Val popularnosti koji ga je doveo na poziciju iznad kancelarke Angele Merkel ne posustaje premda je bivši predsjednik Europarlamenta i socijaldemokratski premijerski kandidat Martin Schulz pod istragom. Naime, Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) želi provjeriti navodne moguće slučajeve korupcije u koje bi mogao biti upleten Martin Schulz.
Živjeti od jednog posla
Glasnogovornik OLAF-a potvrdio je kako se namjerava istražiti pisanje nekih njemačkih listova o Schulzovoj upletenosti u poticanju karijere nekih njegovih suradnika tijekom predsjedanja Europarlamentom. Prvi je sumnje iznio list Stern, a Spiegel je dodao kako je Schultz navodno činio usluge, posebno pomažući u karijeri svojim suradnicima među kojima i Markusu Engelsu. Prema izjavi iz uprave Europarlamenta, takvih radnji nije bilo.
Za sada Schulzu ne pada popularnost, dapače. Bild piše kako je socijaldemokratski kandidat, prema ispitivanju javnosti, ispred Angele Merkel, a televizija ZDF prenosi istraživanje Politbarometera prema kojem čak 49% njemačkih birača želi Schulza za kancelara, a samo 38% bi produljilo mandat sadašnjoj kancelarki. Koncem siječnja Merkel je vodila za četiri postotna boda (44:40), a sada Schulz vodi s 11 postotnih bodova. I SPD je u anketama pretekao CDU/CSU kancelarke Merkel, i to prvi put nakon 2006. S 20 posto podrške na početku ove godine, u manje od dva mjeseca SPD je došao na 32 posto, dok je u istom razdoblju CDU/CSU s 37 pao na 31 posto potpore.
Očito je da se biračkom tijelu više ne sviđa vlada velike koalicije socijaldemokrata i demokršćana (SPD-CDU/CSU).
Socijaldemokratske birače, koji su gotovo nestali posljednjih godina, privlači Schultzova najava rušenja velikog totema ljevice – Agende 2010.
To su bile reforme koje je 2002. pokrenuo tadašnji socijaldemokratski čelnik i kancelar Gerhard Schröder, a koje se nisu svidjele lijevom dijelu birača. To su bile reforme zakona o radu i socijalnoj skrbi zbog kojih je Schröder poražen na izborima. No, te su reforme u ekonomiji i tržištu rada otvorile vrata gospodarskom uzletu. Ali, dobro su poslovale tvrtke i njemačka blagajna je punija nego ikad, ali Nijemci su osiromašeni. Razlika između Njemačke i Italije u tome je što je njemačka država bogata, a Nijemci su siromašni, dok je talijanska država siromašna, a Talijani su bogati.
Schulz bi htio srušiti Agendu 2010. i skrenuti reforme ulijevo.
„Počinili smo greške. Pogriješiti nije smrtni grijeh, važno je priznati grešku. I mi je priznajemo“, kazao je Schulz, najavivši novu Agendu 2020 koja će više štititi radnike, a na račun kompanija. Schultz je optužio poduzetnike da su držali plaće radnika preniskima. Osim toga namjerava reformirati tzv. working poor, odnosno pravilo koje je stvorilo „siromašne radnike“ koji su morali raditi više poslova da bi mogli pokrpati mjesečne izdatke. Schulz želi produljiti i vrijeme tijekom kojeg nezaposleni primaju naknadama, što je Schröder skratio držeći kako će to potaknuti ljude da brže nalaze novi posao. Bild je prenio Schulzovu izjavu kako je razgovarao s jednim pedesetogodišnjakom koji se plaši gubitka posla, nakon čega bi samo 15 mjeseci mogao dobivati minimalni iznos pomoći. Drugi problem Njemačke je, prema mišljenju Schulza, rad na određeno vrijeme. Čak 40% radnih ugovora koje imaju mladi u dobi između 25 i 35 godina su na određeno vrijeme.
Manje rada, ista plaća
„Takvo što mi ne možemo ponuditi mladima“, kazao je Schulz i iznio prijedlog: „Ukinut ćemo ugovore na određeno vrijeme ako ih se ne može temeljno opravdati.“ Konačni program još nije napravljen. Trebala bi ga izraditi ministrica rada i Schulzova stranačka kolegica Andrea Nahles, ali kako se doznaje, trebao bi sadržati veće uključivanje sindikata u vrhove poduzeća, dakle i odlučivanja. Schulz želi pomoći obiteljima i kaže kako mnogo parova koji imaju 45 godina moraju voditi brigu i o svojim roditeljima. Dodatni novac koji dobivaju tvrtke mora biti uložen u ljude. Ne želi daljnje bogaćenje bogatih. A, tehnološka revolucija mora biti od pomoći radnicima, odnosno – ne samo što treba povećati učinkovitost već treba i smanjiti radno vrijeme zaposlenika, ali bez sniženja plaća.
Evo, to su, možda razlozi zbog kojih se bivši socijaldemokratski birači vraćaju SPD-u. Istodobno takvim se programom izbijaju aduti populističkim strankama, pa nije čudo što je Alternativa za Njemačku (AfD) od početka godine s 15 posto pala na 11, a po nekim anketama i ispod 10 posto.
>> Tko je 'čovjek s ulice' koji želi srušiti Angelu Merkel
njemacke stranke su neusporedive sa strankama u hrvatskoj ! po njemackim pravilima bi sdp nestala,hdz prepolovio,hns izgubio ,beljak nikako. pusic u javnom zivotu a nebi rekla itd.