Od kasnoga dječaštva današnji 41-godišnji DJ iz Los Angelesa Matthew Roberts znao je da je posvojeno dijete. Majka ga je 1968. dala na posvojenje. Odrastao je u Rockfordu u Illinoisu. Polusestra mu je to otkrila kad mu je bilo deset godina. Sa 29 godina odlučio je pronaći svoje biološke roditelje.
Šok nakon spoznaje
Uslijedio je šok: otac mu je doživotni kažnjenik u Corcoranu u Kaliforniji. Strašna spoznaja bila je što je u zrcalu prepoznao da njegove crte lica nevjerojatno sliče licu njegova oca, patološkog ubojice Charlesa Mansona.
– Ja sam miroljubiv čovjek. Otkako sam u svom odrazu otkrio lice poznatog ubojice, tjednima se nisam uspijevao izvući iz okamenjene potištenosti. Bio sam istodobno preplašen i ljutit! – govori čovjek kojemu je igra sudbine da sazna svoje korijene tako grdno podvalila.
Kaže da bi mu, kao čovjeku koji samo anonimno i pošteno želi proživjeti život, jedino šokantnije bilo da je otkrio kako mu je otac Adolf Hitler.
Biološki otac Charles Manson bio je na čelu mračnoga kulta i promiskuitetne komune koja je samo u pet tjedana počinila devet krvavih ubojstava. U glasilima je najsnažnije odjeknuo pokolj koji su pripadnici kulta počinili u holivudskoj kući redatelja Romana Polanskoga, gdje su nožem masakrirali njegovu trudnu suprugu Sharon Tate.
Malo sam drukčiji
Svoje biološke roditelje traži već dvanaest godina. Prilično je brzo pronašao majku Terry u Wisconsinu, ali ona je bila prilično zagonetna kad bi počeli razgovarati o tome tko mu je otac.
Prije godinu dana ipak je priznala: začet je 1967. godine kad ju je u drogom natopljenoj orgiji silovao Charles Manson. Rodio se 22. ožujka 1968., prije nego je ta komuna skrenula na krvavi put.
– Volio sam svoje posvojitelje, ali sam uvijek osjećao da sam ja malo drukčiji. Oni su odgojeni u pedesetim godinama i bili su vrlo konzervativni. A ja sam volio rock glazbu. To nije bila jedina razlika. Htio sam taj osjećaj ukloniti tako što ću rasvijetliti taj dio svoga života – govori Roberts, koji je godišnje odmore provodio u potrazi za svojim korijenima.
Pismo nakon pet godina
– Razmišljao sam kako da se suočim s tom neporecivom činjenicom. Ne samo da moje crte lica podsjećaju na njegove nego sam vjerojatno naslijedio njegovu sklonost određenoj vrsti glazbe, pišem stihove i izvodim je. Plašio sam se i jesam li naslijedio njegovu shizofreniju. Mislim da nisam. A onda sam nakon pet godina skupio hrabrost i napisao mu pismo.
Nevjerojatno, ali Manson mu je odgovorio. Otac kojemu je sada 75 godina pisao mu je grafitnom olovkom na listovima istrgnutima iz notesa. Priznao je da mu je najvjerojatnije biološki otac, ali bi znao napisati otrovne besmislice.
- Jednom mi je napisao: “Istina je istina, a ona boli”, i barem je u tome imao pravo. Nije svako pismo završio potpisom, ali bi uvijek nacrtao svastiku, kukasti križ koji si je tetovirao između očiju.
– Neću ga nikad zavoljeti, ali ne želim ga mrziti. Moram se suočiti sa svojim životom. I to što sam spreman o tome javno progovoriti dio je toga suočavanja. Nadam se da ću sebe razlikovati od njega, a i da će javnost to razumjeti – kaže Matthew koji tvrdi da mu je ovo dovoljno. Ne pada mu na um da ga posjeti, čak ni da mu telefonira.
teshka je stvar prihvatiti bioloshke roditelje za onakve KAKVE JESU.pa i za djecu iz normalnih brakova je teshko prihvatiti pogreshke svojih roditelja pa neki cijeli zhivot okrivljavaju starce za svoj neuspjeh u zhivotu.A shto napraviti kad si posvojen i josh saznash da ti je mama narkomanaka a otac Manson ubojica...Svi mi bi htjeli voljeti svoje roditelje i biti ponosni njima a kad toga nema bol i iznevjera zjape iz ponora ...Samo Bog dragi zna poslati prave ljude ili osobu koja che zatvoriti i zalijechiti taj ponor..Ali ja bi mu dodao da on sam mozhe to izljechiti tako da prestane ochekivati od Mansona da mu bude otac,jer tip to ne zna.Nek sam napravi ili posvoji djecu i nek im bude otac kojim che se klinci ponositi..