Maraton lađa na Neretvi davno je prerastao lokalne okvire i postao nacionalna i turistička atrakcija, ali nakon ovogodišnje manifestacije posve je vidljivo kako mu ozbiljno prijeti marginalizacija, urušavanje na provincijsku razinu.
Prije 21 godinu tek pokrenutom maratonu cilj je bio spasiti od zaborava drvenu lađu, tradicionalno prijevozno sredstvo, a na krilima entuzijazma, zanosa, ljubavi pa i lokal-patriotizma visoko je nadrastao Neretvu, Metković i Ploče i postao ljetni događaj o kojem se piše i govori i izvan granica Hrvatske.
Pokroviteljstvo predsjednika, odnosno sada predsjednice Republike Hrvatske i interes političara koji nakon Sinja vole biti viđeni i na Neretvi, išla im je na ruku. S političarima su došli i novinari, a atraktivni veslački maraton izborio se za pozornost sve većeg broja medija.
Zarazna je bila energija s Neretve pa se za Maraton lađa pripremalo i veslalo u Bjelovaru, Splitu, na Jarunu, u Primorsko-goranskoj županiji, posvuda u Hrvatskoj, u Hercegovini i Vojvodini, ali kako godine prolaze, umjesto razvoja i širenja interesa, zanimanje opada. Sve je manje lađarskih ekipa koje sudjeluju, ali i gledatelja koji dolaze na Maraton.
Udruga lađara Neretve očito je svoj posao odradila i ne može se više nositi s ovim što je Maraton postao.
Netko se mora ozbiljnije prihvatiti organizacije manifestacije koja, unatoč 300-tinjak sudionika i nekoliko desetaka tisuća gledatelja, i dalje vode entuzijasti, ali amateri koji ne znaju kako iskoristiti pozitivne emocije, dovesti i zadržati sponzore, manifestaciju proširiti, privući turiste i pokušati se staviti uz bok sinjske Alke što godinama najavljuju.
Prošle subota energiju, trud, zalaganje i žrtvovanje koji su uložili veslači koji su se pripremali i po 12 mjeseci, ali i neumornu publiku koja ih je, kao i svake godine, u transu pratila, uspjela je zasjeniti loša organizacija. Udruga lađara tvrdi kako je podijelila točno 150 press iskaznica, a bez njih su ostale neke TV kuće, najjače hrvatske foto-agencije i vodeće novinske kuće iako su se svi na vrijeme akreditirali.
Zato su pressice oko vrata visile osobama koje nikakve veze s novinarstvom nemaju. Isto tako, bez VIP akreditacije ostali su i ugledni gosti, umjetnici koji su najavili svoj dolazak iz Zagreba. Nadalje, nije se smjelo snimati na brodu na kojem je predsjednica. To je kao da se na Alci zabrani slikati svečana loža.
Maraton je postao žrtva lokalnih razmirica jer akreditacija koja vrijedi na startu u Metkoviću, ne vrijedi na cilju u Pločama, a druge nema.
Čovjek, koji je predstavljao organizatore, fotoreporterima je pokušao zabraniti da s bine fotografiraju dodjelu velikog štita Kneza Domagoja pobjedniku i uputio ih neka predsjednicu i pobjednika fotografiraju iz publike.
Sve luđe od luđeg!
Maratonu lađa treba pomoći. Ne može se sve prepustiti amaterskoj udruzi. Ako se ne uključe gradovi, općine i turističke zajednice Maraton će postati isključivo lokalna priča, a to bi stvarno bila šteta.
Pogledajte video najvećeg sajma u Hrvatskoj:
Koga zabole za tu seosku priredbu?!