Mons. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup, svim se vatrogascima, pilotima, građanima, pripadnicima 4. gardijske brigade, Torcidi i drugima, zahvalio na nesebičnoj pomoći u gašenju požara.
Naglašava kako je ova vatrena kataklizma iz ljudi iznjedrila ono najbolje u nama – solidarnost i humanost.
Njegovo pismo prenosimo u cijelosti.
Draga braćo i sestre!
Dragi sugrađani!
Veliki požar koji je ovih dana pogodio splitsko gradsko i prigradsko područje, osim pustoši i katastrofe koju je prouzročio, ostavivši mnoge bez vrijedne imovine, pokazao je i najplemenitije u nama ljudima. I u ovoj apokaliptičkoj situaciji naši sugrađani su gradili zajedništvo u nevolji.
Usuđujem si uzeti pravo te uime svih sugrađana u prvom redu zahvaliti našim vatrogascima i pilotima koji, ne samo u ovom slučaju, izlaze na prvu crtu obrane i izlažu se nadljudskim naporima kako bi zaštitili živote, domove i imovinu. Dragi vatrogasci i piloti, svaka riječ je nedovoljna da izrazimo svu zahvalnost za vašu požrtvovnost kojom nam dajete primjer istinske humanosti. Znajte da cijenimo vaš rad i žrtvu.
Dok vi stojite pred vatrenom stihijom i ne dopuštate joj da pobjedi, dotle mnogi naši vjernici uzdižu svoje ruke i vapaje u molitvi Bogu kako bi vam dao dovoljno snage u svakoj vašoj borbi i olakšao vam napor. Pokazali ste da ste najbolje što Hrvatska ima! Uz vatrogasce ujedno zahvaljujemo svim stručnim službama: medicinskom osoblju; policiji; hrvatskoj vojsci; pripadnicima HGSS-a i DUZS-a; gradskim i županijskim stožerima zaštite. Svi oni zavrjeđuju naše poštovanje i divljenje!
Jednaku zahvalnost i iskrene čestitke na borbi i žrtvi upućujemo svim građanima koji su se branili od vatre, mještanima Sitnog Donjeg i Gornjeg, Srinjina, Tugara, Dubrave, Žrnovnice, Mravinaca, Kučina, Strožanca, Podstrane, Solina, kao i stanovnicima gradskih naselja Mejaša, Kile, Karepovca, Kamena. Zahvalni smo Bogu jer je ova nesreća prošla bez ljudskih žrtava. Znamo da je teško ako se ostane bez životnog truda i dugogodišnjeg rada, ali nas iskustvo uči da smo se uvijek znali dignuti iz pepela i ponovo graditi. To ćemo, vjerujem, opet udruženim snagama ponovo obnoviti i izgraditi.
Našu zahvalnost upućujem i onima koji su pritekli u pomoć bilo iz splitskog područja, bilo iz Domovine. Tu mislim na pripadnike Torcide i drugih navijačkih skupina koji su se ujedinili u plemenitom cilju; mislim na veterane 4. gardijske brigade koji pokazuju svoje čovjekoljublje u ratu i u miru; mislim na mnogobrojne pojedince i skupine; na pripadnike Crvenog Križa; na volontere; na kuhare; mislim na svakoga onoga tko se u ovoj nevolji pokazao da je čovjeku čovjek. Hvala Vam!
I na kraju, kao splitsko-makarski nadbiskup želim očinski zahvaliti i našim župnicima čije su župe bile pogođene ovim požarom. Ostali ste sa svojim vjernicima i s njima dijelili trenutke neizvjesnosti braneći crkve i domove. Pastir ne napušta svoga stada. U to ste nas uvjerili. Vaša blizina vjernicima je najveće svjedočanstvo koje možete dati. Uvjeravam vas da je i cijela naša Nadbiskupija s vama.
Dragi sugrađani, dok je ova katastrofa, s jedne strane, nanijela veliku štetu pojedincima i društvu, ali nas i ujedinila u međusobnoj ljubavi, s druge strane nam je dala upozorenje da opreza nikad nije dovoljno. Ovim putem apeliram na svakoga od nas da pazimo jedni na druge, da pazimo kako se rukuje plamenom u ekstremno sušnom razdoblju. Mala nepažnja može izazvati katastrofu.
Svima nam želim manje požara i nesreća, a dovoljno odmora za dušu i tijelo!
Hvala vam nasi heroji Vatrogasci i svi ljudi koji nam pomazu,neka vam je dragi Bog na pomoci neka vas blagoslovi i podari snagu,s mi nazslost koji nemozemo pomoc moliti cemo se za sve vas,kako bi rekao nas Blazeni Stepinac"Kad vam otmu sve,ostat ce vam dvije ruke.Sklopite ih na molitvu pa cete tada biti najjaci."