Što još predviđa Nacrt prijedloga Zakona o hrvatskom jeziku, koji potpisuje ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs? U uvodnom dijelu i općim odredbama kaže se kako je hrvatski jezik službeni jezik u Republici Hrvatskoj i jedan je od službenih jezika Europske unije. On je materinski jezik pripadnika hrvatskoga naroda i najvećeg broja stanovnika u Hrvatskoj, a njime se služe i Hrvati u Bosni i Hercegovini, kao i pripadnici hrvatske nacionalne manjine i jezične zajednice u Srbiji, Crnoj Gori, Sloveniji, Mađarskoj, Austriji, Slovačkoj, Italiji te u drugim državama u kojima žive pripadnici hrvatske jezične zajednice.
VEZANI ČLANCI:
Nadalje, on je temeljna sastavnica hrvatskoga identiteta i hrvatske kulture te obuhvaća suvremeni nadregionalni hrvatski standardni jezik (koji se tradicionalno zove i hrvatskim književnim jezikom i hrvatskim jezikom) u svim svojim funkcionalnim stilovima, jezik cjelokupne književne baštine na hrvatskom jeziku (na glagoljici, bosančici i latinici). Njegova je posebnost trodioba na tri ravnopravna narječja, i to čakavsko, kajkavsko i štokavsko, od kojih je štokavsko odabrano kao obrazac za standard. Uz ta narječja, sintetizirana formulom ča-kaj-što, on obuhvaća i njihove idiome te idiome kojima se služi dio Hrvata u inozemstvu, poput bunjevačkih i bokeljskih govora, moliškohrvatskoga, gradišćanskohrvatskoga ili karaševskohrvatskoga jezika.
Nadalje, u kontaktima s institucijama EU i u međunarodnim kontaktima Hrvatska se predstavlja na hrvatskome jeziku i latiničnom pismu. U opravdanim okolnostima mogu se koristiti i drugi strani jezici. Hrvatski državljani imaju pravo na hrvatskom jeziku podnositi peticije Europskom parlamentu i predstavke Europskom ombudsmanu te se obraćati ustanovama i savjetodavnim tijelima EU na hrvatskom jeziku i na njemu dobivati odgovor. Prema članku 5., izrazi koji se koriste u ovom zakonu, a imaju rodno značenje, koriste se neutralno i odnose se jednako na muški i ženski spol.
VEZANI ČLANCI:
Treći dio zakonskoga prijedloga, koji obuhvaća stručnu skrb o jeziku, obvezuje Vladu da donese Nacionalni plan hrvatske jezične politike s popisom prioritetnih ciljeva i mjera, među kojima su: pravni položaj hrvatskoga jezika u Hrvatskoj i u međunarodnom okružju, unaprjeđenje jezičnih tehnologija za hrvatski jezik preko elektroničke (digitalne) leksikografije, računalnih korpusa hrvatskoga jezika i slobodnoga pristupa digitaliziranim tiskovinama na hrvatskom jeziku, kao i drugih javnih mrežnih jezičnih servisa, razvoj nazivlja na hrvatskom jeziku u okviru normiranja i jezičnoga planiranja te promicanje i unaprjeđenje učenja hrvatskoga jezika među strancima i potomcima hrvatskih iseljenika, u Hrvatskoj i inozemstvu.
Završne odredbe ovoga zakona predviđaju osnivanje Vijeća za hrvatski jezik u roku od šest mjeseci od dana njegova stupanja na snagu, a Nacionalni plan jezične politike Vlada bi trebala donijeti u roku od dvije godine.
Koja budalaština. Promicanje neučenja stranih jezika. Ondje gdje je korisno služiti se stranim jezikom, treba se služiti. Promičite učenje hrvatskog standardnog jezika. U Saboru ih pola ne zna taj idiom koji se trebao naučiti tijekom školovanja.