U svijetu globalizacije nije toliko bitno koliko brzo trčite – sve dok ste brži od konkurencije. Ovu činjenicu možemo primijeniti na čitav spektar ekonomske konkurentnosti – od minimalca preko obrazovanja do porezne politike. Nedavno smo dobili potvrdu ove činjenice: Svjetska banka objavila je novu inačicu svoje ljestvice „Doing Business“ prema kojoj je Hrvatska pala za četiri mjesta – ne zato što smo propustili djelovati ili zato što smo donijeli loše odluke, konkurencija je učinila više i djelovala brže. Zato u kontekstu porezne reforme moramo odgovoriti na sljedeća pitanja: krećemo li se u pravom smjeru i krećemo li se dovoljno brzo da prestignemo konkurenciju.
Poklon ugostiteljima
Zdravko Marić na mene ostavlja dojam kompetentnog i savjesnog stručnjaka. Čak bih se usudio reći da je on prvi „normalan“ hrvatski ministar financija. Pritom ne mislim na njegovo mentalno stanje, prošlost ili izgled, nego na čitav paket – vjerujem da bi se dobro uklopio kao ministar gospodarstva u većini normalnih, razvijenih zemalja. To je dobro ako se želimo pridružiti tim “normalnim”, razvijenim zemljama. Sve u svemu, porezne reforme ministra Marića predstavljaju korak u pravom smjeru. Dokazao je da nam ne treba Ministarstvo demografije. Ono ne doprinosi demografskoj slici. Demografskoj slici doprinose obitelji, a na njihovu odluku o broju djece utječu ekonomija (i dinamičnost iste), njihova neto plaća (porezna politika), socijalna pomoć (obiteljska i institucijska) te osobni prioriteti. Mnoge bi obitelji svoje treće dijete od 1. siječnja 2017. trebale nazvati Zdravko jer će upravo obitelji s više djece biti među najvećim dobitnicima nakon uvođenja porezne reforme. Oni će moći zadržati veći dio svojeg teško zarađenog novca.
Što se tiče PDV-a, Marić je još jednom zakoračio u pravom smjeru, a onda je zakoračio u stranu. Hrvatska pati od pretjeranog utjecaja politike na ekonomiju, a to se odražava u mnoštvu stopa PDV-a. U prošlosti je bilo dovoljno okupiti određeni broj ljudi i pokrenuti demonstracije: mogli ste eskalirati politički pritisak do točke gdje bi vaš posebni interes dobio smanjenu stopu PDV-a. To je možda bilo dobro za vaše interesno područje, ali tako se porezni sustav komplicira, a pritom dolazi do diskriminacije te se nagrađuje sposobnost proizvodnje političke drame umjesto nagrađivanja proizvodnje vrijednosti za cjelokupnu ekonomiju. Državu treba voditi uz minimalnu količinu drame i gorčine te uz maksimalnu produktivnost. Ministar Marić hrabro je stao na kraj varijacijama u razinama PDV-a te uspostavio sustav s dvije razine, gdje će visoka stopa poreza od 2018. iznositi 24%, a niska 12%.
Niska porezna stopa od 5% koja se primjenjivala na kruh, mlijeko, knjige, lijekove, kinoulaznice i tiskovine bit će povećana i Marić će sigurno osjetiti pritisak interesnih skupina koje su imale koristi od ove niske porezne stope, međutim radi se o diskriminatornoj i zastarjeloj praksi. Ovaj popis iznimaka dokaz je našeg pogrešnog stava prema suvremenom životu i globalnoj ekonomiji. Ne možemo samo pričati o stvaranju suvremene ekonomije. Ugostiteljski i turistički sektor bjesne zbog povišenja svoje kamatne stope umjesto da budu zahvalni što su godinama ubirali desetke milijuna kuna dodatnog profita koji im je poklonjen kada je stopa PDV-a za njih umanjena. Ta redukcija nije dovela do sniženja cijena usluga – novac je otišao iz ruku poreznih obveznika direktno u džepove vlasnika poduzeća u ugostiteljskom i turističkom sektoru. Nijedan poklon nije vječan, ni ovaj ne bi trebao predstavljati iznimku. Za ovakav je potez trebalo hrabrosti i ministar Marić zaslužuje pohvale. Međutim, ne slažem se s njim po pitanju redukcije maksimalne stope PDV-a na 24%. Ta promjena nije dovoljno velika da potakne povećanje potrošnje. Umjesto toga, nepotrebno će smanjiti državne prihode baš kad su nužni zbog rezova drugih poreza i potrošnje.
Poticaj malim poduzećima
Možda je najveća novost ovih reformi vezana za smanjenje poreza na dohodak s 20% na 12% za mala i srednje velika poduzeća i poljoprivrednike. Većina poreznih stručnjaka smatra da će se ovo smanjenje poreza odnositi na sva poduzeća kojima godišnji prihodi ne premašuju 3 milijuna kuna. U tom slučaju Vlada je donijela promjenu koja će direktno potaknuti osnivanje novih malih poduzeća u svim sektorima od poljoprivrede do visoke tehnologije, što će dovesti do vala pozitivnih promjena u hrvatskoj ekonomiji. Šteta što ministar nije zadržao maksimalnu razinu PDV-a na 25%, a umjesto toga dodatno porezno olakšao poduzeća s prihodima koji premašuju 3 milijuna kuna godišnje. Iako je redukcija s 20% na 18% pozitivan pomak, to nije ogromna razlika koja bi odjeknula među potencijalnim ulagačima u Hrvatskoj i inozemstvu. Porezna reforma nove Vlade zaslužuje 4 za sadržaj te 3+ za hrabrost. Hrvatska toliko kaska za konkurencijom da si ne možemo priuštiti odugovlačenje s reformama. S obzirom na geopolitičku i ekonomsku situaciju, možda se radi o zatišju pred buru i zato moramo maksimalno iskoristiti period naše relativne stabilnosti i rasta kako bismo pokrenuli konkretne promjene koje će povećati konkurentnost. Međutim, za hrabrost je odgovoran premijer Plenković, ne ministar Marić. Ove promjene zajedno s drugim sličnim mjerama trebale bi biti dostatne za prometanje perspektive našeg rejtinga u pozitivan, ali neće biti dostatne za poboljšanje našeg kreditnog rejtinga. Samo konkretni rezultati mogu poboljšati naš kreditni rejting – a taj nas korak tek čeka.
Porezna reforma je pohvalna i protiv nje može eventualno biti samo lokalna i državna uprava. Samo sa se nastavi u tom smjeru snižavanja poreza i smanjenja opterećenja rada,,, Paralelno s time obavezno se mora provesti reforma državnog i javnog sektora, te drastično smanjiti broj paradržavnih tijela, te raznih udruga i organizacija koje se hrane iz proračuna. Bez toga ništa jer u suprotnom je samo pitanje kada će pritisak birokracije i podobnih rezultirati novim porezima i povratkom na staro.