S kakvim se sve izazovima susreću ljudi s djecom koja imaju poteškoće u razvoju, zbog čega često cijeli život ostaju osobe s teškim stupnjem invalidnosti, zdravi mogu samo zamišljati. Često se kaže da i roditelji takve djece prolaze pravu kalvariju.
Rođeni sa 6,5 mjeseci
– To je točno, treba puno ljubavi i požrtvovanja, bez toga nema ništa – kažu nam roditelji Bosec iz Vučaka u Donjoj Stubici, koji imaju blizance s posebnim potrebama. Darko i Dražen rođeni su u studenome 1983. godine, sa svega 6,5 mjeseci. S njima se rodio i treći brat, koji je, međutim, umro dva dana nakon poroda.
– Nažalost, u to vrijeme medicinska dostignuća bila su slabija i manje dostupna. Djeca su se rodila popodne u zabočkoj bolnici, a tek sljedeći dan ujutro su prebačena u inkubator u Vinogradsku bolnicu. Tako su im se dodatno povećala oštećenja u mozgu. Proveli su puna četiri mjeseca u inkubatoru, uslijedile su brojne vježbe, a stručne prognoze govorile su da djeca neće preživjeti više od tri godine – kaže mama Đurđa. No, pokazalo se da su se neki liječnici ipak prevarili. Djeca su, uz veliku i brižnu ljubav roditelja i okoline, ne samo živa, nego i za svoje opće prilike dobro. Posebno se to može reći za Darka, koji govori, voli se šaliti, razgovarati, a posebno slušati radijske postaje, na kojima ima svoje omiljene voditelje. Blizanac Dražen doživio je teže oštećenje, te on, iako sve oko sebe razumije, ne može govoriti.
Ne mogu sami jesti
– Ne mogu se sami hraniti, a jedu isključivo kašaste pripravke, jer ne mogu žvakati meso i slično. Tu je i vođenje brige o higijeni i ostalom. Osim oštećenja mozga, oni su potpuno deformiranih kostiju i kralježnice, tako da ne mogu ni samostalno sjediti bez dodatnih učvršćivača na svojim kolicima – kažu roditelji Đurđa i Stjepan.
Naravno, mogli bi svoju djecu Boseci smjestiti u kakav dom, no o tome uopće ne razmišljaju. Kažu da će, dok god budu mogli, svojim blizancima omogućiti boravak u toplom roditeljskom domu. Uz njih, ta obitelj ipak je našla snage i ljubavi za još dvoje djece, koja su, srećom, zdrava; stariji sin Nenad i mlađi od ovih blizanaca je Danijel.
Uza svu požrtvovnost koju obitelj prolazi, ne traže od zajednice puno, zadovoljni su onime što dobiju i većinom se snalaze sami. No, muče ih neke nerazumljive birokratske prepreke. Naime, kako žive u Vučaku, spadaju pod ambulantu u Donjoj Stubici, no ona u Bedekovčini im je daleko bliža i jednostavnija za putovanje, posebno zimi. Stoga odlaze liječniku u Bedekovčinu, no nemaju pravo da liječnik dođe k njima u posjet, a također za dolazak Crvenog križa moraju prethodno hodočastiti od Bedekovčine do Donje Stubice s raznim potvrdama. Rješenje te birokratske zavrzlame doista je minimalno što država za njih može učiniti.
