Ukrajina 24. kolovoza slavi 25 godina neovisnosti od Sovjetskog Saveza, no proslava će biti u znaku ne samo okupacije dijela zemlje nego i novih prijetnji iz Moskve. O tome za Večernji list govori Oleksandr Levčenko, ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj od 2010.
Putin tvrdi da su Rusi spriječili teroristički napad Ukrajine na Krim.
Ukrajinska vlada to je odmah demantirala. Takav je pokušaj nemoguć, bilo bi to glupo i protivno našoj politici prema Krimu. Ona je jasna: kako je ruski vojnik bez ispaljenog metka tamo ušao, tako će i izaći. Za Krim se ne planiraju nikakve borbe. Postoje posebne međunarodne sankcije vezane uz Krim, ekonomski pritisak koji ide na službenu Moskvu, politički pritisak. Faktično, to je nepriznavanje Krima kao dijela Ruske Federacije, to je i odluka Opće skupštine Ujedinjenih naroda, izjave čelnih političara Europe i onih izvan Europe. Prema međunarodnom pravu, Krim pripada Ukrajini.
Ukrajina ne razmišlja o vojnim rješenjima kako bi vratila Krim?
Vojno rješenje nikad nije uzimano u obzir, nego samo diplomacija, politika, međunarodno pravo. To je naša službena politika, to uvijek govori naš predsjednik koji je i zapovjednik oružanih snaga. Ova provokacija ide na ruku samo Rusiji, Rusija ju je i pripremila. Podsjeća to na 1940. kad je Sovjetski Savez optužio Finsku da ga je napala pa je to iskoristio kao povod za veliki rat protiv Finske. Drugog objašnjenja ne vidimo. Osim toga, uspjeh pregovora je u interesu Ukrajine. Je li to interes Rusije? Ne, Rusija ne želi rješavati pitanje Donbasa, ne želi riješiti to mirnom reintegracijom. Ovako, svaki dan su neke provokacije, svaki dan se ubijaju vojnici. Od sporazuma u Minsku u veljači 2015. Ukrajina je izgubila tisuću vojnika. U Donbasu je raspoređeno više od 700 neprijateljskih tenkova, to je više nego što imaju zajedno Velika Britanija i Njemačka.
Čiji su to tenkovi?
To su ruski tenkovi. Odakle u Donbasu više od 1300 oklopnih vozila, 700 artiljerijskih sustava, 300 najmodernijih raketnih sustava? Koji je cilj gomilanja tolikog oružja? Sigurno nije donijeti mir. U Doneckoj regiji je 1. ruski armijski korpus, u Luhansku 2., tu su ruski generali, ruski vojnici, a uz njih tu su takozvani dobrovoljci, opet iz Rusije, pa i lokalni kolaboranti. Sve zajedno sedam tisuća ruskih profesionalnih vojnika i 35 tisuća bojovnika iz Rusije i Donbasa.
Mislite li da Putinu uopće nije u interesu pregovarati o mirnom povratku Donbasa Ukrajini?
Po provokacijama na Krimu vidimo da Rusiji pregovori nisu cilj.
Pregovori u tzv. normandijskom formatu padaju u vodu? Putin je rekao da to sad, nakon krimskog incidenta, ne dolazi u obzir.
To je velika opasnost, znači da se priprema za nešto drugo. Prije dvije godine, točno na Dan neovisnosti Ukrajine 24. kolovoza, oni su udarili, četiri su brigade ušle na teritorij Ukrajine kopnom. Kolovoz je još Sovjetski Savez koristio za napade. Počeli su graditi Berlinski zid u kolovozu 1961., napad na Čehoslovačku bio je u kolovozu 1968., u kolovozu 2008. napadnuta je Gruzija, a sad je u kolovozu počelo i zaoštravanje na Krimu. Zašto? Zato što su svjetski političari sad ili na odmoru ili u predizbornoj kampanji.
Bilo je špekulacija da Putin priprema napad na Ukrajinu, da kani ostvariti stari plan i povezati kopnom Krim s Rusijom preko Mariupolja?
Na sjever Krima dovukao je golemu vojsku, 24 tisuće vojnika, a na cijelom Krimu ih je 40 tisuća. Tako Rusija demonstrira spremnost za napad, a ne za obranu. U Donbas još dovlači oružje, svaki dan dolaze kolone vojne tehnike. Nešto se priprema. Velika je opasnost da se konflikt proširi i zato je ukrajinski predsjednik i vrhovni zapovjednik vojske Petro Porošenko zapovjedio podizanje spremnosti. Izmišljeni incidenti, niske provokacije govore da službena Moskva ne igra čistu igru i ne želi da se mirno riješi pitanje Donbasa. Jer poslije Donbasa slijedi mirna reintegracija Krima. Sve zajedno, Putin koristi politiku zaoštravanja kako bi izbjegao da pregovori dođu na pitanje Krima. No, koristi to i za unutarnjopolitičke svrhe, jer izbori za parlament su 18. rujna. To je stari trik kada izmišljotine o „vanjskoj opasnosti“ služe ujedinjavanju elektorata oko vođe, a i odvraćanju pozornosti naroda od stvarnih unutarnjih problema.
Donald Trump je upravo razriješio šefa svoje kampanje Paula Manaforta jer ga sumnjiče da je pokupio milijune na crno od bivšeg ukrajinskog predsjednika Janukoviča.
To govori i o tome zašto se u Ukrajini dogodila Revolucija dostojanstva na Majdanu. Podigli su se i zato što Janukovič nije potpisao sporazum s EU, ali i zbog korupcije. U društvu je bila visoka razina korupcije koja nije prihvatljiva za jednu europsku zemlju, koja je kočila razvoj ekonomije i društva. Ljudi su na Majdanu izgubili život kako bi spriječili takve crne blagajne. Nadam se da Ukrajina sad pokazuje drukčije lice, jer je jasno da je korupcija uz vanjskog neprijatelja najopasniji neprijatelj Ukrajine.
Objava elektroničkih imovinskih kartica dužnosnika u Ukrajini nije provedena kako valja, sumnja se da je to učinjeno namjerno.
To je naša obveza prema Europi. Nije sabotirano, ali nije ušlo u predviđeni termin, reagirali su i premijer i predsjednik parlamenta da se riješe tehnički problemi. To je politička volja aktualne vlasti. Mislim da će to biti riješeno do sredine rujna.
Kako biste ocijenili stupanj slobode medija u Ukrajini? Novinarima se svašta događa, ima i ubojstava...
Ovaj posljednji slučaj ubojstva novinara Pavla Šeremeta podsjeća na ubojstvo Ive Pukanića. To je drsko ubojstvo i istraga je vrlo intenzivna i opsežna, uključeni su i strani eksperti. Primijetit ću da je poginuli Pavlo Šeremet donedavno radio u Rusiji pa se preselio u Ukrajinu, tako da se istražuje i mogući ruski trag. Sloboda riječi u Ukrajini postoji, novinari ne ovise o vlasti i ne boje se kritizirati. Pokazuju to i rejtinzi Ukrajine na ljestvici slobode medija. Predsjednik Janukovič nastojao im je nametnuti svoju kontrolu, ali tome je stala na kraj Revolucija dostojanstva.
Ukrajina je jako gospodarski pala nakon početka rata, no pad je zaustavljen.
Aneksija Krima, koji je veći od Makedonije, okupacija Donbasa, to je jako utjecalo na razvoj. Kad je krenuo u te akcije, Putin je sigurno računao na gospodarski slom. Godina 2014. bila je teška, u ratu nitko ne raste, no ekonomija se konsolidirala i na kraju 2015. zabilježen je mali rast, ali važan. Kad bi se Donbas brzo reintegrirao prema sporazumu iz Minska, te bi brojke bile veće. Ukrajina se brine i o 1,7 milijuna prognanih ljudi s Krima i iz Donbasa.
Što vam se najviše sviđa u Zagrebu i Hrvatskoj?
Zagreb je grad po mjeri čovjeka, pruža puno veći komfor od grada s tri milijuna stanovnika. Hrvati su po mentalitetu, narodnoj nošnji i glazbi bliski Ukrajincima. Najbliža nam je sjeverozapadna Hrvatska, a po mentalitetu Slavonija. A kako smo čvrsti ikavci, po tome bi nam najbliža bila Dalmacija. Inače – i mi u Ukrajini imamo Brod, Vinkovce, Šibenik, Mandre, kao vi na Pagu, što znači putovanje. Imamo i Ščedro, što na ukrajinskom znači od sveg srca. Kad su Slaveni došli na obale Jadrana, donijeli su i svoje nazive. Jedan od njih je i Kijevo, najstariji slavenski grad. Kijevo postoji u svim slavenskim zemljama kao spomen na zajedničko porijeklo. Volim dalmatinske klape, ali i slavonske tambure i pjesmu, koja je malo veselija. Život vas ponekad malo rastuži i onda mi je blizak optimizam u slavonskim pjesmama. Možda sam u nekom prethodnom životu bio Slavonac.
Jeste li zavoljeli neko naše jelo?
Hrvatska kuhinja je izvrsna i bogata, i u unutrašnjosti zemlje i u Dalmaciji. Volim ćevape i pljeskavice, ali i tradicionalna jela od ribe. I svaka čast hrvatskim vinima.
Kako komentirate uspjeh hrvatskih sportaša na Olimpijskim igrama?
Iskreno čestitam svim Hrvatima na fantastičnom, fenomenalnom uspjehu!
>>Končevski: Razočarao me SDP-ov nerad i spremnost da od ljevice pobjegne u zagrljaj kapitalistima
Pali ste na slatka obecanja Merkelice i birokrata i EU a oni nece stati ispred ruskih tenkova.... Jacenjuk i Timosenkica su njihova potrkala... Prije koliko godina su bila kojekkava lijecenja po Njemackoj ? Tko je organizirao Majdan ? I zasto ? meni vas ni najmanje nije zao.