Lažne vijesti, preporuke država svojim građanima da provedu odmor u domovini, politička podmetanja, osveta za dobro ispregovaran novac iz EU... Da, svi ti razlozi mogu utjecati na skidanje Hrvatske sa zelenih lista i bilo bi tako lako svaliti krivnju samo na njih kad ne bi postojale brojke. A one za Hrvatsku, u najmanju ruku, nisu dobre.
U svakodnevnim objavama broja novozaraženih koronavirusom toliko smo se navikli i na troznamenkaste brojke da ih i ne percipiramo, a kamoli uspoređujemo s ostatkom EU. A te iste brojke kažu da je Hrvatska 22. srpnja, što su u vrijeme pisanja teksta bili najnoviji podaci Europskog centra za kontrolu bolesti (ECDC), imala 29,6 novozaraženih na 100 tisuća stanovnika. Malo, puno? Dosta. Ti podaci stavljaju je na sedmo mjesto unutar 27 država EU, Velike Britanije i Norveške.
Pa će tako Nizozemska, koja je odlučila pozvati svoje državljane da ne idu u Hrvatsku, imati 8,7 zaraženih na 100 tisuća stanovnika. I druge države koje su Hrvatsku uklonile sa zelenih lista imaju niže brojke: Irska 5,6, Litva 3,8, Norveška 2, a Belgija 18,5 na 100 tisuća stanovnika.
Zar su uostalom i potrebne preporuke država da je logično što pri odabiru odredišta za odmor netko tko za Hrvatsku nije vezan emocionalno, nema vikendicu ili ne voli dulja putovanja umjesto naše obale odabere Italiju, koja bilježi 4,8 oboljelih na 100 tisuća ili Grčku s 4,2 zaražena? Ili možda Tursku, koja nije na popisu, ali koja već neko vrijeme vodi agresivnu kampanju o sigurnom turizmu. Možda bi ispravnije bilo reći da u nekim nama bližim zemljama upravo politika i dalje drži Hrvatsku na zelenim listama jer, primjerice, najveći uvoz zaraženih Slovenija ima iz Hrvatske.
Ali, reći će neki, nije baš da je cijela Hrvatska zaražena i narančasta. Nije? Karta po regijama ECDC-a koja se mijenja svaka dva tjedna kaže suprotno – od obale samo je Primorsko-goranska županija i dio zadarske “čist”, s manje od 20 slučajeva na 100 tisuća stanovnika. Slavonija, Zagreb i Dalmacija su narančasti, a dio oko Vukovara i crven, u Europi koja je u velikom dijelu čista, s iznimkom Švedske i nekih istočnih zemalja. Ne šalje li Hrvatska dovoljno detaljne podatke kolegama u drugim državama, kako što tvrde Nizozemci, to jest ozbiljan propust. Ali, u konačnici, što vrijede detaljnije informacije kad su brojke iz dana u dan tako visoke?
