Ljubljanski odvjetnik Miha Kozinc zastupat će hrvatske ribare kojima su iz Slovenije stigle prekršajne prijave zbog, kako je navedeno, nezakonitog prijelaza granice. Kozinc je bivši političar, ministar pravosuđa 1993. i 1994. u vladi Janeza Drnovšeka, s kojim je bio blizak, i u to vrijeme član stranke LDS (Liberalna demokracija Slovenije), čija je predsjednica bila i Zdenka Cerar, majka slovenskog premijera Cerara.
Kako je došlo do toga da vas Hrvatska angažira?
Mene su angažirali ribari, a ne država. Njihova je stvar kako će međusobno urediti taj aranžman.
Tko je dogovorio angažman?
Hrvatski ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković nazvao je Roberta Travaša, predsjednika Hrvatske odvjetničke komore, te ga zamolio da pronađe slovenskog odvjetnika koji bi preuzeo ribare. Budući da sam ja devet godina bio predsjednik Slovenske odvjetničke komore, Travaš mi se javio. Rekoh, OK, ako ribari potpišu punomoć, zašto ne. U četvrtak sam išao u Umag i troje ribara je potpisalo.
Što ćete sada napraviti, koja je daljnja procedura?
Po slovenskom zakonu, za prekršajne naloge koje su dobili ribari potrebno je u roku od osam dana uložiti nešto slično žalbi u hrvatskom sustavu. Mi to zovemo “zahtjev za sudskom zaštitom”. Naime, u drugom stupnju, nakon prekršajnog organa, o svakom slučaju odlučuje prvostupanjski sud. I to ću uložiti i čekati.
Trebaju li se ribari koje zastupate sada bojati putovanja u Sloveniju? Iz slovenskog su MUP-a naveli da posljedice mogu biti neugodne pri prelasku granice.
Vremena su takva i ne usudim se reći ni da ni ne. Ne mogu im sasvim mirno savjetovati ni da ne idu, ni da idu, pa da se, Bože sačuvaj, dogodi neki incident.
Biste li vi na njihovu mjestu putovali?
Osobno ne bih.
Jeste li to tako i rekli svojim klijentima?
Ne znam jesmo li uopće o tome razgovarali. Mislim da nismo.
Na osnovi čega ćete osporavati prekršajne prijedloge koje su dobili hrvatski ribari?
Ako to napišete, na osnovi čega ću onda predavati žalbe? Mogao bih sudu uručiti samo primjerak Večernjeg (smijeh). Ne, to ću zadržati za žalbu i sud.
Što mislite o arbitražnom postupku iz kojeg je Hrvatska izašla?
Za mene je arbitražni proces okončan, arbitražna odluka je valjana i dio je unutarnjeg pravnog reda Slovenije. Bilo bi sasvim protiv mog profesionalnog digniteta kad bih nešto rekao ili osporavao valjanost arbitražnog sporazuma.
Kao profesionalcu, nije vam bilo sporno što se događalo – nedopušteni razgovori slovenskog suca i agentice, utjecanje na suce, podmetanje dokaza...?
To uopće neću i ne mogu komentirati. Arbitražni je sud sam za sebe odlučio da je kompetentan i na meni, kao građaninu Slovenije, jest da njegovu odluku prihvatim i poštujem.
Bili ste bliski s Janezom Drnovšekom. On je s hrvatskim premijerom Ivicom Račanom bio našao jedno rješenje za granični spor, koje Hrvatskoj ipak nije bilo prihvatljivo.
Uz to imam anegdotu. U Hrvatskoj je predsjednik Vlade bio Zlatko Mateša, kod nas Drnovšek. Sastali su se u Sloveniji i stajali na terasi vile Primorka na slovenskoj obali. Mateša je gledao more s jedne strane, pokazao rukom i pitao: – Dobro, je li to taj zaljev?, misleći na Savudrijsku valu. Nije bio – pokazivao je na Izolski zaljev. Na to će mu Drnovšek autoironično: – Ne, nije. Mi imamo dva zaljeva. Tad sam Drnovšeka prvi put čuo da je rekao nešto zaista duhovito.
Jeste li bili u dvojbi nastaviti s politikom ili odvjetništvom? Jednom. Drnovšek mi je rekao da, ako hoću, odaberem jedno veleposlanstvo. Rekao sam mu da bih rado, budući da imamo tako dobre odnose s Hrvatskom, bio generalni konzul za Istru i Kvarner, smješten u Opatiji u vili Mamula. Ujutro lupam štambilje, poslijepodne igram tenis i šetam psa. I ja i oni su imali tada rotvajlere pa bi se psi slagali (smijeh).
Klijenti su vam Grad Ljubljana, političari... Neki vas zovu kućnim odvjetnikom Zorana Jankovića. Kolege kažu da spadate u tešku kategoriju odvjetnika.
Ne, toga kod nas nema. Ja sam samo običan mali odvjetnik iz Ljubljane. Možda sam ta kategorija samo po kilogramima.
Jeli netko primijetio da nas nitko ne šljivu ni oni lijevo ni desno ni oni gore ni oni dole neće nam pomoć ni Krstičevićevi avioni bili oni Američki Švedski ili Izrealski ovakvom politikom kad tad udariti ćemo nosom o zid