SUSTAV ŠEPA

Lako je đake kažnjavati, a puno teže pomagati im

škola
Foto: Thinkstock
02.09.2015.
u 20:00

Škola ne smije biti mjesto iz kojega učenici žele pobjeći

Je li batina iz raja izišla? Treba li djecu kažnjavati i tako ih učiti pameti? Daju li kazne ikakav rezultat?

Na ta pitanja desetljećima nema jednoznačnog odgovora, a pristalice i protivnici kazni kao odgojnih mjera imaju argumente kojima žestoko brane svoja stajališta.

Opomena za sitnicu

Najnoviji Pravilnik o pedagoškim mjerama, odnosno, grubo rečeno, kažnjavanju učenika, opet je otvorio Pandorinu kutiju. Svatko barata onim što mu je potrebno za obranu svoga mišljenja.

Prije šezdeset-sedamdeset godina učitelji su učenike tjerali da kleče u kutu na kukuruzu, prije pedesetak godina kažnjavali su ih šibanjem dlanova, povlačenjem za uši ili kosu. Na sreću, takvog, fizičkog kažnjavanja u našim školama nema desetljećima. Ali većina današnjih učitelja također je, barem sudeći po izrečenom u javnoj raspravi, ali i na različitim forumima, sklona svoje odgojne propuste kompenzirati sve oštrijim kaznama za učenike – opomenom za svaku sitnicu, ukorom, strogim ukorom, izbacivanjem iz škole. Tražili su, između ostalog, da se smanji minimalni broj neopravdanih sati za koji bi učenici snosili sankcije, odnosno dobili opomenu, ali i krajnju najstrožu kaznu isključenja iz srednje škole, odnosno u osnovnoj preseljenje u drugu školu. Je li kazna učinkovita? Mišljenja struke su, jasno, podijeljena, ali iskustva iz prakse govore da uglavnom nije, jer da jest ne bi uvijek isti učenici tijekom cijelog školovanja bili problem. Da se kaznom rješava, kako su birokrati to nazvali, “neprihvatljivo ili osobito teško neprihvatljivo ponašanje”, onda težinu kazni ne bi trebalo stupnjevati, već bi učenici valjda reagirali odmah na najblažu.

Ali kazna je često potez očajnika koji iz određene situacije ne vidi izlaz. A ima ih. Drukčijih i učinkovitijih. Potvrđuje to i priča o Josipu, nekadašnjem učeniku zagrebačke Sedme gimnazije. Josip je pao drugi razred, došao je u novi čija razrednica mu se nije sviđala. Buntovan, jednog joj je dana došao i rekao: “Ne želim ostati kod vas, znam da ste strogi”. Nakon toga se pet subota nije pojavio na redovnoj nastavi. U pet subota skupio je 30 neopravdanih sati, sasvim dovoljno za izbacivanje iz škole. Umjesto toga, razrednica je s učenikom razgovarala. Dugo. I često. Završio je gimnaziju, fakultet i danas je uspješan poslovni čovjek. Zahvaljujući razrednici. – Dijete ne treba odbaciti, treba mu pomoći. Najlakše je kazniti, ali prije toga trebate pružiti ruku jer ne znate što doživljava u obitelji, je li gladno, je li zlostavljano – kaže Ljilja Vokić, Josipova razrednica.

Hitno mijenjati sustav

Da je dijete “proizvod” nesređenih prilika u obitelji ili loših odnosa u školi misli i Ljiljana Klinger, ravnateljica OŠ Matije Gupca. – Nepravedno je samo kažnjavati dijete. I ovim pravilnikom ne rješavamo uzroke problema nego posljedice – kaže Lj. Klinger i navodi primjer Velike Britanije, u kojoj, kad se učeniku izrekne jedna od težih pedagoških mjera, suspenzija s nastave, centar za socijalni rad kontrolira roditelje brinu li se za to vrijeme o djeci i drže li ih pod nadzorom. Možda bi konačno i kod nas trebala zaživjeti praksa da se provjerava obitelj problematičnog djeteta jer, slažu se stručnjaci, nijedno dijete nije neurotično i zločesto bez razloga.

I psihologinju prof. dr. Mirjanu Nazor zabrinjava što se u školama, kako ističe, najviše misli o kažnjavanju učenika, a ne o tome kako im boravak u školi učiniti ugodnim.

– Škola bi morala biti mjesto na kojem učenici vole biti, a ne mjesto s kojeg žele što prije pobjeći. Motivacijski sustav u našem školstvu užasno šepa i to treba hitno mijenjati. Uvijek će biti djece koja su problematična, ali važno je da ih bude što manje – zaključuje prof. Nazor.

>>Profesori i učitelji: Veće plaće ili idemo u štrajk

>>Fakultete u nas i upisuje i završava više žena

Komentara 6

Avatar Neanderthalac
Neanderthalac
21:40 02.09.2015.

Nemojte se zavaravati. Novi pravilnik neće ništa promijeniti. Nastavit će bujati nasilništvo, bezobrazluk, muljanje, nered, anarhija, dodvoravanje određenoj"gospodi"...

DJ
djurex
20:36 02.09.2015.

Sustav je zamišljen tako da usađuje sljedeće cjeloživotne nazore: • Istina dolazi od autoriteta. • Inteligencija je sposobnost pamćenja i ponavljanja. • Točno pamćenje i ponavljanje se nagrađuju. • Nepokoravanje se kažnjava. • Konformiraj se intelektualno i socijalno. Djecu i i mlade priprema se da budu tek zupci u centralno pogonjenom zupčaniku pa svjedočimo sve rasprostranjenijem kolektivnom „obrazovanju“ koje djecu uči da se odreknu individualnosti u korist kolektivnog mišljenja kako bi se još više pojačao pritisak na one u razredu koji se ne žele konformirati. To se prikazuje kao njihov nedostatak konformizma („podrške konsenzusu“) koji priječi napredak grupe. Naglasak je na „strategijama grupnog učenja“ i sva djeca u grupi moraju postići određene ciljeve prije nego li grupa može krenuti dalje. Jedan termin za sve ovo je ‘obrazovanje temeljeno na rezultatima’, što znači da se osigurava jedan ishod za sve – programirani um. Ovakva orijentiranost na grupu čini obrazovanje temeljeno na rezultatima sustavom za promjenu ponašanja grupe, a ne za obrazovanje pojedinca. Riječ je o kolektivnoj promjeni pri kojoj se natjecanje ne potiče i pri kojoj pojedinci uče da je skupina važnija od njih. Edward Bernays (rotschildovac i cionist), takozvani „otac odnosa s javnošću“ (propagande i laži) govorio je svojim klijentima da uvijek uzimaju „eksperte“ poput znanstvenika i doktora u svojoj propagandi za javnost jer ona o njima ima izuzetno visoko (programirano) mišljenje. Prihvaćanje takvih „eksperata“ koji se u javnosti percipiraju kao sveznajući posve je u skladu s tehnokratskim društvom koje želi nametnuti društvo zakulisnih manipulatora. Pogledajte i navalu „eksperata“ koje mediji plasiraju svakodnevno diljem svijeta da nam govore u što da vjerujemo i što da mislimo. Ljudi plaćaju za svoje porobljavanje i porobljavanje svoje djece tako što ogromne iznose od svojih prihoda daju vladi, koja ih onda troši na zapošljavanje društvenih inženjera kojima je zadatak pretvoriti obrazovanje u traku na koju se štancaju zombiji.

Avatar EU MOJCA
EU MOJCA
21:08 02.09.2015.

Legenda kaže daje naš sosed dva put išao u drugi razred pa ako netko ne zna zbog čega neka klikne na pravog hrvata na kvadrat i isčita sve njegove komentare ako izdrži do kraja.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije