Dvoipolgodišnja djevojčica Nikoll preminula je od posljedica zlostavljanja i premlaćivanja na Uskrs u Klaićevoj bolnici u Zagrebu. Njezini su roditelji uhićeni jer je utvrđeno da su je mjesecima zlostavljali i zanemarivali. Slučaj je šokirao cijelu Hrvatsku, a sada se o svemu oglasila i optužena majka.
Majka je jučer puštena iz istražnog zatvora na slobodu, a za Dnevnik Nove TV ispričala je što se dogodilo 31. ožujka u njihovu domu.
- Najmanja djevojčica, mislim manja, i ova, mislim, preminula moja mala, igrale su se i naletjele su na jedan autičak. Njih dvije su se igrale i ta moja, preminula malena, i jednostavno nije se mogla zaustaviti i malena ova do nje se zabila u nju i ona je pala i udarila glavom u zid. I to je bilo to. Ja sam onda uzela nju u ruke i istrčala van, kazala je te dodala kako je policiji priznala krivicu.
- Ja sam, kad su me prvi dan ispitali, prvu noć sam, ja sam rekla da ja nisam ništa napravila, da nisam kriva, da nisam joj ništa napravila. Sutradan su oni meni došli reći da ja nešto kažem, bilo što. Da sam izmislila priču, da sam ja nju stavila na stolicu i da sam je udarila glavom o zid. Eto tako. Da ne bi danas, sutra moja mala ova koja se igrala s njom, da ne bi nju danas sutra zvali ubojicom, kazala je te potvrdila kako je policiji rekla da je udarala glavom djevojčice o zid.
Kako kaže, svjesna je da nema dokaza. - Ali ja pribavljam sve dokaze, ističe dodajući kako je njezino priznanje iznuđeno.
- Pod pritiskom sam morala priznati. Oni su mi rekli da ću ja dobiti 20, 30 godina zatvora i da će mi donijeti djecu u posjet, a ja kad sam čula da će mi donijeti djecu u posjet, ja sam bilo što izmislila, navodi.
VIDEO Pogreb djevojčice Nikoll na gradskom groblju u Novoj Gradiški
S obzirom na to da u policijskom izvješću stoji kako je djevojčica imala hematom na glavi, čelu i obje noge, njezina majka navodi kako je to od njezinog oca.
- On je nju tukao i maltretirao kao što je i mene. I svu djecu, kazala je dodajući kako ga nije mogla prijaviti.
- Nisam mogla, nisam smjela prijaviti. Jer dana, kada su nam zvali da naša mala se vrati iz udomiteljske obitelji kući, oni su meni rekli još jedan ispad, još jedna rastava da će, ne da će nam uzeti samo tu malenu iz udomiteljske obitelji, što je bila, nego da će nam oduzeti svo troje djece, rekla je za Novu TV.
Na pitanje je li ubila svoju djevojčicu, optužena majka kazala je: "Ne, nikad, ni ne pomišljam na to niti sam ikad niti jedno dijete ne želim". Smatra kako je za smrt odgovoran njezin suprug te navodi kako će se to dokazati.
- Ja sebe smatram odgovornom i savjesnom i čistom majkom i to zna cijeli svijet, rekla je. Na grob svoje kćeri, kako kaže, još uvijek nije otišla jer čeka da njezin otac organizira prijevoz. Što se tiče udaranja svoje kćeri, kaže da ju je jednom ošamarila te je udarila šibom.
- Pa i ja sam kao dijete dobila jedan šamar ili šibu, ali nikad nisam bila zlostavljana, tvrdi te kao razlog navodi to što je Nikoll bila agresivna prema drugoj djevojčici.
- To je bilo nesvjesno, to nije bilo, to je bilo u brzopletom, ali nikad nisam bila nasilna, nikad u životu. Nikad, nikad, nikad, dodaje. Osvrnula se i na izjave da je djevojčici masnice prekrivala šminkom. Tvrdi kako to nije činila.
- Ja sam nju šminkala zato što se ona voljela šminkati. Kad god sam se ja šminkala, šminkala sam i nju i ovu manju djevojčicu. Jer, udomitelji znaju, da se ona voli lakirati i šminkati. Ona se voljela šminkati, ja to njoj nisam u početku branila. Jer htjela sam da se ona navikne na nas kao obitelj. Nisam joj htjela ništa braniti. Ja sam njoj davala štogod, samo da se dijete navikne, kazala je.
Nikoll je, kako majka nabraja, imala ozljede po rukama, nogama i leđima, "tamo gdje se ne vidi". Na pitanje tko joj je napravio te ozljede odgovara: "Ja sigurno nisam. Ja nisam. Pa ne bi ja mogla dijete nikad toliko. Pa to moraš imati čvrstu snagu da bi djetetu ostale plavice tolike i modrice".
U Centar za socijalnu skrb nije otišla jer bi joj, kako kaže, oduzeli i nju, i drugu djecu.
- To se nije smjelo prijaviti. Nisam smjela prijaviti. Ja sam htjela prijaviti, nisam mogla prijaviti. Nije da nisam htjela. Ja sam htjela to milijun puta prijaviti. Ja se smatram da sam kriva samo zato što sam šutjela, jer morala sam šutjeti. A onaj koji je zaslužan za to sve, to je on, kaže optužujući supruga. Navodi kako nije tražila niti pomoć romskih udruga.
- Ja nisam tražila nikakvu, samo sam tražila za tu vešmašinu od Kajtazija. Ja se nisam ni htjela deklarirati kao Rom, ali kad sam čula da se dijele vešmašine i to ja sam odmah pristala se deklarirati. Samo za tu vešmašinu da dobijem jer ja nisam imala nikad, prala sam na ruke, objašnjava.
Sa suprugom, kaže, nije u kontaktu otkako je izašla iz zatvora. - Niti ja ne znam je li on izašao niti me zanima. Ja nemam pojma, oni su mene prvu pustili, rekla je te opisala odnos s njim.
- Mi imamo, kako bih, naša je ljubav bolesna ljubav. Mi se volimo i ne volimo. Ja praktički njega mrzim. Ne mogu ga podnijeti očima. Ali sam živjela s njim samo radi djece, kazala je te zaključila kako će se sada razvesti.
- Što prije moguće. Što prije. On ako hoće, ako ima novca, pa naravno da će imati, sigurno, neka se razvede. Evo ja mu sad govorim ovim putem, što prije neka se razvede od mene, zaključuje majka optužena za ubojstvo dvoipolgodišnje djevojčice.
Prvo sam se začudio kada je izjavila da se izjasnila kao Romkinja kako bi "od Kajtazija" dobila vešmašinu. Onda sam malo pogledao sredstva koja se dodjeljuju svake godine romskim zajednicama i sada mi je jasno. Nije bitno da li si siromašan, moraš pripadati određenoj manjini kako bi dobio nešto besplatno. Pretpostavljam da onih 1000+ beskućnika u Zagrebu koji dobivaju jedan obrok dnevno ne pripadaju manjinama. I nešto mi zvoni da Ustav i mnogobrojni zakoni zabranjuju bilo koji oblik diskriminacije. Ali to će se očigledno morati, po uzoru na SAD i njihov BLM, uskoro brisati.