Nakon 33 dana štrajka glađu, a za tako dug prije novinara
Domagoja Margetića nije se odlučio nitko u Hrvatskoj, novinar se
oporavlja u seoskoj kući u blizini Velike Gorice. Nakon noći provedene
na KBC-u Rebro, gdje je primio osam bočica infuzija, Margetić je
"pobjegao" iz bolnice, otišao k majci po stvari i sklonio se kod
zaručnice Tanje.
Nije znao bi li se ljutio ili smijao kada sam mu rekao da nas zovu
čitatelji i čude se da nakon takve "dijete" ne izgleda baš
ispijeno. Prije štrajka glađu bio sam pretjerano težak (107,5
kg), no izgubiti više od 20 kg u 33 dana, dijeta je koju ne mogu
preporučiti.
Organizam trpi, imao 120 ili 80 kg prije gladovanja, od 25. dana
štrajka liječnici su apelirali da prestanem jer su počele anomalije na
jetri, prijetilo je začepljenje žuči, te klijenut srca. Rekli su da će
mi bubrezi otkazati za iduća 3-4 dana štrajka kaže Margetić.
Otkazuju organi
Mnogo je političara koji se naježe na spomen njegova imena, a tako je i
u haaškom tužiteljstvu, koje ga je i strpalo u pritvor. Odmah nakon
dolaska u zatvor u Remetincu počeo je štrajk glađu. Kad uđeš u
taj žrvanj, postaneš broj, kriminalac, a kad počneš štrajkati glađu,
stave te u 3. kategoriju zatvorenika, s kojima se sprdaju kaže.
Objašnjava da su mu stražari donijeli izjavu o početku štrajka glađu,
koju je morao potpisati.
Nek ti je zlo
Po zakonu, upravitelj je trebao odmah o tomu izvijestiti Upravu
za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa, no to je učinio tek nakon
10 dana. I osoblje Zatvorske bolnice, gdje je hitno odvezen (u marici?)
21. dana štrajka, ustezali su se javiti Ministarstvu katastrofalne
nalaze.
Pa mora ti biti zlo, govorili su mu, s ironijom u zatvorskoj ambulanti,
kada su ga, 7. dana štrajka, prvi put doveli. Prva kriza
nastupila je nakon 7 dana, varirao mi je tlak, a srčani sam bolesnik,
16. dana počele su teške mučnine, dvadesetak puta dnevno sam povraćao,
naravno, ništa, jer sam u tijelo unosio samo vodu. Najveća je kriza
nastupila 20. dana, kada sam kolabirao na 15-ak minuta.
Uvijek sam strahovao da ne padnem u nesvijest dulje od par minuta, jer
sam znao da, bude li to duže, prisilno će mi prikopčati infuziju, kaže
Margetić. Pazili su ga, međutim i u Remetincu i u Svetošimunskoj ostali
zatvorenici. Jedino sam njima mogao vjerovati objašnjava.
Dodaje da je osjećaj gladi imao do 15. dana, naročito kada su mirisi
hrane ispunili tamnicu. U tim je trenucima, kaže, spas nalazio u
molitvi. Budio se oko 4 sata ujutro, a krunicu molio četiri puta na
dan.
Praktični sam vjernik, biskupu Pozaiću sam objašnjavao da nemam
samoubilačkih poriva, no da štrajk ne mogu prekinuti. Neka
prekinu s besmislom oni koji su me poslali u zatvor kazao sam mu.
Odlučio sam ići do smrti, jer odabrao sam najkulturniji način borbe
protiv nepravde, zaključuje Margetić.
Morat ću tužiti Mesića
Nisam tražio, niti očekivao, pomoć od predsjednika Mesića, ali da pljuje po čovjeku koji 33 dana štrajka glađu? Ne znam odakle tolika osobna mržnja. Sto puta sam pisao o njemu, ali nećete u tim tekstovima pronaći govor mržnje. Da je bila riječ o bilo kome drugome, odmah bi reagirale udruge za obranu ljudskih prava. No zaboljelo me kad me optužio da činim štetu Hrvatskoj. Ja sam dragovoljac, više puta odlikovan, moja je obitelj robijala za Hrvatsku, to je teška kvalifikacija i mislim da ću ga tužiti za klevetu.
