Angela Merkel bila je u petak na svom 20. i posljednjem službenom posjetu Kremlju, upravo na prvu obljetnicu trovanja oporbenog aktivista Alekseja Navaljnog. Odnosi Njemačke i Rusije na najnižoj su točki u posljednjih 15 godina. Jer, situacija s Aleksejem Navaljnim ne mijenja se, nema promjene ni u statusu Donjeckog bazena, pregovori s Ukrajinom ne da ne napreduju nego ih praktično nema, Aleksandar Lukašenko, bjeloruski despot, šalje migrante prema Latviji, Litvi i Poljskoj prosljeđujući ih s aviona koji stižu iz Turske.
Merkel je o svemu tome i o drami u Afganistanu razgovarala s Putinom. Zanimljivo je što njih dvoje mogu razgovarati i na ruskom i na njemačkom jeziku, jer je Merkel naučila ruski u školi u bivšem DDR-u, a Putin je svladao njemački dok je bio ruski špijun u Njemačkoj.
Sjeverni tok 2 za prkos Americi
Glasnogovornik njemačke vlade izjavio je kako situacija sa zatvaranjem ruskog oporbenjaka teško opterećuje odnose dviju zemalja, s Rusi su uzvratili tvrdnjom da se radi o difamacijskoj kampanji kojoj je cilj utjecati na izbore za rusku Dumu. A k tome je i Sjeverni tok 2 na korak do puštanja u pogon. Također, izravna linija komuniciranja između Merkel i Putina nije nikada bila prekinuta u svih ovih 16 godina, koliko je Merkel u kancelarskom uredu. Neki bi mogli reći da je to i dio općenite vanjske politike Angele Merkel u kojoj je izravna komunikacije bolja od bilo čega drugog.
Američkoj politici skloniji mediji dramatizirat će ovaj posjet upravo na spomenutim točkama, međutim ne čini se da su odnosi dviju država ozbiljnije narušeni. Pa ni odnosi dvoje državnika. Nakon ovih 16 godina vidljivo je da se međusobno poštovanje gradilo sve ovo vrijeme, do točke u kojoj osobni odnosi prestaju biti važni, već je jedino važan interes. Brojni se analitičari prisjećaju zgode iz 2007. godine kada je Vladimir Putin na sastanak s Merkel u svojoj rezidenciji u Sočiju poveo i svojeg labradora Conyja znajući zasigurno za kancelarkin strah od pasa. A ona na taj štos nije nasjela, položila je s odličnim ispit izdržljivosti. Uistinu, najbolje je taj odnos uhvatio komentator Süddeutsche Zeitunga.
“Nema puno političara koji su se tako dugo tako dobro loše razumjeli poput njih dvoje”, napisao je.
No u ovih 16 godina sve je stiglo do točke da Merkel i Putin teško mogu iznenaditi jedno drugo bilo čime pa je nastao odnos koji se bitno razlikuje od onoga koji je imao Gerhard Schröder s Putinom. Merkeličin prethodnik nije skrivao emocije prema ruskom predsjedniku hvaleći ga kao političara i čovjeka. Od njegove nasljednice to nismo nikada čuli, ali jednako tako odnosi su se nastavili s dovoljnom dozom nepovjerenja, onako kako se to u politici i očekuje, što je pragmatično i mudro pogotovo kada nastupe situacije poput aneksije Krima i rata u Ukrajini. Ali su se ti odnosi i dalje razvijali po najbitnijim točkama, poput Sjevernog toka. Jasno je kako je po tom pitanju na Njemačku bilo pritisaka, pogotovo s američke strane, ali činjenica da Merkel nije nikada oklijevala javno kritizirati određene ruske politike izbijala je dobar dio aduta iz ruku osporavatelja takve suradnje.
– Naše se prijateljstvo neće razvijati ako sve budemo gurali pod tepih i o tome ne razgovaramo – rekla je Merkel pri jednom posjetu Moskvi. Sve te kritike i razgovori imali su malo utjecaja na ponašanje Rusije, Angela Merkel vjerojatno je i znala da će biti tako, no takvim stavom školski je zatvorila prostor kritičarima suradnje s Rusijom. Upravo se iz odnosa Njemačke i Rusije za vrijeme njezinih mandata može vidjeti zašto se kancelarku treba pamtiti kao veliku i uspješnu političarku.
Najveći problem – Ukrajina
Bit će u svakom slučaju zanimljivo vidjeti hoće li doći do bilo kakvog zaokreta kada nakon skorašnjih izbora Merkel napusti mjesto kancelara, a na njezino mjesto zasjedne bilo tko iz trija Annalena Baerbock (Zeleni), Olaf Scholz (SPD), Armin Laschet (CDU). Teško je vjerovati u diskontinuitet njemačke politike prema Rusiji koja traje ne od doba Merkel ni od doba Gerharda Schrödera, već još od doba Helmuta Kohla. Glavna točka prijepora, međutim, teško će se riješiti. Rat u Ukrajini teško je opteretio rusko-njemačke odnose jer je s njemačke strane jako teško pronaći neki izgovor koji bi opravdao izostanak kritike takvog ruskog nastupa. U toj je situaciji otvoren i teren za utjecaj drugih velikih svjetskih sila, poglavito Sjedinjenih Država. A njihovi se interesi u mnogo stvari ne podudaraju s europskima, odnosno njemačkima.
Sankcije protiv Rusije i dalje vrijede, s političkim rješenjem sporazuma u Minsku 2015. nema pomaka, prostor je za buduće suradnje jako sužen. Rješenje ove političke slagalice moglo bi se pojaviti negdje na Dalekom istoku, američki ugled svjetskog policajca praktički je uništen debaklom u Afganistanu, daljnje jačanje Kine ne sviđa se nikome iz trija SAD-Njemačka-Rusija, pa bi se Rubikova kocka ovih geopolitičkih odnosa mogla složiti vrlo brzo gotovo sama od sebe.
Xi Jinping je daleko najutjecajniji.