Kako tumačite rezultate netom završenih parlamentarnih izbora i što oni pokazuju?
Rezultati izbora pokazuju da izbora nije ni trebalo biti jer se rezultati u bitnom ne razlikuju od prethodnih, što je pokazatelj da biračko tijelo i oni koji se biračkom tijelu nude, odnosno političke stranke, imaju strukturnu grešku. A ta strukturna greška može se nazvati vjernost Tuđmanovu konceptu države. Svi se bore, i političke opcije i birači, za afirmaciju i ponovno oživljavanje početka državnosti u granicama koje je odredio Tuđmanov konvertitski um. Mi smo izabrali one koji trebaju izdati svoj program. Ljevica treba izdati ideju ljevice i postati desnica, a desnica treba izdati ideju desnice i postati ljevica. U postizbornom pregovaranju želi se stvoriti Vlada koja će provoditi politike izdaje, i tu se Plenković najbolje snalazi jer je on socijaldemokratski premijer koji istovremeno provodi socijaldemokratske politike, ali i politike desne korupcije. Sva je prilika da će on s takvom aktivnošću i nastaviti.
A zašto su Rijeke pravde, predvođene predsjednikom Zoranom Milanovićem, podbacile, u čemu se pogriješilo?
Pogriješilo se u tome što su oni postali vjernici Milanovićeva božanskog zahvata u politički svijet. On je stvorio Rijeke pravde i postao je odlukom Ustavnog suda nevidljiv. Protagonisti Rijeka pravde iskazali su vjeru u Milanovića, ali nisu promovirali nikakav politički sadržaj. Oni su bili politička opcija bez lica, bez ikakvih imena, mogao je bilo tko biti na listama. Neprestano su ponavljali iste slogane koji se ni po čemu ne razlikuju od religijskih molitava. Posljedica takvog koncepta je podijeljeni svijet u kojem imamo Milanovića kao božanstvo i Plenkovića kao Adama, kao prvog čovjeka. Zato je i u ovako visokoj izlaznosti Plenković bio bliži hrvatskom prosječnom čovjeku, koji je u političkom smislu izvorni grešnik. Hrvatski birači ogriješili su se o svoje biračko pravo izabravši politike korupcije.
Ali građani, posve točno, upravo korupciju optužuju za propast našeg društva, a onda opet najviše mandata osvoji HDZ, čijim se korupcijskim aferama ne zna broja. Koja to logika vodi do takvog ishoda?
Temeljna je pogreška što se mi borimo protiv korupcije, umjesto da korupciju kultiviramo. Građani ne ustaju protiv korupcije zato što im ona smeta, nego zato što im ona nije u dohvatu. Oni žele metodom korupcije ostvariti korist. I zato od osamostaljenja biramo ovu strukturnu korupciju. Kad bi netko započeo istinsku borbu protiv korupcije, hrvatski bi građani bili desetkovani. U Hrvatskoj je najveća manjina - ona spoznajna i moralna manjina. To su građani koji znaju u kakvoj tužnoj i koruptivnoj stvarnosti žive i toj stvarnosti otpor pružaju iz svog vlastitog moralnog sustava. Tu manjinu treba zaštiti.
Najpoznatiji zadarski politički buntovnik. Buntovnik bez razloga.