Mesa u njihovim tanjurima nije bilo mjesec dana. Kruh svakodnevno imaju zahvaljujući jednoj dobrodušnoj ženi. Iz pekare dobiju staro pecivo koje podgriju, a i mlijeko za djecu katkada moraju moliti. Ni blagdanski stol obitelji Živković iz Osijeka vjerojatno neće bitno puno drukčiji od surove svakodnevice.
Djeca im donose hranu
Žive od 2200 kuna, a kada plate stanarinu i režije, ostane im tek 900. Ivana i Nebojša su nezaposleni, imaju dvoje djece, treće je na putu. No, njihova tužna životna priča puno je opširnija. Ova majka ima tek 32 godine, a u travnju će roditi jedanaesti put.
– Ništa mi ne bi bilo ljepše nego da za Božić sa mnom za stol sjednu i četiri sina iz prvog braka koja su u SOS Dječjem selu Ladimirevci. No, ne znam što ću im dati jesti, a ne želim da budu gladni. Nekada nam oni donesu hrane i igračke malenima – priča teškim glasom Ivana.
Deset godina ova je žena trpjela batine prvog supruga. Sjekao ju je mačem, a djecu mlatio remenom. Nije radio, dodaje, a volio je popiti. Rodila mu je osmero djece, jedno je stradalo u požaru u dobi od godinu i pol. Nije imala gdje otići jer tko bi je, kaže, primio s toliko djece. Krojačica je po struci, ali nema ni dana radnog staža.
Trebaju veći stan
– Kada vas netko tuče iz dana u dan, izgubite vrijednost u svojim očima. Svi su znali, a nitko nije reagirao – kaže. Tek nakon što su im 2006. djeca oduzeta, smogla je hrabrosti i otišla u Zagreb, potražila je pomoć u Autonomnoj ženskoj kući. Suprug ju je tražio, a pred Božić te godine raznio se bombom. Tri su im sina posvojena. Četiri sina iz SOS sela vratit će joj se kada bude imala odgovarajući smještaj. Dvije podstanarske sobice u kojima živi s novom obitelji nisu dovoljne.
– Svakoga ožujka idemo na sud koji odlučuje se hoće li mi se sinovi vratiti. I oni znaju te datume i željno čekaju. Ne znam više što da im kažem, bili su se i naljutili na mene – priča. Posjećuju je svakog tjedna, a sjajno se, kaže, slažu s očuhom, bracom i sekom. U stanu gore lampice, sa stropa vise šareni lanci od papira koje su izradile dječje ručice. Uz majku se sramežljivo stisnuli devetomjesečna Lorena i dvogodišnji Zvonko.
– Lorena mi je jedina kći. Malo je usamljena, dečki se vesele što će dobiti još jednog brata – smješka se.
Prestanite praviti djecu......