Prije tri godine na mađarskim parlamentarnim izborima Jobbik - Pokret za bolju Mađarsku (mađ. Jobbik Magyarországért Mozgalom) osvojio je tada iznenađujućih 21 posto glasova, a nekoliko tjedana kasnije i 15 posto glasova na izborima za Europski parlament, čime je postao druga politička snaga u Mađarskoj. Tada je to za većinu europske javnosti bilo veliko iznenađenje jer se radi o desnoj populističkoj stranci čiji su stavovi u dijelu javnosti percipirani kao ekstremno desni i radikalno nacionalistički. Iz današnje perspektive, čini se da je Jobbik zapravo bio preteča strankama koje diljem Europske unije igraju vrlo važnu ulogu na političkoj sceni, poput Alternative za Njemačku (AfD), francuske Nacionalne fronte Marine Le Pen ili nizozemske Stranke za slobodu Geerta Wildersa. O usponu takozvanih populističkih stranaka, ali i budućnosti Europske unije, stanju u zemljama u okruženju te novim preslaganjima na političkoj karti svijeta, razgovarali smo s Gaborom Vonom, predsjednikom Jobbika, koji je ovih dana započeo kampanju za parlamentarne izbore koji će se u Mađarskoj održati iduće godine.
Ovih dana Mađarska je donijela zakon o obvezi boravka tražitelja azila u kampovima na granici sa Srbijom, koje su mnogi ocijenili kao nehumane logore. Jesu li migranti zaista najveći problem u Mađarskoj i koji je vaš stav o takvoj politici premijera Viktora Orbana?
Da ste me to pitali prije godinu i pol, rekao bih vam da su migranti glavni problem ne samo Mađarske nego i cijele Europe. Danas to nije tako, iako se s politikom premijera Orbana o zaštiti mađarske granice i ogradi na granici slažem. No, to je jedina stvar u kojoj se Jobbik i aktualna vlast slažu. U svemu ostalom razlike su goleme, problemi koji muče Mađare puno su veći i dublji od problema migranata, a njih premijer Orban koristi samo kao dimnu zavjesu kojom miče pozornost s pravih problema u državi.
Prema vašem odgovoru jasno je da i dalje nema približavanja između Fidesza i Jobbika, a uoči nadolazećih izbora ankete pokazuju da je Jobbik i dalje druga snaga u zemlji, dok Orban uživa potporu gotovo polovice birača.
Jobbik je i dalje najsnažnija Orbanova oporba i na tom se polju ništa neće promijeniti, barem do izbora dok ne preuzmemo vlast. Ankete koje spominjete provode uglavnom agencije i mediji koji su u službi vladajućih i koji ih koriste u svoje predizborne svrhe. I mi, naravno, provodimo ankete i prema našim procjenama trenutačno imamo potporu između 20 i 25 posto stanovnika, što ćemo svojim radom i obilaskom građana na terenu pokušati dodatno povećati. Kao što sam prije naglasio, Orbanova vlada ne bavi se pravim problemima građana, već prema mađarskoj i europskoj javnosti u prvi plan stavlja situaciju s migrantima i skreće pozornost sa svakodnevnih problema.
Koji su to onda problemi koji muče Mađare i kako ih Jobbik misli riješiti?
Posljednje istraživanje provedeno među građanima pokazalo je da Mađare, a vjerujem da je slična situacija i u Hrvatskoj, prije svega brinu svakodnevni životni problemi. Kod nas su to prije svega niske plaće, puno niže nego u ostalim zemljama Europske unije, pa građani jedva preživljavaju. Kako bismo riješili taj problem, koji ne brine samo Mađarsku nego i cijelu Srednju Europu, ovih tjedana pokrenuli smo europsku građansku inicijativu uz sudjelovanje predstavnika osam zemalja, među njima i Hrvatske, pod imenom “Wage Union – Unija plaća”. Naš je cilj da načelo “Jednaka plaća za jednak rad” podnosimo Europskoj komisiji i postignemo da se taj princip dodaje uz temeljna načela Europske unije. Tu je, nakon plaća, gorući problem i onih građana koji su zbog nepovoljnih kredita i tečajnih razlika ostali bez svojih domova ili ne mogu bankama plaćati rate kredita. Na koncu, zabrinjava nas i odlazak velikog broja mladih ljudi iz zemlje. Radi se o desecima tisuća mladih, radno sposobnih osoba koje svakodnevno napuštaju Mađarsku. Situacija je već poprimila razmjere tragedije i ako se to ne zaustavi imat ćemo velikih problema. Uza sve to, korupcija je, pogotovo korupcija vladajućih, tolika da je umjesto pojave u sustavu, postala način funkcioniranja sustava.
No to nije specifično za Mađarsku, korupcije ima svuda u svijetu.
Da, ali kada bi se radila objektivna analiza stanja korupcije u pojedinim državama Europske unije, Mađarska bi zauzela prvo, drugo i treće mjesto. Viktor Orban je uspio, s obzirom na nedostatak kritike i kontrole, uspostaviti sustav koji se temelji na korupciji i bez korupcije više i ne funkcionira. Danas je u Mađarskoj postalo pravilo da se sve rješava uz pomoć veza i ljudi su navikli da je to normalno i da drukčije ne ide. To je ono što moramo hitno promijeniti i to je prvi cilj koji Jobbik želi postići.
Prije tri godine bili ste svojevrsna avangarda na europskoj političkoj sceni, danas su pak populističke stranke važan politički faktor diljem Europske unije, od Nizozemske i Francuske do Njemačke. Kako to tumačite?
Prije svega treba naglasiti da podjela na ljevicu i desnicu, koju propagiraju stare političke opcije ili stranke ako hoćete, više nema nikakva smisla. Ljevica i desnica koje se danas još iz tih krugova potencira vuku korijene iz 20. pa čak i iz 19. stoljeća, a svijet se od tada ideološki, gospodarski i društveno drastično promijenio. Građani su polako počeli shvaćati da im neke druge političke stranke nude rješenja za probleme koji su zaista aktualni. To nije samo Jobbik, već i druge stranke koje ste spomenuli. No treba pogledati još jednu bitnu stvar. Navedene političke opcije često se percipira kao desničarske, a pogledate li recimo jačanje pokreta Pet zvjezdica u Italiji, Syrize u Grčkoj ili Podemosa u Španjolskoj, koje mediji i stare strukture karakteriziraju kao ekstremno lijeve, maknemo li ideološki faktor iz njihovih programa, vidjet ćete da su u rješenjima koje nude vrlo slične onima s desnog krila. Jobbik u Mađarskoj pokušava ukazivati na tu nužnu promjenu starih političkih podjela i nastojimo se pozicionirati kao narodna stranka, s konkretnim rješenjima za svakodnevne probleme običnog čovjeka. Takav rasplet događaja diljem Europe, naravno, ne odgovara velikim i po starom principu pozicioniranim strankama koje onda svoje pokušaje obračuna s nama odmah temelje na ideološkim problemima i razlikama.
Britanci su nedavno Brexitom pokazali da više ne žele biti dio ujedinjene Europe. Kako će to utjecati na budućnost EU i je li Europa na svojevrsnoj prekretnici?
Europa je sigurno na prekretnici i događaji poput Brexita pokazali su da stara paradigma na kojoj je Europska unija utemeljena više ne funkcionira i da se mora mijenjati. To je upravo ono što sam rekao ranije, temelji postavljeni u 19. i 20. stoljeću više ne drže vodu. Vremena su se promijenila. Što se pak tiče same organizacije Europske unije, smatram da su moguća tri scenarija. Jedan je ostanak današnjeg oblika EU u kojem će se onda morati preispitati međusobni odnosi i utvrditi novi kako bi zajednica postala jača i efikasnija. Drugi scenarij je EU u više brzina koji se sve češće spominje, i tu bi Mađarska bila u toj nekoj sporijoj brzini, što nama nikako ne odgovara. Treća je opcija raspad Unije kakvu danas poznajemo. No, u sva tri scenarija vrlo je bitno da se države u okruženju, pri čemu mislim i na Hrvatsku, puno snažnije povežu.
Što pod time konkretno mislite?
Mislim da su države Višegradske skupine, pa uz njih i Hrvatska i ostale države središnje i jugoistočne Europe, premalo povezane zajedničkim stavovima i interesima. Moramo puno bolje, snažnije i jedinstvenije surađivati i nastupati, bez obzira na bilo koji od scenarija budućnosti EU. Geografski smo, gospodarski, pa ako hoćete i mentalno puno bliži jedni drugima nego što smo trenutačno povezani i to se mora promijeniti. Bitno je stvoriti jednu “zajednicu” koja će zajednički djelovati unutar EU po različitim pitanjima, od gospodarskih do socijalnih. Naša inicijativa o uniji plaća koju sam spomenuo također ima takvu projekciju: u Estoniji, Letoniji, Poljskoj, Slovačkoj, Hrvatskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj smo već i pronašli partnere, nadamo se da ćemo ih uspjeti pronaći i u drugim državama u regiji.
Mađarski premijer Orban često se prema van predstavlja kao veliki kritičar Bruxellesa, ali i kao svojevrsna spona EU i Rusije, pri čemu ne skriva svoje simpatije prema Vladimiru Putinu. Kakav je vaš stav o tom pitanju, Zapad ili Istok?
Mađarska je članica Europske unije i NATO-a i za mene i za moju stranku nema nikakve dvojbe oko izbora između Zapada i Rusije. Naravno, u zajedničkom je interesu da se s Rusijom uspostave normalni odnosi i da se postigne dijalog o svim ključnim pitanjima s Putinom. Između agresivnih rješenja i dijaloga, uvijek biram dijalog. S druge strane, Bruxelles bi se prvi trebao zapitati zašto dio građana simpatizira Putina i smatraju li oni da birokracija u tom gradu radi dobro svoj posao za njih. Moje je mišljenje da ne radi i zato pozivam na promjene. Mislim da je povezanost ruskog naroda s Vladimirom Putinom i njegovim potezima puno veća i bolja nego povezanost građana Europske unije s odlukama birokratskog vrha u Bruxellesu.
Zabrinjava li vas stanje u regiji, točnije zaoštravanje odnosa unutar Bosne i Hercegovine, Kosova, Makedonije?
I vi i ja jako dobro znamo kakva je situacija na Balkanu već stoljećima, tu mnoge stvari kroz povijest nisu okončane i to je jednostavno tako. Mi Mađari smo toga svjesni i s time živimo generacijama. Naravno da pratimo situaciju u susjedstvu i jasno je da se, osim domaćih faktora, u posljednje vrijeme pojačano vidi utjecaj velikih sila koje imaju svoje interese. Prije svega Njemačka, Rusija, Turska i Sjedinjene Američke Države. To je također jedan od razloga zbog kojeg sam spomenuo nužnost snažnijeg povezivanja naših država u okruženju kako bismo imali snažniju poziciju i na tom polju.
Spomenuli ste Tursku. Kakav je vaš stav o događajima u toj zemlji i odnosu Europe i Ankare, pogotovo nakon radikalizacije u istupima predsjednika Erdoğana?
Prije pet godina odgovorio bih vam da Turska ide u odličnom smjeru. Poruke mira, ekonomskog razvoja i želje za suradnjom tada su dolazile iz Ankare svakodnevno, pogotovo djelovanjem bivšeg ministra vanjskih poslova, kasnijeg premijera Davutoglua. Danas je situacija potpuno drukčija, no i dalje mislim da Tursku treba promatrati kroz prizmu snažne sile koja se pozicionira na novoj političkoj karti svijeta. I ono što smatram vrlo važnim – odnos EU i Turske ne smije se svesti na međusobno “šamaranje” i kažnjavanje. Mislim da su dobri odnosi između Turske i Europe svima u interesu. To je dugotrajni cilj koji ne može ovisiti o trenutačnim političkim kursevima.
Često govorite o nužnosti dobrih odnosa Hrvatske i Mađarske. Posljednjih godinu dana između dviju država podignuta je žičana ograda, koja posebno smeta ljudima s obje strane koji žive uz granicu. Mislite li da je sazrelo vrijeme da se ograda makne?
Hrvatska i Mađarska prijateljske su države koje moraju i mogu još bolje surađivati. Nije tajna da i s jedne i s druge strane granice postoje simpatije za drugu stranu, i ja Hrvatsku i Mađarsku vidim kao snažne i čvrste saveznike. Što se žice tiče, svjestan sam da ona nije lijep prizor, no moramo biti svjesni toga da problem migranata, iako ga trenutačno nema, nije riješen do kraja i nitko ne može jamčiti da se za neko vrijeme ponovo neće pojaviti rijeke ljudi koji će htjeti ilegalno ući u Mađarsku ili Hrvatsku.
Odnose je malo pokvario i slučaj Ina - MOL?
Kao član vanjskopolitičke komisije mađarskog parlamenta, dobro sam upućen u situaciju i sudjelovao sam u razgovorima s nekim predstavnicima hrvatske strane. Svjestan sam složenosti situacije i interesa obje strane. Problemi između Ine i MOL-a moraju biti riješeni na zadovoljstvo obiju strana i zbog tog pitanja ne smiju trpjeti i biti dovedeni u pitanje prijateljski i dobrosusjedski odnosi Hrvatske i Mađarske. To nije vrijedno toga.
U Hrvatskoj su nedavno održani parlamentarni izbori, u Mađarskoj se oni održavaju iduće godine. Surađujete li s kojom političkom strankom u Hrvatskoj i kakvi su općenito odnosi Jobbika i hrvatske političke scene?
Izbore smo pratili sa zanimanjem i mogu reći da u službenim kontaktima uvijek dobro surađujemo sa strankom koja je na vlasti u vašoj zemlji, pogotovo što se tiče odnosa prema mađarskoj nacionalnoj manjini u Hrvatskoj. Konkretnih kontakata sada imamo s novoosnovanom strankom Generacija obnove (GO) čije čelnike i osobno poznajem i s kojima planiramo i eventualnu buduću suradnju na nekim projektima koji bi mogli biti interesantni i jednoj i drugoj strani. Oni surađuju u građanskom odboru naše inicijative “Wage Union – Unija plaća”.
Kakav je status Hrvata u Mađarskoj?
Jobbik je uvijek priznavao i podupirao pojedinačna i kolektivna prava narodnih manjina u Mađarskoj. Naš je cilj da narodne manjine, među njima i Hrvati u Mađarskoj, imaju takva prava, da Mađarsku zaista mogu osjećati svojom domovinom, a u isto vrijeme da pokažemo dobar primjer onim susjednim državama koje ista prava odbiju tamošnjim Mađarima. Ponosim se da smo kao dio Jobbikova rada u naseljima gdje je pripadnika manjina iznad 20 posto osigurali mogućnost obavljanja poslova na materinskom jeziku, a gdje ih je više od 10 posto moguće je postaviti dvojezične ploče.
Ovih dana ulazite i službeno u kampanju, planirate obići gotovo cijelu Mađarsku i Mađare izvan domovine. Što Gabor Vona radi kad nije u političkoj “akciji”?
Politika je ekstremni sport pa nemam gotovo uopće vremena za neki hobi ili bavljenje sportom. Svaki slobodan trenutak posvećujem supruzi i djetetu ili pak čitam. Kao povjesničara me posebno zanimaju povijesne knjige i teološke teme kojima se posvećujem kad ulovim malo vremena. Nekad sam igrao nogomet i boksao, sada tek povremeno stignem do teretane. Za ekstremni sport poput politike ipak moram biti u formi.
>> Momentum mladih rušit će Orbána s vlasti u Mađarskoj
>> Orbán uvodi 'zaštitne logore' za migrante
Pravi mali demagog ! Članovi Jobbik-a napuštaju stranku jer Vóna radi na sklapanju koalicije sa ljevicom u nadi pobjede na izborima u 2018.