na osnovu kojih su sindikatlije tvrdili da su plaće premale i da ih traba dizati. Sjećam se i štrajkova, nakon kojih bi vlasti popustile u cilju očivanja socijalnog mira, pa su dizali plaće i dodavali ove i one dodatke - ali su zato prodali HT, prodali INA-u i dr. Sjećam se vremena kad je plaća od 1600kn bila solidna, a 3000kn je bilo nezamislivo mnogo (nije to bilo tako davno). Plaće su rasle, a inflacije prema marci (euru) nije bilo - zato su onda rasla druga davanja, cijene vode, komunalija općenito, razne takse itd. Ali realna plaća za našu zemlju je, na žalost, oko 2000kn prosječno. Sve iznad toga ide na račun rasprodaje našeg vlasništva i zaduženja zemlje. Da smo zadržali niske plaće, onda bi i cijene ostale niske, ne bi se morali zaduživati, ne bi morali rasprodavati naše (pogotovo ne pod svaku cijenu i bilo kome, i to u sumnjivim okolnostima), novac koji je otišao za nerelano visoke plaće mogao bi se potrošiti za otvaranje radnih mjesta i poboljšanje gospodarstva, a i za plaće koje bi se davale ženama, majkama četvero i više djece, u ime demografske politike. Živjeli bismo skromnije, ne bi po ulicama bilo toliko automobila, ali bi bilo više djece, više posla i stabilnije, zdravije društvo, koje bi raslo na zdravim temeljima. Ali pohlepa za novcima odmah i po svaku cijenu bila je veća. Sada imamo to što imamo.