Od marketinga, preko vlastitog modnog brenda MARA D do Noelle kistova, Kaiaa eteričnih ulja i brenda Kind Kind. Poduzetnica i dizajnerica Marijeta Duvnjak u modnoj i industriji ljepote radi već gotovo 20 godina, sve što stvara temelji na principu ekološke osviještenosti i održivosti, a njezini su proizvodi prisutni u više od 10 zemalja. Razgovarali smo stoga s njom o tome koliko je izazovno držati do tih načela na tržištu, ali i koje su specifičnosti u industriji ljepote.
Korporativni ste svijet zamijenili poduzetništvom 2015. godine kada ste se okrenuli dizajnu cipela i torbi. Odakle ta želja za vlastitim stvaranjem i koliko je izazovno bilo pokrenuti vlastiti posao?
Ja sam se u kasnim dvadesetima upustila u poduzetništvo, tako da mi je u početku najveći izazov bio nedostatak strpljenja. Korak po korak nije samo floskula, trebalo mi je neko vrijeme da to naučim. Danas znam da sam unatoč prethodnom iskustvu bila poprilično nespremna na sve što poduzetništvo nosi, ali iskreno mislim da nitko nikad nije dovoljno spreman na taj pothvat. No smatram da su me upravo ta poduzetnička želja za kontinuiranim stvaranjem, upornost i dječja radoznalost uvijek gurali naprijed.
Veliki se preokret dogodio 2017. kada se rodila priča o veganskom i cruelty-free brendu ljepote. Kako je došlo do toga da ste u suradnji s Vinkom Filipićem pokrenuli Noelle, poznati brend kistova i dodataka za šminkanje?
Noelle je također spojio dizajn, umjetnost i kvalitetu proizvoda, samo se kategorija promijenila. Ideja je bila kreirati brend s visokokvalitetnom linijom proizvoda koja je cjenovno dostupna svima, no tada je u kategoriji make-up kistova bila vrlo prisutna životinjska dlaka što nama nikako nije bila opcija. Uz veganski smjer, najviše smo se orijentirali na razvoj vizualnog identiteta u koji smo utkali principe iz svijeta dizajna. No najbitniji dio identiteta Noella jesu vrijednosti koje brend zastupa. Make-up kist je samo alat u ruci osobe koja odlučuje kako će ga koristiti.
Zašto baš kistovi i dodaci za šminkanje?
Odgovor je – četkica za zube. Četkica za zube evoluirala je od svog nastanka, no bilo je perioda u ljudskoj povijesti kada nije ni postojala. Takvu paralelu možemo povući i s umjetnošću oslikavanja lica. Šminka se nanosila prstima, uvodile su se neke nove tehnike i priručni alati, dok je danas šminkanje bez kistova nezamislivo. Za Noelle kistove jednostavno smo ''osjetili'' tržište i potrebu za tom kategorijom. No to nije bila potreba samo za proizvodom nego i za cjelokupnom pričom – kako taj proizvod izgleda, kakve je kvalitete, koje vrijednosti zastupa.
Jesu li moda i ljepota u tom segmentu vrijednosti po nečemu specifične?
Industrija ljepote iznimno je podložna trendovima i promjene su vrlo brze. Manji, agilniji timovi mogu brže odgovoriti na tržišne zahtjeve. Održivost, kao novi imperativ u poslovanju, također je znatno promijenio pristup stvaranju proizvoda. S jedne strane smatram da je održivost u poslovanju neophodna, no jako mi smeta sveprisutno, a često zavaravajuće proglašavanje svega „zelenim“. Nije poanta raditi nešto da bismo stavili određenu naljepnicu na proizvod, već da to zaista ima učinak, a takvi pothvati su sve samo ne jednostavni.
Koji su pritom najveći izazovi?
Svaka promjena utječe na više od samo jedne stavke, a na to se često zaboravlja. Potpuno održivi brendovi u industriji ljepote ne postoje, možda pojedini tako komuniciraju. Primjerice, ako je proizvodni proces u potpunosti usklađen sa zakonitostima okolišne održivosti, dobivate proizvod koji nije cjenovno prihvatljiv većini ljudi, dakle negativno utječete na društveni i ekonomski stup održivosti. U kreiranju proizvoda osobno sam vrlo osjetljiva na zanemarivanje kupaca niže platne moći. Osim ako se, naravno, ne radi o brendu koji je u startu cjenovno premium pozicioniran. Održivost ima okolišni, društveni i ekonomski stup, a sveprisutan je fokus isključivo na okolišnom kako bi zelene komunikacijske poruke utjecale na bolju prodaju proizvoda. I što smo time napravili? Stavili flaster na ranu koja zahtijeva puno operacija.
Održivost je važna komponenta i vašeg drugog brenda, Kaiaa eteričnih ulja. Kako ste se odlučili za njihovu proizvodnju?
Kaiaa je brend koji je dobio ime po mojoj baki Kaji. Ona je bila prva osoba koja me učila kako se suše biljke od kojih se prave čajevi, ljekoviti balzami i još puno toga. Odatle potječe moja ljubav prema prirodnom. Sam brend nastao je iz nekog mog bunta i zasićenosti konvencionalnim osvježivačima prostora. Svoj životni prostor već gotovo dvadeset godina nastojim čuvati od štetnih kemikalija i Kaiaa je brend kojim sam htjela tu istu opciju ponuditi i drugima.
Koliko je taj cilj teško postići?
Spomenula sam već kako je održivost postao imperativ u stvaranju, odnosno bar bi trebao biti. Svi smo svjesni klimatskih promjena, štetnosti raznih toksičnih komponenti u proizvodnji hrane i kozmetike, ali i društvenih nejednakosti. Nije moguće promjene uvesti preko noći niti je svijetu potrebno da svi savršeno pristupamo poslovanju s aspekta održivosti. Bitno je da svi pridonosimo, dajemo svoj maksimum i svojim malim nesavršenostima, korak po korak uvodimo promjene. Drugi izbor ne postoji ako nam je stalo do nas samih, a pogotovo budućih generacija.
Koliko je vama osobno važno da proizvodi koje koristite budu u skladu s tim načelima?
Ne mogu dovoljno naglasiti važnost prirodnog, ekološkog i održivog u mom životu, pogotovo od kada sam majka. Pazim na sve – od hrane, kozmetike do proizvoda za čišćenje – koliko god je to u mojoj moći. U želji da poruku dobrote prema prirodi, drugima, ali i samima sebi prenesemo novim generacijama, u suradnji sa Sandrom Čuljak i Valentinom Supanz Marinić svoju ljubav prema takvom načinu života pretočila sam i u dječju slikovnicu pod nazivom "Tajni klub dobrih srca", u sklopu projekta „Kind Kind“.
Koliko je „eko“ predznak važan kupcima i smatrate li da bi mogao postati standard?
Nekada je ekološka proizvodnja bila jedina proizvodnja, da bi potom došao kapitalizam i sada nam se takva proizvodnja prodaje po nekoliko puta višim cijenama. Nažalost, ekološka proizvodnja zahtijeva puno više rada pa je njezina cijena opravdana. Budući da sam dijete poljoprivrednika, iz prve ruke mogu potvrditi koliko je to težak rad i koliko je rada potrebno da bi se dobio ekološki proizvod. Teško mi je vjerovati da će ekološka proizvodnja postati standard, to je jedino moguće ako se cijena približi onoj konvencionalnih proizvoda. No sve se na kraju svodi na zbroj velikog broja pojedinaca koji su spremni napraviti male korake za bolje sutra.
