Godine globalizacije dovele su do otuđenja čovjeka. Koliko god masovni mediji i društvene mreže ostavljali dojam da se čovjek sve više povezuje i da je zajedništvo sve veće, istina je suprotna. Ljudi su sve usamljeniji, a globalna kretanja sve više utječu na njihov osobni život.
Osobito je to postalo evidentno zbog klimatskih promjena i rata u Ukrajini. Globalni poremećaj u energetici doveo je do globalnog poremećaja u opskrbi cijelog robnog sustava, recesije i urušavanja niza gospodarstava u svijetu, a u nekim dijelovima svijeta i gladi. Nemogućnost isporuka ukrajinskih žitarica i ruskih energenata posebno je pogodila najsiromašnije zemlje koje nemaju mogućnost proizvodnje hrane i energenata i ne mogu ih nadomjestiti u svojim nerazvijenim društvima, što dovodi do velikih socijalnih problema.
Dio tih problema prelio se i na Hrvatsku. Sve što pogađa većinu zemalja Europske unije i svijeta općenito pogađa i Hrvatsku i krhko hrvatsko gospodarstvo koje je ionako previše ovisno o turizmu. Očekuje se smanjenje ponude radnih mjesta te povećanje cijena i nestašica hrane i energenata.
U svjetlu toga Hrvati se vrlo često odlučuju da sami nešto učine za svoju budućnost. Ljudi se tako sve više okreću samostalnoj proizvodnji hrane i životu na selu, a isto tako i samostalnoj proizvodnji energenata. Ispočetka to čine prvenstveno vodeći računa o svojim potrebama, a u daljnjem razvoju takve vrste aktivnosti vjerojatno će razmišljati i o prodaji energenata tržištu.
Imamo različite načine uzgoja hrane, od razvijenih OPG-ova do uzgoja na posve malim parcelama, gdje ljudi uz određenu dozu rekreacije potpomažu kućni budžet.
Po pitanju proizvodnje energenata, također postoje različiti načini, od postavljanja solarnih panela na krovove obiteljskih kuća i skupljanja biomase do mogućeg udruživanja radi gradnje malih hidroelektrana za koje, doduše, tek treba stvoriti zakonske preduvjete.
Koliko će si ljudi u tome pomoći i koliko su to dobra rješenja, tek će se vidjeti, ali očito je da sve više shvaćamo kako nije dobro prepustiti svoj život i život svoje obitelji globalnom tržištu, nego treba razmišljati o tome što sami možemo učiniti da bi nam sutra bilo lakše.
