Predstavnici ugostitelja 28. listopada sastaju se s ministrom Primorcem zbog poreznog tretmana napojnica. Hrvatska rješava pitanje tako da svaki djelatnik godišnje može primiti do 25 tisuća kuna neoporezive napojnice.
O oporezivanju napojnica s Lanom Kovačević razgovarao je ugostitelj Marin Medak.
- To je krenulo 2019. na moju inicijativu. Željeli smo neoporezivu napojnicu na kartično poslovanje, ali i na nekartično, naravno. Primjerice, primi li netko 100 kuna napojnice, 20 posto je PDV, a od preostalih 80, oko polovice ode državi na doprinose. Ovisno koliki je gdje prirez, ali uzmemo li Zagreb za primjer, onome tko je dobio tih 100 kuna napojnice, ostane na kraju 39,5 kuna. Praksa je, zato, da se napojnice uglavnom daju u gotovini i ne "prikazuju se". A baš to željeli smo staviti pod legalni moment koji bi trebao biti takav da se napojnice mogu ostavljati i kad se plaća karticama. A plaća se njima sad već u 70-80 posto restorana, taj način plaćanja raste i u kafićima, a govorimo ovdje i o frizerima, o svima kojima ljudi ostavljaju napojnice. Na ovaj će način one ući i u prihod. Dođete u banku i vaših XY napojnica uračuna se u prihod. Došli smo do iznosa od 25 tisuća kuna, odnosno 2000 mjesečno, koliko bi bilo neoporezivo.
Radi se o oslobođenju plaćanja doprinosa, kakva je reakcija vlasti?
Dobra je komunikacija bila do sad. Do 25 tisuća kuna nema plaćanja doprinosa, na iznose nakon toga da. Također, nema dodatnih davanja do 10 posto računa, odnosno ako netko na račun od 1000 kuna ostavi 100, sve okej, ali ako netko ostavi 200, onda se plati dio doprinosa. Sve to treba se sad regulirati kroz zakone, kartične kuće, a i svi ostali uključeni moraju se uskladiti. Tu je još i fiskalizacija, kao i niz digitalnih rješenja koja se moraju napraviti kako bi ova ideja postala praksa. Ako firma ima 10 zaposlenih i zaradi se 10 tisuća kuna napojnica, želimo da se isplati 1000 kuna svakom zaposleniku. Oni koji daju napojnice misle da ona ide tom konobaru, ali dijeli se na zaposlenike u jednakom omjeru jer i barmen i kuhar, perač suđa, svi doprinose proizvodu.
U Hrvatskoj praksa za napojnice uglavnom je gotovina. Ima li procjena koliko je davanja možda država, a koliko su vlasnici objekata izgubili na taj način?
Teško je to procijeniti. Ali ako radimo 20 milijardi kuna prometa, prosjek napojnice je pet posto, milijarda je to kuna koja je prošla izvan poreznih škara. Zato i želimo da se sve legalizira, da ljudi normalno mogu dobiti napojnice do određenog iznosa, a preko tog iznosa, plati se državi. Na taj način ćemo potaknuti goste, pogotovo strane koji plaćaju isključivo karticama, da ostavljaju što više napojnica. Važno je da ljudi koji privređuju na ovaj način dobiju dodatni stimulans, da se osigura normalno oporezivo u nekim gabaritima.
Hoće li možda zakon ugostiteljima definirati koji iznos napojnice je prihvatljiv?
Amerika je to regulirala kroz praksu, kod njih je normalno 10 posto, a vjerujem da će se i kod nas regulirati kroz praksu. I sami uređaji za plaćanje karticama preporučit će napojnicu na osnovu potrošenog iznosa. To se mora programirati, kao što se mora napraviti i da se sam plaćen račun te napojnica skinu na dva različita konta. Zahtjevno je to, ali digitalna rješenja će brzo doći. Potrebna su za ljude koji su u ovom poslu jer kad se jasno vide napojnice i podijele na cijeli tim, bit će bolja njihova međusobna komunikacija, a i vidjet će se tko je dobar, a tko nije. Ako je, primjerice, netko kroz godinu poslovanja dobio 5000 kuna napojnica, a mogao je 25 ili 50 tisuća, bit će jasno da usluga nije dobra.
Francuska je uvela izuzimanje napojnica od doprinosa, u Italiji su se plašili da će izgubiti radnu snagu jer sustav je drugačiji, ondje žive od napojnica.
Puno svjetskih zemalja radi na taj način, sam servis je manje plaćen jer napojnicu uzima sebi. Da se to iskristalizira, nužno je da država napravi da se same napojnice ravnomjerno raspodijele. Svi danas plaćaju karticama, u Švedskoj je 98 posto svih transakcija napravljeno digitalno, uskoro će to doći i kod nas. Napredak je nužan da bi se zadržao standard primanja, ja uvijek ostavim za kvalitetnu uslugu, rijetko kad manje od pet posto. Dobra je to navika, ti ljudi se ne osjećaju kao sluge nego nagrađenima i motiviranima za daljnji rad. Pomoći će to i oko sive ekonomije, tko ne izdaje račune i kaže da prima samo keš, ljudi će reći, ne idemo tamo.
S bivšim ministrom počeli ste razgovore na ovu temu?
On je htio to proširiti i na studente i honorarne radnike i ostale, ne znam je li to još ideja, ali g. Kutleša je i dalje ondje te radimo na realizaciji čitavog projekta.
Dogode li se izmjene zakona, kako bi se jamčila pravedna distribucija napojnica?
Dogovorom između kolektiva. Može se to jednostavno napraviti, naš prijedlog je interni pravilnik. Imate 28 tipova ugostiteljskih objekata i naravno da nije isto fine dining ili klet. Treba se odrediti, primjerice, koliko ide kuhinji, a koliko dijeli servis. Kad dođe kontrola, temeljem pravilnika može se vidjeti je li sve isplaćeno adekvatno ili ne. Također, kad se izvadi zaključno stanje, vidi se koliko je plaćeno karticom, koliko gotovinom, najmanji problem je onda da se doda tome napojnica i vidi kako sve rasporediti.
Ima li možda već i predviđenih kazni ukoliko se ne bi poštovale nove odredbe?
Porezna mora odrediti tko je odgovoran za taj dio. Bili su neko vrijeme oni linčevi oko viškova i manjkova, napojnica u novčaniku uzimala se kao višak i na to su bile velike kazne. Napojnicu konobar jednostavno mora prijaviti jer ako nije i vlasnik za nju ne zna, ne može ni odgovarati za nešto što netko nije odvojio. Treba napraviti jasan pravilnik o tome kako će Porezna postupati.
Postoji li u Hrvatskoj uopće kult plaćanja napojnica?
Postoji. Prosjek je oko pet posto za kontinent, na moru čak i više. Ali opet, kažem, prosjek je to, što znači da netko ostavi 10 posto, netko ništa. Vjerujem da će tih pet posto s vremenom rasti.
Daleko još to od poreza na svjetlo, zrak, sunce, prozore, staklo..... ima toga još za oporezovati.