U vrijeme kada su mobiteli, laptopi, računala i druge tehnološke novotarije postali dio naše svakodnevice, Marica Nikolić, inače stopostotni invalid, i njezina 13-godišnja kći Radojka žive u ruševnoj kući u Borovu bez struje, vode i kupaonice.
Kucala na mnoga vrata
– Kucala sam na nebrojena vrata, slala pisma, molila, ali bez rezultata. Nitko ništa nije učinio da nam se pomogne kako bismo normalno živjeli. Nije mi zbog mene nego želim kćeri osigurati koliko-toliko normalan život – priča samohrana majka koja zajedno s kćeri preživljava od socijalne skrbi i dječjeg dodatka.
Kuća u kojoj žive nije njihova, tu smješteni više od deset godina. Ruševni životni prostor od vremena se počeo urušavati tako da krov prokišnjava, dotrajali drveni prozori ne zadržavaju vjetar, a dijelovi stropa se povremeno odlome.
– Sreća je što nikada nije palo ništa na nas. Strah me je da se ne uruši nešto na kćerku jer ne znam što bih onda – dodaje Marica, napominjući da joj iz Općine Borovo nikada nisu pomogli iako znaju u kakvim uvjetima žive.
Pisala je i u brojna ministarstva, no nije pomoglo.
– Zamolbu za stambeno zbrinjavanje predala sam još 2004. u Regionalni ured Vukovar. Jednom su nam nudili neku kuću u Vukovaru, ali bez prozora i vrata. Boli me što znam da praznih stanova ima mnogo, a da nas dvije moramo živjeti u ovakvim uvjetima. Ne tražim ništa posebno niti bilo kakav novac. Molim samo za nekakav mali stan, da je suh i da ima kupaonicu i toplu vodu, a ne da mi danas moramo grijati vodu i kupati se u koritu – kaže Marica.
Kći joj Radojka prinuđena je učiti pod svijećama, ali unatoč tome ispunjava svoje obveze i vrlo dobar je učenik. Najveća joj je želja, kaže, da dobiju suh stan i da imaju kupaonicu.
Javit će se obitelji
– Ne nedostaje mi toliko televizor. Najviše bih voljela da imamo perilicu rublja – da ga ne moramo više ručno prati – kaže simpatična djevojka, koja redovito pomaže majci u kućanskim poslovima budući da se Marica teško kreće jer je nedavno operirala kralježnicu.
Iz vukovarskog regionalnog Ureda za područja posebne državne skrbi zamolili su nas telefonski broj kako bi mogli kontaktirati obitelj te najavili da će izvidjeti mogućnosti da se majku i kćer zbrine. Napominju i da se trenutačno najviše radi na rješavanju stambenih pitanja starih nositelja stanarskih prava.
A gdje je Radojkin otac? Neka plaća alimentaciju.