Na europskim izborima poražene su stranke lijevog centra. Izuzeci su pirenejske države, a nešto manje uspjeha imale su stranke lijevog centra u Nizozemskoj, Švedskoj i Malti. Socijalisti španjolskog premijera Pedra Sáncheza dobili su 32,8 posto glasova i 20 mjesta (od 54) u Europarlamentu, a socijalisti portugalskog premijera Antónija Coste dobili su 33,4 posto glasova i 10 mjesta (od 21) u Europarlamentu. Socijalističke stranke u obje države dobile su više europarlamentarnih mjesta negoli su imale poslije izbora 2014.
Španjolski model
Za razliku od drugih europskih zemalja gdje su se pojavili desničarski ksenofobični pokreti, u Portugalu takvih pokreta sa snažnijim utjecajem nema. Istina, postoji novoosnovani nacionalistički pokret Dosta! (Chega!) na čelu s Andréom Venturom koji je bio član Socijaldemokratske stranke, ali nema uspjeha. U predizbornoj kampanji za euroizbore ključna tema nije bila suverenizam, populizam, migranti…, već je rasprava bila usredotočena na ekonomska pitanja, socijalni status, infrastrukture i ulaganja. Teme izbjeglica i sigurnosti gotovo nisu dotaknute. Nedavno je obilježena 45. godišnjica Revolucije karanfila kojom je u Portugalu svrgnuta desničarska diktatura, pa su sjećanja na ono stanje očito pridonijela da ga pokreti i stranke ne evociraju kao uspješno razdoblje. U Portugalu će se 9. listopada održati parlamentarni izbori, pa su ovi europski bili neka vrsta generalne probe za izbor novog parlamenta u Lisabonu.
Uspjeh socijalističkih stranaka na Pirenejskom poluotoku su i dašak nade za socijalističku i demokratsku obitelj u Europi. Pred krizom stranaka lijevog centra posebno u Njemačkoj i Francuskoj, Pedro Sánchez i António Costa zajedno s čelnikom nizozemskih laburista Fransom Timmermansom koji je i kandidat za predsjednika Europske komisije, predstavljaju mogućnost oživljavanja stranaka kojima je na prvom mjestu socijalna pravda. Jer, upravo su španjolski socijalisti na temi socijalne države osvojili birače. No, stranke ljevice ne smiju biti maksimalističke i tražiti nemoguće, već se približiti centru, a prije svega razumjeti srednji sloj.
Jedan je od razloga poraza ljevičarskog grčkog premijera Alexisa Tsiprasa na euroizborima, napisao je list Corriere della Sera, što se slikao na luksuznoj jahti dok ima nezaposlenih i osoba koje jedna preživljavaju iz mjeseca u mjesec, a zbog restriktivnih mjera koje je uveo bez obzira na to što je na referendumu koji je sazvao bilo izglasano suprotno. Ovo nije jedini slučaj ljevičara na jahtama. U Italiji tzv. elitnu ljevicu nazivaju i “komunisti s Rolexom”. Talijanska Demokratska stranka, nasljednica bivšeg KP-a, sada glasove dobiva, primjerice, u bogatoj buržoaskoj rimskoj četvrti Parioli, dok na periferiji glasove dobiva desnica. Zašto? Jer se čelnicima ljevice gotovo “gadi” otići na periferiju, dok čelnici desnice odlaze razgovarati s ljudima gradskih periferija.
– Pokazali smo Europi i svijetu da se može, Španjolska je pokazala kako ideje koje iznose progresivci mogu pobijediti totalitarističke, rasističke i desničarske – kazao je španjolski premijer i čelnik Socijalističke stranke Sánchez. Ima onih koji uspjeh socijalista u Španjolskoj već nazivaju “Sánchezovim čudom”, ali ne zaboravimo kako je tome pridonijela i desnica, odnosno Pučka stranka Mariana Rajoya koja je počinila nevjerojatan broj grešaka. Jer, u Portugalu je lijevi centar na vlasti od 2011. (najprije socijaldemokrati s Pedrom Manuelom Coelhom od 2011. do 2015., a od tada do danas premijer je socijalist António Luís Santos da Costa) i izvukao je zemlju iz krize.
Suprotna strategija
Portugalski predsjednik Marcelo Rebelo de Sousa poželio je Španjolskoj da nastavi “put kao velika demokracija, velika ekonomija, veliki susjed” i ne želeći se više od toga uplitati u unutarnje španjolske stvari dodao kako “ono što je dobro za Španjolsku, dobro je za Europu i Portugal”. Sánchez je premijer od polovice 2017., a 29. travnja ove godine njegova je stranka pobijedila na parlamentarnim izborima, što znači da su Španjolci bili zadovoljni njegovom vladom. Španjolski politolog Luis Arroyo kaže kako je Sánchez sada na europskim izborima ubrao plodove djelovanja njegove vlade usredotočene na promjenu u odnosu na protekle godine štednje. Proračunom za 2019. predvidio je povećanje minimalne plaće za 22 posto na 900 eura, povećavanje mirovine u odnosu na inflaciju, veće poreze za one s višim dohotkom i uvođenje poreza na bogatstvo. Za uvođenje tih mjera iskoristio je i ekonomski rast.
Taj španjolski državni proračun nazvan je “najljeviji u povijesti”. Ta strategija ide u suprotnom smjeru od politike štednje, pa je neki nazivaju i pirenejskim eurosocijalizmom. Španjolski i portugalski socijalisti pobjeđuju kada stranke lijevog centra u Europi gube pa bi ostale mogle slijediti primjer. Kada bi se u nekim državama, kao što su Francuska, Njemačka i Italija, više djelovalo na zaštiti socijalne države, možda bi se manje govorilo o migracijama.
Njemački su socijaldemokrati (SPD), ušavši u veliku koaliciju s demokršćanima (CDU), gotovo potpuno napustili politiku Willyja Brandta. Ostanak u velikoj koaliciji (Große Koalition) s CDU-om Angele Merkel sve je više smanjivao utjecaj socijaldemokrata, udaljavali su se od svojih izvornih vrijednosti i gubili na izborima. Društvene reforme koje je provela najprije koalicijska vlada socijaldemokrata i Zelenih na čelu s kancelarom Gerhardom Schröderom birači SPD-a nisu dobro prihvatili. Schröder je na izborima 2002. jedva pobijedio protiv Edmunda Stoibera (CDU/CSU), ali je uspio obnoviti koaliciju sa Zelenima. Nakon ekonomske krize i porasta nezaposlenih (da, i toga je bilo u Njemačkoj) Schröder je uveo paket liberalnih mjera nazvan “Agenda 2010” kojima je smanjio razinu socijalne države, a što je iritiralo birače SPD-a, ali i lijevu struju unutar stranke. Nakon poraza SPD-a na izborima u pokrajini Sjeverna Rajna-Vestfalija u svibnju 2005., Schröder je podnio ostavku i raspisani su prijevremeni izbori na kojima su pobijedili demokršćani (CDU/CSU) i počela je era Angele Merkel. Poslije je stvorena velika koalicija, ali je gubitkom svojeg izvornog načela o socijalnoj državi SPD izgubio i birače.
Pad talijanskih 5 zvijezda
Još gore od njemačkih prošli su francuski socijalisti. Nakon predsjednikovanja Françoisa Hollandea, francuska Socijalistička stranka krenula je nizbrdo i sada se na europskim izborima zaustavila na mizernih šest posto glasova. I na nju je utjecalo spuštanje razine socijalne zaštite. No, svijet se promijenio i morala su se mijenjati neka pravila, morali su se mijenjati neki parametri tzv. socijalne sigurnosti. Istodobno nisu nađeni drugi načini zaštite radnih i socijalnih prava, pa se rascjep između bogatih i manje bogatih povećavao.
Srednja klasa, koja drži jednu državu, počela je nestajati. Osiromašeni srednji sloj počeo je glasati za tzv. suverenističke stranke koje nude lažnu zaštitu radnicima najavama tipa “prvo moj narod” i zatvaranjem tržišta rada.
Na europskim izborima dosta je dobre rezultate ostvarila i talijanska Demokratska stranka (PD) dobivši 22,7 posto glasova i prestigavši Pokret 5 zvijezda (M5s) koji je dobio samo 17,1 posto. Prije samo godinu dana M5s je na parlamentarnim izborima dobio 32,7 posto glasova, a PD 18,8 posto, što je bio strahovit pad u odnosu na europske izbore 2014. kada su talijanski demokrati dobili 40,8 posto glasova. Nova društvena situacija nastala i pod utjecajem globalizacije tržišta dovela je do fluktuirajućih glasova. Nitko nije mogao pomisliti da će M5s sa 32 posto u manje od godinu dana pasti na 17 posto. PD na europskim izborima nije osvojio glasove zato što je ponudio nešto novoga, već zato što su birači ostali razočarani držanjem M5s na vlasti.
Ljevica ili, bolje kazati stranke lijevog centra, neće osvajati glasove ne budu li znali odgovoriti na nove društvene izazove, već se samo orijentirati na kritiziranje suverenista i populista.
Video: Zastupnik Davor Ivo Stier nezadovoljan rezultatima izbora
U Portugalu su do "revolucije" u drugoj polovini prošlog stoljeća vladali " fašisti. Fašisti nisu desničari, oni su fašisti koji imaju druge vrijednosti od desničara. Desničari su recimo konzervativci u Engleskoj, demokršćani u raznim državama. To su dva svijeta.