Hrvatska vojna industrija i dalje se ubrzano razvija, a kako se gotovo cijela ta proizvodnja i izvozi, raste i izvoz naoružanja i vojne opreme. I u 2016. rast u odnosu na prethodnu, 2015., iznosi značajnih 20-ak posto, tako da prve, neslužbene procjene kažu da je izvezeno proizvoda u vrijednosti od oko 1,5 milijardi kuna, dakle oko 200 milijuna eura.
To jest brz rast, s obzirom na to da je i 2015. bila rekordna godina u kojoj je izvoz u odnosu na 2014. rastao po stopi od čak 37%. Ti su podaci još neslužbeni, a točne ćemo doznati sredinom travnja kada, već uobičajeno, Ministarstvo gospodarstva objavljuje službene brojke.
I dalje se lavovski dio izvoza naoružanja odnosi na karlovački HS Produkt, koji na izvozu svojih pištolja i jurišnih pušaka ostvaruje barem oko 60% ukupnog hrvatskog izvoza oružja. I direktor HS Produkta, Željko Pavlin potvrđuje da im je ova godina bila rekordna, što se tiče izvoza poznatih pištolja HS 2000 i brojnih inačica nastalih daljnjim razvojem osnovnog proizvoda.
U SAD, koji je i dalje najznačajniji kupac tih pištolja, u 2016. izvezeno je čak pola milijuna komada pištolja, a ostatak proizvodnje u više od 30 zemalja, pretežno Azije i Afrike.
Procjene mjerodavnih državnih institucija i agencija kažu da je Hrvatska u svijet u 2016. izvezla oko 600.000 komada pješačkog naoružanja, što čini većinu ukupnog izvoza.
Podaci kažu da smo, osim pištolja i pušaka, izvozili i bacače granata, snajpere, lansere raketa, municiju (granate 40 mm za ručne bacače, granate drugih kalibara te rakete za višecijevne raketne bacače), kacige, zaštitnu opremu, opremu za razminiranje, usluge remonta i modernizacije municije (nekih vrsta granata), brodova i mornaričkih sustava.
“Zvijezde” izvoza u 2016. su opet HS Produktovi pištolji XD i jurišne puške VHS-2 u, procjenjuje se u vrijednosti od oko 800 milijuna kuna, no ono što je novost, nakon duljeg vremena bilježi se izvoz i hrvatskih snajpera MACS 12,7 mm, proizvođača SCAM Marine iz Rijeke, te tzv. ručnog topa, teškog snajpera 20 mm, proizvođača JLM Perković iz Matulja pored Rijeke.
Bilježi se i izvoz višecijevnih raketnih bacača, VBR-a 128 i 107 mm, pulskog proizvođača Madlerd, kao i izvoz ručnog bacača granata RBG-6 40 x 46 mm,
istog proizvođača. Taj svjetski poznati ručni bacač granata proizvodio je prije riječki Metallic, ali je licenca prodana pulskom Madlerdu koji ga je, kako se vidi u katalozima, još modernizirao, a i dodao tzv. Picatinny rail, putem kojeg se stavljaju razni dodaci
. Ovi su bacači postali poznati u svijetu, nakon što su veće količine završile na nekim aktualnim svjetskim ratištima, izgledno “iz druge ruke” i u Siriji, primjerice. Uz taj bacač ide još jedan hrvatski proizvod, granata 40 x 46 mm koju proizvodi jedna tvrtka u Zagrebu.
Što se tiče proizvodnje višecijevnih raketnih bacača, radi se o moderniziranoj tehnologiji proizvoda koje je naša industrija proizvodila još u vrijeme Domovinskog rata, kada je bio operativan sustav RAK-12 i RAK-24, (Puljani ga sada nazivaju RAK-SA-12), a proizvedeni su u slavonskobrodskom Đuri Đakoviću.
U bivšoj državi bili su poznati pod nazivom Plamen, a prototipovi su projektirani 60-ih. Nevođene rakete za te VBR-e proizvode se u jednoj pulskoj tvrtki. Tvrka Madlerd, pak, osim VBR-a proizvodi i mali, lako prenosivi jednostruki lanser nevođene rakete od 60 mm (LRL-MD 16 – laki raketni lanser MD16), koji je, inače također uspješno isproban još u Domovinskom ratu.
Niti državna agencija Alan, koja tradicionalno pomaže ili izravno povezuje proizvođače i kupce i prodaje proizvode hrvatske vojne industrije više ne daje detaljnije podatke o hrvatskom izvozu. A to čine nerado ili nikako i sami hrvatski proizvođači. Što većim dijelom više i nije razumljivo – velika tajnovitost nema svrhe s obzirom na to da konkurencija detalje već vjerojatno zna i to iz drugih izvora, a ne javnih.
Izvozili su tako i hrvatski proizvođači poput Šestan-Buscha, koji izvozi svoj spektar vojno-policijskih kaciga u desetke zemalja svijeta, kao i proizvođač robotskih strojeva za razminiranje, zagrebački DOK-ING.
Među neslužbenim podacima o izvozu hrvatske vojne industrije nema niti podataka o učincima hrvatske vojne brodogradnje, primjerice, koja je prethodnih godina znala proizvesti financijske učinke od 30 do 40 milijuna US dolara izvoza.
Već prema prvim najavama za 2017. može se prognozirati da će se rast hrvatske vojne industrije nastaviti, pogotovu što se sve više proizvođača, uz regularnu, civilnu proizvodnju sve više zanima i za vojni dio proizvodnje, a proizvođači se udružuju u klastere, što će im olakšati izlazak na svjetsko tržište.
>> Hrvatski vojnik za budućnost ili topovsko meso NATO-a?
Bravo samo naprijed.