Prijedlogom novog zakona o gospodarenju otpadom, koji je Vlada ovih dana uputila u saborsku proceduru, od 3. srpnja zabranjuje se prodaja jednokratne plastike, štapića za uši, pribora za jelo, slamki, šalica..., a od 1. siječnja iduće godine i stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje. Izuzetak su tek vrlo lagane plastične vrećice koje se koriste isključivo iz higijenskih razloga ili kao primarna ambalaža za rasutu hranu, kada to pomaže sprečavanju njezina bacanja, kazao je resorni ministar Tomislav Ćorić.
Ultralake i čvrste su O.K.
Zapravo je riječ o europskoj direktivi koja je u prvom slučaju obvezujuća, dok je po pitanju laganih plastičnih vrećica na svakoj državi članici da sama donese mjere. Hrvatska se u tome odlučila na jednu od najrigoroznijih mjera – zabranu svih vrećica između 15 i 50 mikrona, dok one ultralake, “higijenske”, te “čvršće” koje se mogu višekratno koristiti ostaju. U domaćoj industriji plastike ogorčeni su. Tvrde kako se novim zakonom ugrožava 800 radnih mjesta, s obzirom na to da EU zabranu kakvu RH priprema uopće ne propisuje. Traže odgodu zakona barem do kraja 2024., uz korištenje sredstava iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Danijel Drčić, direktor i vlasnik Optiplasta iz Odre, tvrdi kako su polietilenske vrećice bolji izbor od papirnatih vrećica ili platnenih torbi jer su jeftine, lagane, čvrste, praktične i mogu se reciklirati, a mogu se koristiti i više puta, bez obzira na to što se promiče ideja da su isključivo jednokratne.
– Fokus zakonodavca treba biti na recikliranju, kružnom gospodarstvu i edukaciji, a ne na zabranama – upozorava on. Industrija, poput tvrtke Stari grad iz Vukovara, predlaže i da se dopuste plastične vrećice s najmanje 80% reciklata (kod njih je to i 95%). No zakon je neumoljiv.
– Ovako je naše ulaganje od 2,5 mil. kuna, usred gospodarske krize uzrokovane pandemijom bezrazložno dobilo još jedan udarac – rekao je zamjenik direktora te tvrtke Miroslav Francuzević.
U Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja kažu da se predložena mjera o obveznom udjelu recikliranog sadržaja u plastičnim vrećicama ne nalazi u direktivi EU kao mogućnost ispunjavanja njezinih ciljeva. Ni obvezna naplata laganih plastičnih vrećica za nošenje od 2017. nije dala zadovoljavajuće rezultate. Prema podacima FZOEU, na tržište RH u 2019. je stavljena veća količina plastičnih vrećica za nošenje (3668 t) nego 2018. (3008 t). Samo je potrošnja laganih plastičnih vrećica neznatno smanjena, sa 1728 na 1658 tona. No stope njihova recikliranja su niske i one često završavaju u okolišu. Najopasnije su za vodeni svijet pa se zabranom želi potaknuti proizvođače da proizvodnju prilagode novim trendovima i obvezama, za što im je na raspolaganju i novac EU, a građane na uporabu višekratnih vrećica iz alternativnih materijala.
Platno je uvijek bolje
Ana Marija Mileusnić iz Zelene akcije kaže kako je mit da je jednokratna plastika dio kružne ekonomije. Lagana plastična vrećica u prosjeku se koristi 12 minuta, nakon čega završava kao vrećica za miješani otpad, a ne u reciklaži. Radnici su u njihovoj proizvodnji izloženi i bisfenolima i ftalatima pa Zelena akcija poziva industriju na promjenu tehnologija kojima će učiniti dobro i za okoliš i za radnike.
– Svaka vrećica koja se više puta koristi bolja je od lake plastične vrećice, pa tako i platnena za koju se tvrdi da troši puno više vode i drugih resursa. Platnenih ima i iz recikliranog pamuka, od starih majica, plahta..., a na kraju svog dugog vijeka ne završavaju na odlagalištu otpada i ne razgrađuju se više od 300 godina u okolišu poput plastike – kazala je Mileusnić.
Ali zato hiperproizvodnja svega i svačega i odbacivanje nakon kratkog roka korištenja nikog ne zabrinjavaju (tekstili, razni kućanski i ini aparati, baterije, mobiteli, TV-i......)