Sve popularniji lijekovi za liječenje debljine, GLP-1 receptor agonisti, sve su traženija "roba" među Hrvatima. To i ne čudi, s obzirom na činjenicu da smo među najdebljim narodima Europske unije. A i na činjenicu da smo nerijetko skloni brzim rješenjima, uz minimalno ulaganje sustavnog truda, napora i samoodricanja. Tražeći prečace za postizanje optimalnog izgleda, što nerijetko podrazumijeva značajan gubitak kilograma, skloniji smo primjenjivati lijekove nego provesti dijetne restrikcije, redovito vježbati, više se kretati i kvalitetnije spavati.
No da poruka ne bi bilo pogrešno iščitana: trebamo li snažno oružje za borbu protiv debljine, koja je pandemijski zahvatila modernu civilizaciju? Trebamo. Imamo li takvo oružje? Imamo. Koristimo li ga na pravi način, "cum grano salis"? Ne koristimo. Gdje nastaje problem? U nekritičnoj i masovnoj primjeni molekula za koje se zaboravlja da nisu ni multivitamini, ni biljni pripravci "s blagotvornim učinkom na zdravlje", ni funkcionalni suplementi, nego su lijekovi. Lijekovi sa svojim strogo definiranim indikacijama, s ciljanim populacijama bolesnika, s ograničenjima i mjerama opreza, s mogućim nuspojavama, odnosno neželjenim učincima.
Kao i sa svakim postojećim lijekom/skupinom lijekova, tako i s lijekovima za liječenje debljine, postoji osoba koja ih treba i smije propisati. A to nije trener u teretani, to nije djelatnik/djelatnica u kozmetičkom salonu, to nije "life coach" u online savjetovalištu, niti je to "susjed koji je uz taj lijek odlično smršavio", već je to liječnik specijalist/subspecijalist, iza kojeg su godine studija medicine, medicinskog staža, godine specijalizacije i subspecijalizacije, svakodnevni klinički rad te ogromno kliničko, a nerijetko i znanstveno iskustvo. Katkad, naime, zaboravljamo da debljina – pogotovo ona viših stupnjeva te morbidna debljina – nije samo estetski problem prekomjernog masnog tkiva, već da je debljina izuzetno kompleksna, tvrdokorna, najčešće poligenska bolest koja zahvaća sve organe i organske sustave te rezultira višestrukim komplikacijama, pogodujući razvoju mnogih kroničnih bolesti i prijevremene smrtnosti. Pa tako i sve češće zaboravljamo i da bolesti liječe – liječnici.
Liječnici koji prilikom propisivanja određenog lijeka uzimaju u obzir individualne karakteristike svakog pojedinog bolesnika. Liječnici koji prije odabira bilo koje terapijske opcije provode detaljne analize, odnosno dijagnostičke postupke kako bi objektivizirali trenutačno stanje bolesnika i postavili jasnu indikaciju za uvođenje lijeka. Liječnici koji nizom postupaka na minimum svode mogućnost razvoja potencijalno opasnih nuspojava, odnosno neželjenih učinaka. Liječnici koji poznaju mehanizam djelovanja svakog pojedinog lijeka, moguće prepreke u njihovoj primjeni, najčešće nuspojave (i njihovu stratifikaciju), indikacije za njihovu primjenu. Liječnici koji su, na kraju krajeva, upoznati s dostupnošću ili nedostupnošću određenih lijekova na tržištu.
VEZANI ČLANCI:
Naime, zahvaljujući masovnoj pomami za čarobnim molekulama za liječenje debljine, te njihovoj nekritičnoj primjeni – nerijetko i da bi se samo "izgubio koji kilogram ili centimetar u struku prije ljetne sezone", cijela skupina najmoćnijih lijekova za liječenje debljine – GLP-1 receptor agonista – postala je teško dostupna onim bolesnicima kod kojih je njihova primjena zaista i indicirana. A to su pretilost uz indeks tjelesne mase veći od 30 (ili veći od 27 ako postoji dodatni metabolički rizični faktor poput dijabetesa, arterijske hipertenzije, dislipidemije, apneje u snu ili kardiovaskularne bolesti) i neadekvatno regulirana šećerna bolest tipa 2.
Odakle sada dijabetes u priči? Ne govorimo li mi ovdje o lijekovima za debljinu? Ironija jest da su ovi lijekovi primarno osmišljeni i inicijalno korišteni upravo za liječenje dijabetesa, odnosno šećerne bolesti tipa 2, a potom su neki od njih dobili i indikaciju za liječenje debljine. Pritom, od svih odobrenih i trenutačno u Republici Hrvatskoj dostupnih lijekova za liječenje debljine (i "samo debljine", a ne debljine u oboljelih od nereguliranog dijabetesa) postoji samo jedan. A to je liraglutid u (dnevnoj) dozi do 3,0 mg, pod nazivom Saxenda. Svi ostali trenutačno dostupni lijekovi iz ove skupine registrirani su isključivo za liječenje neregulirane šećerne bolesti tipa 2.
To su dulaglutid (u tjednim dozama od 1,5 mg, 3,0 mg te 4,5 mg pod nazivom Trulicity), semaglutid (u tjednoj dozi do 1,0 mg pod nazivom Ozempic – za supkutanu primjenu te u dnevnoj dozi od 3,0 mg, 7,0 mg te 14,0 mg pod nazivom Rybelsus – za oralnu primjenu), liraglutid (u dnevnoj dozi do 1,8 mg pod nazivom Victoza) te donedavno dostupan liksisenatid (u dnevnoj dozi do 20 mcg pod nazivom Lyxumia). A ovu šaroliku paletu lijekova uskoro će – po pitanju dostupnosti u Republici Hrvatskoj – nadajmo se, uskoro dopuniti i još dva dugo očekivana lijeka. Semaglutid u dozi od 2,4 mg (tjedna primjena) pod imenom Wegovy te potpuno nova vrsta lijeka – tzv. dvojni inkretin, odnosno dvojni agonist koji ne stimulira samo GLP1 receptore, već stimulira i GIP receptore, čime se postiže do sada neviđeno snažan učinak kako na smanjenje tjelesne mase tako i na smanjenje razine šećera u krvi, a kod određenih bolesnika može doći i do remisije dijabetesa. Lijek je tirzepatid, u tjednim dozama od 2,5 mg, 5,0 mg, 7,5 mg, 10,0 mg, 12,5 mg i 15,0 mg za supkutanu primjenu, a pod nazivom Mounjaro odobren je i za liječenje pretilosti i za liječenje šećerne bolesti tipa 2.
VEZANI ČLANCI:
Dakle, naš arsenal za borbu s pretilošću dodatno će se osnažiti, no tim više će biti potreban oprez s primjenom ovih lijekova, odnosno pažljivo praćenje bolesnika koji ih koriste. I to ne samo kako bi se monitorirala potrošnja u pravim indikacijama, nego i kako bi se minimizirala šansa od neželjenih učinaka/nuspojava. A nuspojava ima. Kao i kontraindikacija. Kao i mjera opreza prilikom propisivanja. Zapamtimo da svaki zlatnik ima svoje lice i naličje.
Srećom, kada govorimo o ovoj skupini lijekova, lice je svakako sjajnije: primjena ovih lijekova dovodi do smanjenja tjelesne mase, smanjenja kardiovaskularnog rizika i učestalosti kardiovaskularnih incidenata, smanjenja bubrežnog oštećenja, poboljšanja fertiliteta, smanjenja simptoma kod sindroma apneje u snu, poboljšanja jetrene funkcije, odnosno smanjenja stupnja steatoze jetre, povoljnog djelovanja na središnji živčani sustav... No postoji i naličje na kojem se zrcale gastrointestinalne nuspojave poput mučnine, povraćanja, nadutosti, opstipacije, proljeva, nepodnošenja određenih namirnica, nepodnošenja mirisa određene hrane. Postoje i određeni sigurnosni signali za neke pripadnike te skupine lijekova koji ukazuju na povećan rizik od razvoja pankreatitisa određenih karcinoma, poput medularnog karcinoma te karcinoma gušterače. Postoje i skupine bolesnika kod kojih se ovi lijekovi ne bi trebali propisivati, a to su bolesnici s kroničnim ili recidivirajućim pankreatitisom (upalom gušterače), bolesnici s endokrinim tumorima, bolesnici s teškom retinopatijom, bolesnici s teškom hipertrigliceridemijom, bolesnici s gastroparezom, bolesnici koji prekomjerno konzumiraju alkohol...
A da bismo znali spada li potencijalni kandidat za primjenu ovih lijekova u neku od navedenih skupina, potrebna je obrada. Liječnička obrada. Kao i redovito i pažljivo praćenje svakog bolesnika kojem se ovakva terapija propiše i uvede. Liječničko praćenje. Kao i zbrinjavanje nuspojava koje mogu zdravstveno ugroziti bolesnika. Liječničko zbrinjavanje (katkad čak i u bolničkim uvjetima). Stoga, vratimo medicinu liječnicima, vratimo lijekove u zdravstvene ustanove, a debljinu shvaćajmo kao ozbiljnu, kroničnu, kompleksnu bolest koja zahtijeva pažljiv, multidisciplinarni, kontinuirani pristup, uz individualiziran odabir terapijskih opcija.
FOTO Ovo su najduži mostovi u Hrvatskoj: Jedan je godinama vodio 'u nigdje', a drugi je naš najveći ponos
Najkraći opis našeg mentaliteta. I ovce i novce. Mi bi i žderali i bili lijepi. A onda quick fiks pa sve ispočetka.