Milan Mandarić (75) bio je spreman za ozbiljno ulaganje u hrvatski nogomet. Uostalom, nikada nije krio da je “zaljubljen” u hrvatske nogometaše - u svoj Portsmouth doveo je Velimira Zajeca kao direktora i menadžera, a za ‘mornare’ su u Mandarićevoj eri igrali Robert Prosinečki, Boris Živković, Ivica Mornar i Niko Kranjčar.
Hajduk je želio preuzeti s pokojnim Tomislavom Ivićem, a nakon što je ta ideja propala, obnovio je stari interes za Rijekom. Ni od toga posla na koncu nije ništa bilo, a nogometni biznismen više nije okretao glavu prema Hrvatskoj.
Prodaje Sheffield
Sada gleda prema Srbiji. Zovu ga u Novi Sad, grad u koji se kao dječak doselio iz Gospića. Isprva bi Mandarić sjeo u stolicu predsjednika Vojvodine, a idućeg bi proljeća, nakon što Zakon o sportu bude izglasan, ušao u vlasničku strukturu trećeg po snazi nogometnog kluba u Srbiji.
Samo nekoliko mjeseci nakon smrti “srpskog Mamića” Bate Butorovića Vojvodini su kola krenula nizbrdo. Butorovićev sin Balša uhvatio se očeva posla u nogometnom klubu, uza se je posjeo umirovljenog nogometaša Mateju Kežmana za savjetnika, ali idila nije dugo trajala. Račun kluba je blokiran, nogometašima i radnoj zajednici isplaćene su nedavno tri zaostale plaće tek nakon što je nogometni savez posudio novac, dok su Kežmana navijači otjerali tvrdeći da je radio na štetu kluba sklapajući sumnjive ugovore s igračima o čijoj se karijeri skrbi njegova menadžerska agencija. Tražio se netko tko bi mogao zaustaviti slobodan pad kluba koji je potkraj 80-ih bio i prvak Jugoslavije, vukli su se za rukav političari, licitiralo se s imenima moćnih poduzetnika, a onda su i čelništva kluba potvrdila ozbiljne razgovore s Milanom Mandarićem koji je zainteresiran da “ulaže u klub za koji navija i da ga kupi u slučaju privatizacije”.
Država diže ruke od nogometa
Takav rasplet čini se mogućim pogotovo nakon što je Mandarić nedavno izjavio da pregovara o prodaji Shefilda jer se “želi posvetiti drugim poslovima”. Njegov dolazak trebao bi biti i službeno potvrđen na Skupštini kluba koja će se održati u iduća dva tjedna. Mandarić se nije oglasio na spekulacije da preuzima Vojvodinu. Početkom listopada je, doduše, ustvrdio da Crvenu zvezdu i Partizan, u kojemu mu je još 2007. nuđena predsjednička fotelja, ne bi uzeo ni kao dar, dok Vojvodinu, slučajno ili ne, nije ni spomenuo,
- Crvenu zvezdu i Partizan ne bih prihvatio ni kao poklon jer ne znam kakva je situacija. Da biste se prihvatili nečega, morate znati točno o čemu se radi i što vas ondje čeka. Velika je to odgovornost. Bilo bi smiješno da kao ozbiljan čovjek prihvatim nešto, a da ne znam što mogu osigurati u budućnosti - ustvrdio je Mandarić.
Situacija u Vojvodini uvelike podsjeća na sve njegove prethodne kupovine zbog kojih je Mandarić i prozvan spasiteljem propalih klubova.
- Svi klubovi koje sam preuzimao bili su na dnu i grcali su u problemima. Takvo stanje za mene predstavlja veliki izazov. A svakog od njih ostavio sam u velikom plusu kad sam odlazio. Portsmouth je imao 10 milijuna eura minusa kada sam ga kupio, a ostavio sam ga u plusu oko 80 milijuna - kazao je Mandarić svojedobno.
Međutim, novosadski sportski novinar Milorad Gavrilović dvoji u skori dolazak Mandarića u Novi Sad.
- Ne znam koliko je njegov dolazak realan. To bi bila odlična stvar za Vojvodinu, a koliko bi bila dobra za Mandarića... u to već nisam siguran – kaže Gavrilović koji je bezuspješno pokušavao stupiti u kontakt s biznismenom hrvatsko-srpskih korijena.
Mandarić je ne jednom rekao da želi ulagati u nogomet u Srbiji, ali tek kada se utvrde pravila ponašanja.
- Ne mogu samo doći i baciti milijune. Kada bih to učinio, ne bih poštovao sebe - kazao je. A do proljeća bi trebao dobiti garancije u Zakonu.
- Mandarić ne želi ulagati dok se ne stvore zakonski okviri za takvo što. On želi da svaki euro koji uloži bude siguran i da pritom zaradi, jer zašto bi se u suprotnom bavio tim poslom? Mnogi ovdje računaju na njegove veze s Novim Sadom, jer mladost je proveo u ovom gradu, ali emocije su emocije, a posao je posao - veli Gavrilović.
Srpski nogomet je gotovo dotakao dno, od njega i država diže ruke jer ne može ispratiti financijske prohtjeve klubova, pogotovo prezadužene Crvene zvezde s 40 milijuna eura minusa, a privatizacija, i to hitna, jedini je izlaz. U suprotnom, svima slijedi “ključ u bravu”. Takva sudbina očekuje sve, ne samo Vojvodinu.
- Država više ne može rješavati probleme nogometnih klubova. I prvi potpredsjednik Vlade Aleksandar Vučić, inače trenutačno najutjecajniji političar u Srbiji, poručio je da se hitno mora obaviti privatizacija klubova. Svugdje u svijetu se od nogometa zarađuje, samo u Srbiji država pomaže nogometnim klubovima – veli Gavrilović.
Zakon o sportu u Srbiji bi trebao biti izglasan vrlo brzo, već za nekoliko mjeseci, čime će se otvoriti mogućnost pretvorbe nogometnih klubova. Nekoliko ih je već na korak do privatizacije, poput beogradskih Čukaričkog (trenutačno drugoplasirana momčad srpskog prvenstva) i Voždovca (čiji je stadion na krovu tržnog centra), ali najveći otpor privatizaciji pružaju najveći. I najzaduženiji.
- Postignut je opći konsenzus, ali i dalje su Crvena zvezda i Partizan najveći kameni spoticanja. Ako bi se oni napokon pomirili s tim da je privatizacija neminovna i prihvatili je, sve bi išlo puno brže - veli Gavrilović.
