Dragi Djede Božićnjače, nemoj zaboraviti odnijeti darove u Hrvatski sabor. Građani u anketama kažu da ih sabornica često zna podsjetiti na dječji vrtić, pa navrati na Trg sv. Marka 6. Bili su, vele, vrijedni. U samo 106 dana raspravljali su o 378 točaka i donijeli 125 zakona, postavili 451 zastupničko pitanje i 12.374 puta javili se za riječ.
Gordanu Marasu možeš donijeti Čovječe ne ljuti se, jer koliko se taj čovjek uzbuđuje! Umjesto da mu pruže papirnatu vrećicu da ne hiperventilira, njegovi ga još potiču na repličarenje. Jer ipak su neka oporba. Takvi su, kakvi su, lijevi su. Donesi im figurice Marvelovih akcijskih junaka, kao nadomjestak za jaku (očinsku?) figuru, stup partije, koja im nedostaje. HNS-u možeš poslati one puhalice za balone od sapunice. Zamisli ih samo kako zajapureni pušu, a na drugoj strani sabornice HDZ-ovi zastupnici mašući rukama, klap klap, rasplinjuju mjehuriće. I da, zastupniku Željku Glasnoviću kupi plastičnu pušku, možda onaj aquagun, pa da do mile volje buši te udbaške balone. Iako više nije zastupnik, daj, molimo te, nešto i Ivanu Vrdoljaku. Kaže da ministarsku fotelju ne želi, ali znaš što, donesi mu ribički stolčić, pa da sjedne u kut dvorane u kojoj zasjeda Vlada. Koliko god odlučan bio, može ga opet ponijeti politički trenutak.
>> Na 15. Saboru HNS-a Ivan Vrdoljak izabran za predsjednika stranke
Mic po mic i ugurat će s tronošcem između Predraga Štromara i Blaženke Divjak.
S “mostovcima” ćeš se pomučiti jer igračka manja od države njih više ne može zadovoljiti. Možda da im kupiš igricu Minecraft, pa da si sami kreiraju i slažu državu po svojoj mjeri, blok po blok. Miri Bulju daj i kartu Hrvatske, da vidi da nije sve u Dalmaciji. Zastupnika HDZ-a ima puno, pa im kao kolektivu kupi Monopoly, tako da mogu pod gablecom razdragani loviti i dijeliti si javna poduzeća, agencije i zavode.
Tomislavu Sauchi, koji voli putovati, pa makar samo u mašti, kupi autić na daljinski. Probaj ga spojiti sa svježe od stranačkog stola rastavljenim Vlahom Orepićem kojeg će sigurno zanimati neke stvari dok razmišlja hoće li prihvatiti Bernardićev poziv da prijeđe u SDP. Zamišljamo već kako u saborskom kafiću, uz gemište za pet, šest kuna, Saucha Orepiću nadahnuto priča o teškom sranju u bivšoj stranci, i onda konobaru pred fajront, šeretski dobaci: “Daj još jedne putne!?”
Ivanu Pernaru ne moraš ništa nositi jer on ionako ne vjeruje da ti postojiš. On vjeruje u velike svjetske urote u koje se ne uklapaš. Osim ako ne ostavljaš chemtrailse iza saonica. Gordanu Jandrokoviću možeš donijeti bilo što i on će biti sretan. Premijeru, ako slučajno navrati u Sabor na aktualni sat verbalne joge, možeš na porti ostaviti “Čarobnjaka iz Oza”, pa možda pronađe inspiraciju u likovima kao što su lav, strašilo, limeni...
Podsjetit će se na onu Dorothynu rečenicu: “Mi, ljudi od krvi i mesa, radije živimo u rodnom kraju, ma kako siv i sumoran bio, nego u nekoj drugoj zemlji, koliko god da je ona lijepa“. Ima li, pomislit će, ljepše božićne poruke za desetke tisuća onih koji su kapitulirali (dezertirali?) napustivši ne Kansas, nego Kanaan, obećanu im zemlju.
